Stanko Lopatić – jedno od onih imena koje ljudi iz naših krajeva pominju sa ponosom, a ujedno i sa sjetom, jer je prerano ugašen život ovog mladog, uspješnog čovjeka. Zasigurno jednog od najuspješnijih sportista Sarajevsko-romanijskog podneblja.

Selo Jelovci i njegove zaseoke okružuje nekoliko uzvišenja, dijelovi Romanije: Šipovica (1253 mnv) i Đeva (1542 mnv) sa istoka, Brda (1006 mnv) sa sjevera, Rastovac (935 mnv) sa zapada, a sa juga Lupoglav (1040 mnv). Mada bi se po imenu sela dalo zaključiti da ga okružuje šuma jela, ipak preovladava breza, vrba, jasen.

Ko je prolazio ovim lijepim krajem u prvim poslijeratnim godinama Drugog svjetskog rata, sa sobom je ponio nezaboravne prizore. Zgarišta kuća, štala vise napola dogorjele grede, povjetarac raznosi pepeo, puteljci počeli da zarastaju u nisku mahovinu, rijetka stoka bježi od čovjeka. Na bivšim toplim domovima žene u crnini grade nastrešnice, potpiruju vatrice da zagriju kašicu od pure, bez soli i mrsa. Djeca u ritama, zapuštena, slinava. Tako su Jelovci izgledali poslije stravičnih zločina počinjenih nad srpskim stanovništvom ovog ali i mnogih drugih sela Sarajevsko-romanijskog kraja. Kada su nakon osam godina od završetka rata došli popisivači da zabilježe brojno stanje, zapisuju: Jelovci imaju 43 domaćinstva, a u njima 242 čeljadeta.

Tih godina, tačnije 1955. godine u Jelovcima se rodio i odrastao, zajedno sa svojih osmero braće i sestara i Stanko Lopatić.

Stanko je postao jedan od najuspješnijih džudista, a po mnogima i sportista sa ovih prostora. Takmičio se u kategoriji do 86 kilograma, a duga je lista odličja kojima se okitio ovaj vrsni borac na brojnim takmičenjima u zemlji i inostranstvu.

Navešćemo samo dio Stankovih medalja: Mediteranske igre – bronzana medalja, Balkanijade – dvije zlatne i dvije bronzane medalje, četverostruki je prvak Jugoslavije, a po jednom drugi i treći na državnim prvenstvima i sedmostruki prvak Srbije. Vrijednim, srebrnim znamenjem, okitio se na izuzetno jakom međunarodnom turniru u Tbilisiju, dok je na „Kupu Jadrana“ jednom stajao na pobjedničkom postolju, a jednom bio trećeplasiran.

Stanko je bio jedini sportista SD „Milicioner“ koji je učestvovao na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine.

Dva puta je nastupao na šampionatu Starog kontinenta. Učestvovao je ja svjetskom prvenstvu u Moskvi, a i na vrlo cijenjenoj Spartakijadi. Na kraju 1977. godine zauzeo je drugo mjesto na rang-listi najboljih džudista Jugoslavije.

Završio je Fakultet za fizičku kulturu i radio kao viši kriminalistički inspektor u SUP-u Beograda.

Stanko se, jako mlad, kada je imao tek 21 godinu zakitio nizom medalja. Bio je višestruki šampion Jugoslavije, a tek što je prešao u seniore, postao je prvak države u poluteškoj kategoriji. Tom uspjehu je prethodila pobjeda na „Kupu Jadrana“ u Dubrovniku i drugo mjesto na međunarodnom turniru u Tbilisiju.

Ovaj korpulentan momak ostavlja utisak stidljivog dječaka, a skromnost mu je, zapravo, samo jedna u nizu vrlina. Osim u džudou, Stanko je i na poslovnom planu postigao veoma uspješne rezultate.

- Tajne džudoa sam upoznao kao učenik Škole unutrašnjih poslova u Sremskoj Kamenici. Već deset godina radim u odsjeku za suzbijanje kriminaliteta OUP Čukarica, kao operativac. Za devet mjeseci četiri puta sam primao uvećanu „varijablu“ za natprosječne rezultate u radu. Prije deset godina sam bio prvi put prvak Jugoslavije i od tada sam standardni reprezentativac. Otkako sam u OUP-u Čukarica imam puno razumijevanje starješina. SOFK Beograda mi je omogućio dobre uslove treniranja, te je sve to rezultiralo mojim dobrim sportskim razultatima - izjavio je Stanko za jedan beogradski list.

Na šampionatu zemlje u džudou, Lopatić se poslije teških borbi u kojima je savladao Mučibabića, Stanišića, Lučića, Matejića i najzad u finalu Slavka Sikirića iz novosadske „Slavije“, popeo na pobjedničko postolje.

Bila je to njegova treća titula prvaka Jugoslavije u dotadašnjoj sportskoj karijeri, koja mu istovremeno otvara vrata za učešće na predstojećim značajnim takmičenjima.

- Poslije ovog uspjeha, koji me veoma raduje, nadam se da ću izboriti mjesto među najboljim džudistima koji će braniti boje naše zemlje na predstojećem šampionatu Balkana i Evrope, kao i na svjetskom prvenstvu, što je za svakog sportistu velika čast, ali i obaveza koju treba što dostojnije ispuniti - rekao je Lopatić.

Poslije titula prvaka Beograda, Srbije i Jugoslavije, Stanko je postigao najveći uspjeh u svojoj sportskoj karijeri. Na šampionatu Balkana, održanom u Beogradu, osvojio je naziv prvaka u svojoj kategoriji. Na istom takmičenju Lopatić se okitio još jednom zlatnom medaljom kao član reprezentacije Jugoslavije – ekipnog pobjednika prvenstva.

Inače, Lopatić, najbolji džudista Gradskog SUP-a, je do tada već jednom bio najbolji na Balkanu – 1977. godine u Bukureštu, jednom je bio drugi – 1979. u Atini i dva puta je osvajao bronzanu medalju.

Jedan od najvećih Stankovih uspjeha je i učešće na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine. Stanko je bio prvi i jedini takmičar ispred svog kluba na ovom najvećem skupu sportista iz cijelog svijeta. Na žalost, žrijeb je za našeg džudistu bio nemilosrdan, jer je u prvoj borbi za protivnika dobio izvanrednog Austrijanca Zajzenbahera, pobjednika ne samo na ovoj, nego i na sljedećoj Olimpijadi u Seulu. Poslije časnog poraza u prvom susretu, Lopatić je u „repasažu“ pobijedio predstavnika Tajvana, da bi u sljedećem kolu naletio na budućeg nosioca olimpijske bronze, džudistu Seika Mosea iz Japana. Lopatić je svojim učešćem na jednom ovakvom takmičenju najboljih svjetskih džudo-majstora, ukupno uzevši, ostavio jako povoljan utisak.

- Naš džudo je daleko po svom kvalitetu i uslovima u kojima se odvija u zemlji iza svjetskog džudoa. Bilo je milina, a za nas i veliki čas nastave gledati japanske džudiste kako borbe završavaju za pola minute protiv iskusnih takmičara iz drugih zemalja. Pokazalo se da, zapravo, nemamo prave, iskusne trenere koji bi kvalitetno spremali džudiste na vrhunska takmičenja u svijetu. Jedinstven je prizor bilo otvaranje Olimpijskih igara na stadionu Koloseum. Dugo smo čekali dok smo se pojavili pred gledaocima i pobrali smo snažan aplauz. Kasnije sam, u kontaktu sa Amerikancima, saznao da jako mnogo znaju o našoj zemlji, zahvaljujući Zimskim Olimpijskim igrama u Sarajevu - kaže Lopatić.

Iako nije osvojio olimpijsko odličje, Lopatić je bio duboko impresioniran Igrama, kvalitetom prikazanog džudoa, a i komentari za njegove borbe su bili i više nego pozitivni.

Prerano, u 39. godini se iznenada ugasio život ovog izvanrednog sportiste. Njegovi uspjesi i zasluge nikada neće biti zaboravljene, jer je ostavio neizbrisiv trag u svijetu džudoa i zadao domaći zadatak mnogim mladim ljudima koji žele da se bave ovim sportom.