Svjedok Janko Zekić rekao je danas na suđenju za zločin nad srpskim civilima u ilijaškom selu Čemerno u junu 1992. godine da su on i nekoliko ljudi čije su porodice bile u Čemernom, po dolasku u to mjesto zatekli tri ženska leša i sve zapaljeno.
Zekić je, na suđenju Džemalu Hadžiću i ostalim saoptuženim bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH, ispričao da je čuo za napad na Čemerno i da je otišao da vidi šta mu je sa roditeljima i sinom, koji su bili u selu Karaula, te da je s njim pošlo još nekoliko ljudi čije su porodice bile u Čemernom.
On je naveo da je svoje pronašao u šumi i da je bila noć kada su stigli do Čemernog, gdje je bila prva kuća Dragana Damjanovića, javlja „BIRN“.
Zekić je naveo da je štala bila izgorjela i da se niko nije javljao, te da su nastavili oko kilometar do drugih kuća u zaseocima Damjanovići, Raševići i Trifkovići.
- Našli smo tri ženska leša, supruga i dvije kćerke Damjanovića - prisjetio se Zekić.
Zekić je rekao da su dalje našli još nekoliko tijela, a u posljednjem zaseoku Čemernica, kako je naveo, kuće su bile cijele i našli su jednog mještanina, koji im je rekao da su se neki sakrili u pećini.
On je dodao da su jednom čovjeku pomogli da sahrani majku Stanu.
Svjedok je ispričao da su sutradan pokupili ostale leševe, koji su bili naduveni, te da je došla i vojska.
- Više nisam mogao izdržati i otišao sam kući u Karaulu - rekao je Zekić i dodao da se iz sela Mahmutovića Rijeke, koje se nalazi ispod Čemernog, čulo "šenlučenje".
On je napomenuo da je čuo da su u Čemernom bile postavljene haubice i da su se vojnici koji su bili zaduženi za njih predali, ali da su ubijeni.
- Našli su ih na kamari pobijene - rekao je Zekić, dodavši da vojnika nije bilo kad je on došao i da je vojska ranije odvezla tijela.
Zekić je naveo da mu je Milan Trifković pričao da ga je Hasan Buzgija dozivao u Čemernom govoreći da mu neće ništa, te da je izašao i tako ostao živ.
Svjedok je naveo da je Karaula napadnuta i da je selo napustio u oktobru.
Na pitanja odbrana, Zekić je rekao da je čuo da su vojnici spavali kod Dragana Damjanovića, da ne zna kuda su dejstvovale haubice, te da nije čuo da je prilikom akcije njihovog uništenja došlo do razmjene vatre.
On je rekao i da nije čuo da je Stana bila naoružana i pucala.
Osim Hadžića, koji je u to vrijeme bio komandant Prvog odreda "Sretno" tadašnje Teritorijalne odbrane Breza, za ovaj zločin optuženi su Teufik Turudić, DŽemal Smolo, Senad, Haris i Benjamin Sikira, Enes Durak, Mirsad, Nusret i Mirzet Bešlija, te Hamdija Spahić i Nehru Ganić.
Optužnica bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH tereti da su 10. juna 1992. godine napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina.
Ubijeno je desetak žena, a u napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba, koji su mučeni i ubijani.
Nastavak suđenja zakazan je za 12. januar.