Član porodice ubijenih i bivši logoraš Brano Vučetić izjavio je Srni da je spreman da učini sve da Tužilaštvo i Sud BiH budu izmješteni sa lokacije bivšeg muslimanskog zloglasnog logora za Srbe "Viktor Bubanj" u Sarajevu, čime će biti spriječen nastavak vrijeđanja srpskih žrtava i njihovih porodica.

Vučetić, koji je kao ranjeni devtogodišnjak bio zatvoren u muslimanskom logoru u Srebrenici, kaže da inicijativu Saveza logoraša Republike Srpske smatra potpuno ispravnom jer je poražavajuće da u zgradi nekadašnjeg logora budu Tužilaštvo i Sud BiH koji nisu učinili ništa da nekadašnji logoraši i porodice ubijenih Srba dočekaju pravdu.

- Kao neko ko je i sam bio u logoru u Srebrenici svjestan sam šta su logoraši utamničeni u zloglasnom "Viktor Bubnju" preživjeli. U ratu mi je ubijena kompletna porodica. Još niko nije odgovarao za smrt moje porodice niti moje zatvaranje. Ne mogu biti ravnodušan i gurati glavu u pijesak od onoga što vidim - istakao je Vučetić.

Vučetić kaže da jasno vidi da se bivšim logorašima i porodicama ubijenih Srba rugaju oni koji su sve to naumili i ostvarili.

Iz "Viktor Bubnja" donose odluke Srbima za tamnice

- U zgradi gdje su Srbi mučeni, formiran je Sud i Tužilaštvo koje će do dana današnjeg i dalje mučiti i tamničiti isključivo Srbe. Pitam da li ih je sramota i da li se boje Boga? Kad planiraju da me pogledaju u oči i da kažu da neko treba odgovarati za smrt moje majke, brata i oca, da neko treba odgovarati za moje rane na tijelu, ali i one koje su i dalje otvorene na mom srcu - pita Vučetić.

Vučetić pita i ko će odgovarati za to što mu je neko uzeo djetinstvo?

- To danas žele uzeti mojoj djeci, ali i svoj djeci koja su ostala bez roditelja. Kao član Saveza logoraša, svu svoju snagu sam spreman usredsrediti da ova inicijativa bude realizovana i tako bude spriječeno da i dalje vrijeđaju nas porodice poginulih i logoraše jer ja, nažalost, pripadam svim tim kategorijama - naglasio je Vučetić.

Lokacijom Suda i Tužilaštva žele prikriti sva zlodjela

Predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić izjavio je Srni da ova organizacija u potpunosti podržava inicijativu Saveza logoraša i da su njeni članovi spremni zajedno sa njima ući u tu borbu kako bi ta zgrada bila mjesto u kojem će se Srbi okupljati i dostojno obilježiti mjesto srpskog stradanja, mučenja i patnje.

- Samo naivni mogu vjerovati da je to slučajnost, jer zapadni mešetari su vrlo svjesno željeli da prikriju priču o logorima za Srbe u, kako oni kažu, okupiranom Sarajevu - ocijenio je Kojić.

On je napomenuo da su se potrudili zapadnjaci, pa su sve one koji su tamnovali u "Vikor Bubnju" ali i "Silosu" i svim drugim logorima poslali na drugi dio svijeta kako bi se što manje svjedočilo o zvjerstvima koje su samo rijetki pukom srećom preživjeli.

Kojić je naveo da su Australija, Kanada i SAD samo neke od lokacija u koje su raseljeni Srbi koje su mučili prijeratne komšije muslimani, te istakao da se sve više izbjeglih vraća u svoju otadžbinu i da među njima ima i onih koji sve glasnije govore o strahotama koje su pretrpjeli.

- Ako čovjeka koji je prije rata čitao novine „Ekspres“komšije uhvate i drže u jednom od sarajevskih logora punih 1.355 dana jer, kako rekoše, oni čitajuću unazad dođoše do toga da je on čitao "Serpske" novine, to jasno pokazuje da je Sarajevo bilo okupirano, ali isključivo za Srbe", naglasio je Kojić.

Kojić kaže da je tokom rata u kazamatu "Viktor Bubanj" skončalo na stotine srpskih logoraša, dok se u poslijeratnom vremenu u istoj zgradi i dalje presuđuje najviše Srbima, ali i njihovim porodicama koje preživljavaju stres ravan torturama iz samog logora.

Iz "Viktor Bubnja" se i danas nastavlja rat

- Uvijek sam govorio da su Sud i Tužilaštvo BiH snajpersko gnijezdo iz kojeg se najlakše puca po Srbima i Republici Srpskoj i to se svakim danom potvrđuje. Ono što se tamo dešava nije ništa drugo do nastavak rata samo što se sada ne puca puškama, već se Srbi ubijaju presudama protiv njih, ali isto tako i oslobađanjem svih onih koji su ubijali srpsku nejač, pa čak i onih koji su u toj zgradi tokom rata bili gospodari života i smrti - istakao je Kojić.

Kojić je podsjetio da su u nekoliko navrata porodica zarobljenih i poginulih srpskih boraca i nestalih civila organizovali proteste, želeći da izkažu nezadovoljstvo radom Suda i Tužilaštva BiH u procesuiranju predmeta ratnih zločina nad Srbima, ali i zbog toga što se ova institucija nepravde nalazi u zidinama srpskog stradanja, patnje, boli.

- Ta zgrada i danas nije ništa drugo do logor za Srbe. Malo ko je od optuženih Srba uspio dokazati nevinost u toj zgradi koja je pretvorena u Sud i Tužilaštvo koje ima zadatak da što više Srba dovede tu, muči ih i presudi, što je za nas ravno ubistvu. Gladni psi rata mahalali su pred tom zgradom tokom cjelog rata, baš kao i svaki put kada su sarajevske kadije puštale na slobodu Nasera Orića i sve one krvnike koji su trebali dobiti zaslužene kazne koje umjesto njih odslužuju Srbi - kaže Kojić.

Predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Anđelko Nosović nedavno je najavio inicijativu da se Tužilaštvo i Sud BiH izmjeste sa lokacije bivšeg zloglasnog logora za Srbe "Viktor Bubanj" u Sarajevu i napomenuo da će za realizaciju ove inicijative zatražiti pomoć institucija Republike Srpske.

On je obrazložio da će inicijativu podnijeti zato što se na tom mjestu danas donose pogubne i sramne presude rukovodstvu Republike Srpske i srpskom narodu.

- Uspostavljanje Tužilaštva i Suda BiH na mjestu kazamata u kojem su mučena djeca, žene i starci, te ubijani Srbi predstavlja smišljenu provokaciju da se omalovaže i ponize srpske žrtve rata i cio srpski narod. Još niko nije odgovarao za zločine počinjene nad Srbima u zloglasnom logoru `Viktor Bubanj` kroz koji je prošlo oko 5.000 Srba, dok je ih 500 ubijeno u tom kazamatu -naglasio je Nosović.

On je podsjetio da su vlasti FBiH spriječile Savez logoraša Republike Srpske 19. septembra 2003. godine da na toj zgradi postavi spomen-ploču u znak sjećanja na ubijene Srbe.

- Vlasti FBiH nisu dozvolile srpskim logorašima da postave spomen-ploču ni na jednoj lokaciji na kojoj su ubijeni Srbi, počev od Kazana, preko nekadašnje sarajevske Dobrovoljačke ulice, Vraca i Zlatišta iznad Sarajeva, pa do Brčanske malte u Tuzli i drugim stratištima - naveo je Nosović.

VSTS nije ni razmatrao inicijativu srpskih logoraša

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta /VSTS/ BiH Sanin Bogunić kaže da "nema nikakav poseban komentar" na inicijativu Saveza logoraša Republike Srpske za izmještanje Tužilaštva i Suda BiH iz zgrade nekadašnjeg logora za Srbe, te da "institucije imaju sjedište na toj lokaciji više od 20 godina".

- Mislim da je takvih priča bilo i u prošlosti, sa raznih strana - rekao je Srni Bogunić.

Iz VSTS-a rekli su Srni da ova institucija još nije razmatrala ovo pitanje.

- Shodno navedenom, nismo u mogućnosti komentarisati isto", kratko su odgovorili iz VSTS-a na pitanje Srne kako komentarišu najavu Saveza logoraša Republike Srpske da će tražiti izmještanje pravosudnih institucija iz ratnog logora za Srbe - nekadašnje kasarne "Viktor Bubanj".

Zabranjeno postavljanje spomen-ploče

Vlasti FBiH spriječile su 19. septembra 2003. godine Savez logoraša Republike Srpske da u bivšoj kasarni "Viktor Bubanj" u Sarajevu postavi spomen-ploču u znak sjećanja na stradanje nekoliko hiljada zatvorenih i 500 ubijenih Srba u vrijeme dok je tu bio ratni logor.

O zločinima u logoru "Viktor Bubanj", u koji je nakon rata visoki predstavnik Pedi Ešdaun svojim nametnutim aktom smjestio Sud BiH, pojedini logoraši napisali su knjige u kojima su do detalja objasnili kako se postupalo sa njima.

Strahinja Živak je u "Viktoru Bubnju" i Centralnom zatvoru proveo dvije i po godine prije nego što je izašao u novembru 1994. godine.

Tu je bio pod istragom osam mjeseci, a nakon silnih ispitavanja, na osnovu iznuđenog iskaza, bez svjedoka, optužen je da je "imao uticaj u podjeli BiH".

Za sve to vrijeme Živak je spavao na betonu i dijelio prostoriju sa još 16 ljudi u šest metara kvadratnih. Za vrijeme suđenja uopšte nije imao pravnu zaštitu.

U knjizi "Živim da svjedočim" Živak piše o monstruoznim iživljavanjima, silovanjima i ubistvima srpskih zatvorenika.

 - U zatvoru je bilo i žena. Kroz rešetke sam vidio 33 žene koje su izvodili u šetnju. Bilo je i trudnica. Bilo je i čitavih porodica. Jednu djevojčicu sa posebnim potrebama strašno su maltretirali, a optuživali su je da je snajperista!? Policajci su uveče pili i poslije 22.00 časa odvodili žene - navodi Živak.

Svjedoci su godinama poslije rata navodili kakvim su strašnim torturama bili podvrgnuti u logoru "Viktor Bubanj".

Brojna su svjedočenja o prebijanju ljudi kundacima, cokulama, bejzbol palicama, pa čak i neobrađenom daskom.

Žene su svjedočile da su iz logora "Viktor Bubanj" silom odvođene u centar Sarajeva u hotel "Zagreb", koji je bio i neka vrsta javne kuće, gdje su silovane logorašice.

Zatvoreni Srbi izvođeni su na lažna strijeljanja i vraćani u ćelije, uz obećanje da će ih "ubiti sutra".

O zlostavljanju i ubistvima u logoru "Viktor Bubanj" postoje i svjedočenja "insajdera" i ona su bila godinama poznata javnosti, ali ni to Tužilaštvu BiH nije mnogo značilo.

Marko Mikerević, koji je tokom rata bio mobilisan kao sudija porotnik u Okružnom vojnom sudu u Sarajevu, u knjizi "Sarajevski kazani smrti" tvrdi da su za zločine u ovom logoru znale najistaknutije ličnosti tadašnje bošnjačke politike.

U knjizi, koja je izašla iz štampe u novembru 2004. godine, Mikerević je optužio tadašnjeg predsjednika Komisije za nestale FBiH Amora Mašovića da je od upravnika i stražara logora tražio isključivo tijela logoraša da bi ih potom razmjenjivao sa srpskom stranom za zarobljene muslimanske borce.

Mašović je ove optužbe javno odbacivao, ali nije poznato da li su ga istražioci Tužilaštva BiH ikada saslušali povodom tih navoda.

Prema Mikerevićevom svjedočenju, u ovaj logor često su dolazili i Alija Izetbegović, Ejup Ganić, Mustafa Cerić, Rasim Delić, Sefer Halilović, Dragan Vikić i ostali visoki politički i vojni funkcioneri ratne muslimanske vlade u Sarajevu.