Takođe poznata kao La Dončela, Ljuljailjako djevojka je otkrivena na vrhu andskog vulkana 1999. godine — otprilike pet vijekova nakon što su je Inke ritualno žrtvovale.

Otkrivena na granici Čilea i Argentine 1999. godine, 500 godina stara mumija djevojčice Inka, poznata kao Ljuljailjako djevojka, bila je jedno od troje djece Inka koja su žrtvovana u okviru prakse poznate kao "capacocha" ili "qhapaq hucha".

Smatra se da su najbolje očuvana tijela iz perioda Inka upravo takozvana Ljuljailjako djeca koja su izložena u muzeju u Salti u Argentini.

Ova djeca su mračni podsjetnik na nasilnu prošlost. I, kao što su kasnija otkrića pokazala, 500 godina stara mumija djevojčice i dvoje druge djece bili su opijeni drogom i alkoholom prije nego što su ubijeni.

Ovo je tužna, ali istinita priča o devojci Ljuljailjako i njenim sapatnicima — koji će zauvijek ostati mladi.

Kratak život djevojke Ljuljailjako

Ljuljailjako djevojka je vjerovatno imala ime, ali ono je izgubljeno u vremenu. Iako je nejasno koje je tačno godine živjela - ili koje godine je umrla - jasno je da imala negdje između 11 i 13 godina kada je žrtvovana.

Živjela je u vrijeme vrhunca Carstva Inka, od kasnog 15. do početka 16. vijeka. Kao jedna od najpoznatijih pretkolumbovskih imperija u Americi, Inke su živjele na Andskim planinama.

Kako bi saznali više o njoj, i otkrili šta je jela, šta je pila i kako je živjela, naučnici su testirali vlasi njene kose. Testovi su dali zanimljive rezultate.

Naučnici su otkrili da je Ljuljailjako djevojka najverovatnije odabrana za žrtvovanje oko godinu dana prije smrti.

Testovi su takođe otkrili da je djevojčica u organizmu imala povišeno prisutvo alkohola i koke — korijena biljke koja se danas prerađuje za kokain. Inke su vjerovatno vjerovale da joj tako omogućavaju bolju komunikaciju sa bogovima.

- Sumnjamo da je djevojka bila jedna od akla, ili izabranih žena, biranih u vrijeme puberteta da žive daleko od društva, zajedno sa sveštenicama - rekao je arheolog Endrju Vilson sa Univerziteta u Bredfordu.

Foto: Astor Fiax/Facebook

Životi djece Ljuljailjako

Iako se uticaj Inka na južnoameričko društvo osjeća do danas, stvarna vladavina carstva bila je kratkog vijeka. Prvi znaci o postojanju Inka pojavili su se 1100. godine nove ere, a posljednje Inke je pokorio španski kolonijalista Francisko Pizaro 1533. godine.

Njihov život su u velikoj mjeri dokumentovali španski osvajači, koji su opisali njihovu praksu žrtvovanja djece.

Otkriće Ljuljailjako djevojke bilo je zapanjujuće, ali realnost je da je ona zapravo bila jedno od mnogo djece koja su žrtvovana u regionima Srednje i Južne Amerike. Žrtvovanje djece, ustvari, bilo je uobičajeno među kulturama Inka, Maja, Olmeka, Asteka i Teotivakan.

I dok je svaka kultura imala svoje razloge za žrtvovanje djece — a uzrast djece varirao je od ranog djetinjstva do ranih tinejdžerskih godina — glavni povod bio je umirivanje raznih bogova.

U kulturi Inka, žrtvovanje djece bio je ritual koji se često izvodio kako bi se spriječile prirodne katastrofe (kao što su glad ili zemljotresi) ili da bi se obilježile važne prekretnice u životu Inka. Tim povodom, ono najvrijednije što imaju, darivali su bogovima.

Godine 1999, Johan Rajnhard iz društva "National Geographic" otišao je sa svojim timom istraživača na vulkan Ljuljailjako u Argentini da traži mjesta na kojima su Inke vršile obred žrtvovanja.

Tokom putovanja naišli su na tijela djevojke iz Ljuljailjako i još dvoje djece — dječaka i djevojčice — koji su imali oko četiri ili pet godina.

Ali Inke su najviše cijenile "djevice".

Foto: Luis Mengod/Facebook

- Prema onome što znamo iz španskih hronika, birane su posebno privlačne ili nadarene žene. Inke su zapravo imale osobu koja je tražila te mlade žene koje bi zatim bile odvedene od osvojih porodica - rekla je dr Ema Braun sa Univerziteta Bredford, koja je bila dio tima istraživača koji je analizirao tijela kada su otkrivena.

Analiza je dala još jedan zanimljiv rezultat: djeca nisu nasilno ubijana.

Nije bilo znakova straha — bolnih grimasa ili znakova da je djevojka povraćala niti vršila nuždu u svetilištu — miran izraz njenog lica sugeriše da njena smrt nije bila bolna, barem ne na samom kraju.

Čarls Staniš, sa Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu (UCLA), ima drugačiju teoriju o tome zašto Ljuljailjako djevojka nije imala izraz bola na licu: zato što su je droga i alkohol umrtvili.

- Neki bi rekli da je u ovom kulturnom kontekstu ovo bila humana akcija - rekao je on.

Iskopavanje Ljuljailjako djevojke i još dvoje djece, izazvalo je nezadovoljstvo među domorodačkim stanovništvom Argentine.

Rohelio Guanuko, lider Udruženja domorodaca Argentine (AIRA), rekao je da domorodačke kulture u toj oblasti zabranjuju ekshumaciju i smatra da je izlaganje djece u muzeju ravno "cirkusu".

Uprkos njihovim protestima, Ljuljailjako djevojka je zajedno sa dječakom i djevojčicom 2007. premještena u Muzej arheologije, gdje je i danas izložena.