Kada se, u 46. godini života Snežana Milković, unuka omiljene sestre patrijarha Pavla, Agice, razboljela, i bila 39. na listi čekanja za operaciju, zamolila ga je da joj pomogne oko ubrzavanja poziva u bolnicu gdje je trebalo da bude operisana.

On to nije učinio.

- Bila sam očajna. Sad, kad o tome razmišljam, shvatam da je to značilo: "Pavle ne može da ti pomogne, a patrijarh mora da vodi računa o svom ugledu i ne može da se bavi vezama". Ako bi intervenisao, na rang listi iza mene ne bi ostali samo oni koji su se ugurali preko veze već i oni koji su kao ja strpljivo čekali. Zar ne bismo onda bili isti kao ovi prvi?

Mećutim, poslije njenog razgovora s "deda Popom" liječenje i oporavak išli su lako, kao na krilima. Operisana je i ozdravila je.

Ipak sjećanje na činjenicu da joj u teškim trenucima "deda Popa" nije pomogao mučilo ju je.

Dok je patrijarh ležao u bolnici, gospođa Milosava, koja je kod njega redovno išla na liturgije, rekla joj je:

- Svjatješi te je često pominjao. Kada si se razboljela, poslije liturgije, kada bi svi otišli, rekao bi mi: "Ostani da se pomolimo za Snežanu" .

Unuka je, poslije ovih riječi, kojima joj je Gospod otkrio punu istinu, na putu do kuće plakala.

U prvi mah, izgledalo je da neće da joj pomogne, intervenišući kod ljudi za bržu operaciju. On je "intervenisao" kod Boga. 

Nije ga brinulo što Snežana to ne zna - Gospod je znao.

Tekst preuzet sa Fejsbuk stranice Manastira Banjska