Sutra se navršava 30 godina od još nekažnjenog zločina nad srpskim civilima u Mirlović Polju kod Drniša, koje je 6. septembra 1993. godine ubila i masakrirala diverzantsko-teroristička grupa iz sastava Hrvatske vojske, saopšteno je iz Informaciono-dokumentacionog centra "Veritas".

U ovom zločinu masakrirani su pet žena i dva muškarca, od kojih je troje bilo starije od 80 godina, a napad je, prema informacijama "Veritasa", izvela Deveta bojna "Rafael vitez Boban", HOS-ova jedinica koja je nazvana po ustaškom pukovniku i generalu iz Drugog svjetskog rata.

Ova jedinica bila je u sastavu 114. brigade Hrvatske vojske, kojom je komandovao Marko Skejo iz sela Ružić kod Drniša.

- To je isti onaj lik koji je godinama na državnoj proslavi `Oluje` u Kninu, bez ikakvih posljedica, marširao sa svojim crnokošuljašima, sa ustaškim amblemima na uniformama, uzvikujući ustaški pozdrav `Za dom spremni!`, osim ove godine, kada ga je policija, iako je bio pozvan od organizatora, hrvatske Vlade, nevoljno spriječila da uđe u Knin, vjerovatno zbog ovogodišnjeg predsjedavanja Hrvatske Međunarodnoj asocijaciji za sjećanje na Holokaust - naveli su iz "Veritasa".

Tog 6. septembra 1993. godine u 6.30 časova u selo Mirlović Polje, koje se nalazilo pod kontrolom vlasti Republike Srpske Krajine, upala je diverzantsko-teroristička grupa iz sastava Hrvatske vojske i masakrirala sedam srpskih civila.

Selo je bilo mješovitog hrvatsko-srpskog nacionalnog sastava, ali je većina stanovništva, upravo zbog blizine fronta, ranije napustila selo, tako da se u vrijeme ovog događaja u njemu nalazilo nešto srpskih civila, koji su, ohrabreni prisustvom Unprofora, ostali da čuvaju kuće i stoku.

Šezdesetpetogodišnja Marija Trzin i njena tada pedesetpetogodišnja komšinica Ljubica Trzin tog jutra izvele su ovce na ispašu i kada su počele padati granate po selu sklonile se u podrum jedne kuće.

One su, čuvši kucanje na podrumskim vratima, krenule da provjere ko je i čim su se otvorila vrata hrvatski vojnik je u podrum ubacio bombu, koja je na licu mjesta usmrtila Ljubicu, a Mariju teško ranila.Tek uveče Mariju je pronašla grupa srpskih vojnika, odvezla je u kninsku bolnicu i tako joj spasila život.

Civilna zaštita Republike Srpske Krajine sutra je došla u selo u pratnji pripadnika Civilne policije UN radi asanacije terena i, osim tijela Ljubice Stevanove, pronašla i tijela ostalih šest civila.

Na zgarištu svojih kuća pronađeni su zapaljeni leševi šezdesetsedmogodišnjih Milana Bibića i njegove supruge Vasilije, kao i pedesetšestogodišnje Ljubice Trzin, koje je još dogorijevalo, dok su tijela osamdesetšestogodišnjeg Bože Bibića, njegove osamdesetjednogodišnje supruge Božice i osamdesetšestogodišnje Marte Šarac pronađena kod seoske lokve.

Ubijena Marta Šarac je sestra ranjenoj Mariji Trzin, čiji je muž Ilija /1924/ poginuo u februaru 1993. godine u rodnom selu od ispaljene granate sa hrvatskih položaja.

Tijela su odmah sahranjena, a desetak dana kasnije ekshumirana u prisustvu vojnih posmatrača UN i vojnog ljekara britanskog bataljona u sastavu snaga UN, dok je tijelo pregledao sudski vještak Željko Karan iz Banjaluke, koji je sačinio kompletan nalaz u koji su imali uvid i predstavnici Unprofora.

Iako se ovaj događaj odigrao pred očima mnogobrojnih pripadnika Unprofora, do sada, ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima, niko nije procesuiran za zločin nad Srbima počinjen u Mirlović Polju.

U novembru 2011. godine "Veritas" je Tužilaštvu Srbije za ratne zločine, na njihov zahtjev, dostavio svu raspoloživu dokumentaciju za ovaj zločin, a to Tužilaštvo je, nakon sprovedenog pretkrivičnog postupka, predmet ustupilo hrvatskom tužilaštvu, pred kojim se istraga i dalje vodi protiv NN.

Zbog neefikasnosti istrage pred hrvatskim pravosuđem, porodice ubijenih pravdu traže, na osnovu člana dva Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.

U Mirlović Polju je 1991. godine živjelo 188 Srba, a danas nijedan.