U Ulogu, koji je sada u opštini Kalinovik, pukle su tri nevesinjske puške koje su uzdrmale tri carstva, ispričao je za Srnu profesor Pravnog fakulteta Dimitrije Ćeranić.
Ćeranić je podsjetio da su Prva nevesinjska puška i serdar uloški i nevesinjski vojvoda Pero Tunguz, kao jedan od vođa Nevesinjske puške, 1875. godine uzdrmali tursku carevinu.
Poslije toga, dodao je on, Druga nevesinjska puška ili čuveni Uloški ustanak 1882. počeo je u januaru te godine napadom na žandarmerijsku stanicu.
- To je prvi i posljednji put u istoriji da su srpski i muslimanski živalj bili na istoj strani. Suprotstavili su se austrougarskim vlastima koje su htjele nasilno da odvode u austrougarsku vojsku stanovnike ovih prostora, `cijele Hercegovine i Bosne`, što je bila pokrajina koju je Austrougarska dobila na upravu poslije Berlinskog kongresa i koju je anektirala poslije toga 1908. godine.
Mi smo ovdje imali u toj Drugoj nevesinjskoj pušci nekoliko hiljada ustanika, da je morala austrougarska vlast da pošalje 10.000 vojnika da u krvi uguši taj ustanak. Na Morinama, na Visoravni, nedaleko odavde u Crvenom klancu, topovima su morali da pucaju po ustanicima. Sve od januara do aprila 1882. trajao je taj ustanak - naveo je Ćeranić.
Zanimljivo je, kaže, da su austrougarske okupacione vlasti i vojni upravni organi Hercegovine i Bosne tadašnji svoj rođendan godinama poslije toga slavili u Ulogu, šaljući poruku ljudima najslobodarskijeg kraja da će austrijska vojska biti tu da im ne dozvoli da se nikad više ne dignu na ustanak.
- I imamo Treću nevesinjsku pušku, prvi organizovani otpor fašističkim vlastima na tlu porobljene Evrope o kome se malo govori i malo zna. Trećeg juna 1941. godine u selu Drežan u Nevesinju podignut je prvi organizovani ustanak na tlu Evrope. Dakle, to su tri nevesinjske puške, a Trećom je srušeno i njemačko treće carstvo - Treći rajh. Mi dovoljno znamo kakva je to sila bila - napomenuo je Ćeranić.
On je naglasio da je u Ulogu 1941. godine stradalo srpsko stanovništvo od tadašnjih ustaških vlasti Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ koje su, zajedno sa lokalnim muslimanskim stanovništvom, izvršile genocid na srpskim življem.
PRIDVORICA I "NOŽ"
Ćeranić je istakao da se nedaleko od Uloga nalazi selo Pridvorica, gdje se dogodio najmasovniji zločin u Drugom svjetskom ratu, u kojem niko živ nije pretekao.
- Skoro 200 duša iz sela Pridvorica pobijeno je u masovnom zločinu na Božić 1942. godine, kad su ustaše iz okolnih sela pobile srpski živalj Pridvorice i ostavile pusto selo - podsjetio je Ćeranić.
On je precizirao da je u tom selu postojala crkva i da su u toj crkvi bili popaljeni stanovnici Pridvorice, što je bio motiv za pisanje romana "Nož" Vuka Draškovića i snimanje istoimenog filma.
- To selo je potpuno zatrveno. Tako su prošla i ostala sela uloškoga kraja, pa možemo slobodno reći da je ovdje izvršen genocid nad Srbima na početku Drugog svjetskog rata, da bi potom ova područja oslobodile ustaničke vojske 1942. godine, gdje su Srbi, i četnici i partizani skupa, oslobađali ta sela odustaških vlasti. Ovdje su onda preuzeli kontrolu Italijani i spriječili dalji pokolj nad srpskim stanovništvom - naveo je Ćeranić.
Tako je srpski narod, kaže on, izdržao navale raznih okupacionih vlasti, turskih, austrougarskih i NDH.
SRPSKI VELIKANI SREDNjEG VIJEKA
- Naša Neretva pamti ovaj srpski kraj i priče iz vremena prvih srpskih država na ovim prostorima, a pomenućemo samo župu Viševu. To je Ulog, koji je bio važan regionalni centar tadašnjih srpskih malih plemićkih država na ovom prostoru - ukazao je Ćeranić.
On je rekao da je tu bila uspostavljena i carina između južnih i sjevernih srpskih krajeva.
- Tu ste imali carinsku ispostavu tako da se jedno brdo zove Carina. Ovdje su dolazili i upravljali Sandalj Hranić i Stjepan Vukšić Kosača. Ovdje su bili srpski velikani srednjega vijeka - naglasio je Ćeranić.
U CENTRU ULOGA BILA BISTA KRALjA PETRA
Ćeranić je otkrio da se na centralnom dijelu opštine Ulog nalazila bista kralja Petra Prvog Karađorđevića, koji je bio upravo jedan od ustanika u Nevesinjskoj pušci, koju je nedaleko od Uloga poveo Pero Tunguz.
- Zahvalni Srbi ovoga kraja, koji su učestvovali u tom ustanku, podigli su mu spomenik. Njemu, kao nekome ko je bio cijenjen u narodu, ko je bio jedan od vođa i vjesnika slobode, srpski vjerujući narod odavde iz Uloga podigao je spomenik za vrijeme Kraljevine Jugoslavije - napomenuo je Ćeranić.
To je bilo centralno mjesto u Ulogu. Tu je u doba Kraljevine Jugoslavije bio mali park sa klupama gdje bi svi koji su dolazili da sjednu i odmore se gledali u bistu kralja Petra.
- Kada je došao Drugi svjetski rat, kada je NDH zavladala, srpski borci, vođeni tadašnjim komandantom Jugoslovenske vojske u otadžbini, zaduženim za ovaj kraj, zajedno sa Krstanom Rudanom, uzeli su taj spomenik i, da ga ne bi vlasti NDH uništile, sakrili i zakopali - naglasio je Ćeranić.
Prema svjedočenjima, priča Ćeranić, oni koji su bili tada sa Rudanom tu bistu su zakopali iza crkvene zgrade.
- Mi smo došli na ideju da iskopamo bistu i da je vratimo na njeno mjesto, da se ponovo bista kralja Petra nađe u Ulogu. Teško da ćemo doći do biste jer je vjerovatno duboko zakopana, ali mi ne odustajemo od te ideje - poručio je Ćeranić.
On je dodao da će bistu, ukoliko nabave neku spravu koja će im pomoći da otkriju tačno mjesto gdje se nalazi, iskopati, pa će potom pozvati i potomke dinastije Karađorđević da dođu u Ulog i ugoste ih.
- Ako ikada nađemo bistu, vratićemo je na to mjesto - istakao je Ćeranić.
UMJESTO BISTE - PEKARA
Kao što je bista bila duhovna hrana i sjećanje na borbu za slobodu, nastavlja Ćeranić, tako je u doba komunizma na mjestu biste nastavio da se hrani narod Uloga.
- Kako? Tako što je ovdje bila podignuta pekara. U toj pekari su pečeni hljeb i pecivo za sve đake uloške škole, za sve državne službenike koji su živjeli i radili u Ulogu, za sve one putnike, namjernike kojih je bilo stotine i hiljade u toku dana koji su prolazili kroz Ulog - napomenuo je Ćeranić.
On je dodao da je ta pekara srušena prije nekoliko godina, a da je prestala da radi već sedamdesetih godina prošloga vijeka.
- Međutim, ostaje svjedočanstvo svih koji su dolazili ovdje u Ulog, koji bi znali, vjerovali ili ne, da kupe taj bijeli hljeb i kako su oni govorili, da ga smoče sa onim crnim, težačkim hljebom. Njima je taj bijeli hljeb bukvalno bio kao neko meso, kao neko pečenje. Toliko im je mirisao, toliko im je bio ukusan. Tako da sjećanje i na bistu kralja Petra i sjećanje na pekaru žive među svim onim stanovnicima Uloga i putnicima namjernicima koji su u prošlome vijeku prolazili kroz Ulog - istakao je Ćeranić.