Sutra se navršavaju 34 godine od napada hrvatskih specijalaca na krajiške Srbe na Plitvičkim jezerima, u kojem je na srpskoj strani poginuo pripadnik Teritorijalne odbrane Rajko Vukadinović /32/ iz Korenice, a na hrvatskoj policajac Josip Jović /22/.
U sukobu na Plitvicama ranjeno je dvadesetak hrvatskih "redarstvenika", dok je zarobljeno 17 srpskih teritorijalaca, a taj događaj, poznat kao "krvavi Uskrs", smatra se početkom rata u Hrvatskoj.
Dokumentaciono-informacioni centar "Veritas" podsjeća da su tom sukobu prethodili događaji koji su mu kumovali.
Tako je Hrvatska u februaru 1991. godine donijela odluke o nevaženju saveznih zakona na njenoj teritoriji i o razdruživanju od SFR Jugoslavije, nakon čega je i Srpska autonomna oblast Krajina donijela Rezoluciju o razdruživanju od Hrvatske.
Polovinom marta te godine JNA je zatražila od Predsjedništva SFRJ da se u državi uvede vanredno stanje, što nije prošlo usljed protivljenja predstavnika Hrvatske, BiH i Makedonije.
Krajiški Srbi organizovali su 25. marta "miting istine" na Plitvicama sa zahtjevom da Nacionalni park "Plitvička jezera" ostane u sastavu SAO Krajine.
Dva dana kasnije, na ulazima u nacionalni park na jarbolima postavljene su srpske i jugoslovenske zastave, a sljedećeg dana, 29. marta, "martićevci" iz Knina zauzeli su upravne zgrade Nacionalnog parka "Plitvička jezera", navodi "Veritas".
U ranim jutarnjim časovima 31. marta 1991. godine iz Zagreba je prema Plitvicama sa nekoliko autobusa, kombija, privatnih vozila i jednim transporterom krenula kolona od oko 400 hrvatskih specijalaca radi "uvođenja ustavnopravnog poretka na području Nacionalnog parka".
"Veritas" podsjeća da je u tom momentu u plitvičkim hotelima bilo oko 400 turista, među kojima i grupa hrvatskih specijalaca sa oružjem u koferima.
Hrvatski specijalci su se pomiješali sa turistima s namjerom da "prepadom iznutra", u koordinaciji sa onima koji su bili napolju, savladaju teritorijalce Krajine i "martićevce".
I Srbi su očekivali napad hrvatskih specijalaca, pa su ih, na prilazima Plitvicama od Slunja, sačekali u zasjedi i sa barikadama od porušenih stabala.
Puškaranje je započelo ujutro između 6.00 i 7.00 časova, podsjeća "Veritas".
Brojčano nadmoćniji hrvatski specijalci, uz pomoć onih kamufliranih u goste, uspjeli su da zauzmu hotele i do podneva uspostave kontrolu nad nacionalnim parkom.
Dalju eskalaciju sukoba spriječila je JNA, koja se između suprotstavljenih strana postavila kao tampon zona, navodi "Veritas".
Poginuo je "redarstvenik" Josip Jović iz Aržana kod Makarske, a ranjeno je dvadesetak hrvatskih specijalaca, dok je u srpskim redovima stradao pripadnik Teritorijalne odbrane Rajko Vukadinović.
Zarobljeno je 17 srpskih teritorijalaca, koji su zbog pogibije hrvatskog vojnika krvnički prebijani sve do njihove razmjene 13. avgusta iste godine.
Hrvatska je poginulog Jovića proglasila za prvu žrtvu "domovinskog rata" i svake godine, na vrlo visokom nivou, obilježava godišnjicu njegove pogibije, podsjeća "Veritas".
Zvanični Zagreb to čini, iako je tadašnji ministar policije Josip Boljkovac više puta javno govorio i u svojoj knjizi "Istina mora izaći van" zapisao da je obdukcija pokazala da je Jović pogođen metkom iz takozvane pumparice, jurišne američke automatske puške uvezene iz Singapura, kakvih je bilo u hrvatskoj policiji.
Poslije ove akcije hrvatska policija je na Plitvicama formirala policijsku stanicu, koja se održala do kraja avgusta te godine, kada je, zbog nemogućnosti funkcionisanja usljed kontrole od JNA, i rasformirana.
Kontrolu nad Nacionalnim parkom "Plitvička jezera" preuzele su vlasti Krajine i zadržale je do avgusta 1995. godine.
Plitvički događaj se po mnogim izvorima uzima kao početak rata u Hrvatskoj devedesetih prošlog vijeka.
Tog dana pravoslavni vjernici su slavili Cvijeti, a katolici Uskrs, zbog čega su mediji ovaj događaj i nazvali "krvavi Uskrs", navedeno je u saopštenju "Veritasa".
