Svečanom akademijom i izložbom "Odbrana, egzodus, opstanak" večeras je u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo obilježena dvadesetšestogodišnjica egzodusa Srba iz Sarajeva.

Dejtonski sporazum jeste zaustavio rat, ali je sve ono što smo odbranili prepušteno drugima, rekao je večeras gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić.

- Da su Srbi u ovom broju ostali u Sarajevu, pitanje je kako bi Republika Srpska izgledala. Pitanje je i kako danas izgledaju sredine u kojima žive Srbi iz Sarajeva, jednim dijelom u Istočnom Sarajevu, a kako sredine koje su Srbi napustili. Vogošća, Ilidža, Rajlovac, Grbavica, Reljevo liče na neke malo izmijenjene kasabice, a pogledajte grad Istočno Sarajevo i njegove opštine – rekao je Ćosić.

Foto: Katera

Prema njegovim riječima, velika je razlika između nekadašnjeg i sadašnjeg Sarajeva, odnosno Sarajeva koje je nekad brojalo 157.000 Srba i onog koje danas ima manje od 5.000, kao i Istočnog Sarajeva koje je nekada imalo 20.000, a danas ima 65.000 stanovnika.

- Istočno Sarajevo predstavlja značajan faktor opstanka Republike Srpske i mjesto okupljanja ljudi na ovim prostorima - rekao je Ćosić.

Na današnji dan, 26 godina od egzodusa, sarajevski Srbi se sjećaju događaja koji nikada nijedna knjiga prije naše nije zapisala. Nije ni mogla, jer se nigdje drugo pod kapom nebeskom nije ni dogodio.

Takva je srpska istorija, kao u pokrov u nju uplićemo nit tuge, nit nesreće, nit stradanja kao osnov, pa kroz osnov nit jada, nit čemera, nit seoba kao potku. Takvim smo tkanjem satkali srpsku istoriju još od Kosova, ali ono što je Srbima donijela posljednja decenija 20. vijeka stradanje je biblijskih razmjera.

U istoj koloni živi i mrtvi, na putu iz svog Sarajevskog polja ka nekom nepoznatom, pustom polju. Na zaleđenoj zemlji u koju jedva pobodoše krstove, na novom mjestu vječnog počivališta nastade Mali Zejtinlik. Nije taj naš Zejtinlik mali, on se samo tako zove, veliki je on, najveći od svih vječnih počivališta.

Na drugom pustom polju napravili su prognani sarajevski Srbi novi i najveći grad da u njemu žive, pamte i pričaju.