Na suđenju za zločine u Goraždu i Višegradu, svjedok odbrane Mirjana Šivšić izjavila je da se 16. oktobra 1992. godine desio napad takozvane Armije BiH iz pravca Međeđe na Meremišlje, kada je njen suprug Branko zarobljen.

Šivšićeva je ispričala da joj je suprug rekao da je od posljedica mučenja sedmi dan nakon zarobljavanja preminuo zatvorenik Ljubinko Davidović, čije je tijelo bačeno u Drinu.

- Zarobljenici su mučeni u Međeđi, a u Goraždu ih niko nije prstom pipnuo - prenijela je Šivšićeva saznanja svoga muža.

Ona je ispričala da su se nakon zarobljavanja pokrenuli razgovori o razmjeni i da je njen suprug sa izvjesnim Njegošem iz Čajniča razmijenjen 8. jula 1993. godine.

Šivšićeva je rekla da je tada njen suprug bio jako mršav i bolestan, te da se nakon razmjene javio ljekaru.

Ona je navela da joj muž nikad nije pominjao kakvu je funkciju obavljao optuženi Himzo Selimović.

Svjedok Selimovićeve odbrane bio je i Zdravko Matović, koji je naveo da je poznavao optuženog prije rata, da zna da je on bio načelnik Policijske stanice u Foču, gdje je i svjedok bio zaposlen.

Matović je rekao da je nakon početka sukoba lično automobilom odvezao optuženog Selimovića iz Foče do Ustikoline.

Tužiocu Marijani Čobović svjedok je rekao i da nije znao kakva je Selimovićeva uloga bila tokom rata u BiH.

Za zločine počinjene od 1992. do 1994. godine nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada, zajedno sa Selimovićevim i Ćamilom Ramićem, optužen je i Ramiz Mićivoda.

S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. godine na području Rogatice i Goražda.

Svjedočenjem optuženog Selimovića 11. novembra planiran je nastavak suđenja.