Upokojila se mati Teoktista!

Tužna vijest ophrvala je u ponedjeljak uveče najprije Srbe rodom iz Đakovice, gdje je ova hrabra i puna ljubavi monahinja bila igumanija manastira Uspenja Presvete Bogorodice i čuvar srpstva u gradu podno Paštrika i Prokletija, a potom i naše sunarodnike na KiM kao i širom centralne Srbije.

Sve koji su o njoj i njenim djelima čuli barem i dvije-tri riječi.

U manastirskoj crkvi u Đakovici, episkop raško-prizrenski Teodosije služio je juče ujutru liturgiju i mali pomen igumaniji. Kako je saopštila eparhija, mati Teoktista (Poleksija Kastratović) svojim duhovnim likom, podvigom, ljubavlju, vjerom i molitvom ostavila je neizbrisiv trag u dušama svih koji su imali čast da je upoznaju. Upisala se za vrijeme svog zemaljskog života u vječnu knjigu života Hrista Spasitelja, kome je posvetila svoj život.

Mati Teoktista i monahinje manastira Uspenja Presvete Bogorodice u Đakovici dobitnice su specijalne srebrne plakete "Večernjih novosti" u akciji "Najplemenitiji podvig godine" za čuvanje vjere, ognjišta i svetinje, kao jedini preostali Srbi u gradu koji žive u zidovima opasanoj bogomolji, a izvan kapija i porte ne izlaze bez organizovane pratnje.

U njihovo ime plaketu je primila Simonida Popović Ašanin iz Đakovice. Ona je za "Novosti" juče rekla:

- Dočekivala nas je i ispraćala, tešila nas i molila se Bogu za sve raseljene Srbe iz našeg grada. Molila se za naš povratak, ali i za čitav narod na KiM.

Mati Teoktista je rođena 12. jula 1936. u đakovičkom selu Biteš kao najmlađe od šestoro djece pobožne porodice Kastratović. Na krštenju je, od kuma crkvenjaka, dobila ime Poleksija.

Školovala se u Beranama, Peći i Višegradu, a u Prizrenu je završila Pedagošku akademiju i radila kao učiteljica. Poslije 22 godine rada dobila je otkaz jer je umjesto Komunističke partije izabrala crkvu. S blagoslovom tadašnjeg episkopa Pavla dolazi u Hram Uspenja u Đakovici i ostaje naredne četiri decenije.

Vratiće se Srbi u Đakovicu

Za sve raseljene Đakovčane, koji su morali da napuste svoj gra,d bila je kandilo koje se nikada nije gasilo, ali i vjera i nada u povratak.

- Siguran sam da dijelim mišljenje svih raseljenih Đakovčana: da je bila pokroviteljka i zaštitnica Đakovice. Molila se za naš povratak. U obnovljenom hramu kazala mi je: "Vratiće se Srbi u Đakovicu", i uvek je to ponavljala kada me vidi - rekao je za "Novosti" Milenko Jovanović, predsjednik Privremenog organa Opštine Đakovica.

Nedavno, za Veliku Gospojinu bila je prilika da je Đakovčani, koji su otišli na hramovnu slavu, vide posljednji put. Iako teško bolesna, ustala je da se pričesti. 

Teške godine rata, od 1998. do 1999, kao i poslijeratne, provela je uz crkvu u Đakovici u kojoj je pružala utočište nevoljnicima i hrabrila narod. U to vrijeme joj se pridružilo još pet starijih žena, Srpkinja iz Đakovice, koje su pod zaštitom Kfora živjele pri svetinji. U martovskom pogromu 2004. godine crkva i parohijska kuća u kojoj su živjele potpuno su uništene. Evakuisane su u Visoke Dečane. Poslije pet godina, 26. aprila 2009, vratile su se u Đakovicu u obnovljen parohni dom. U međuvremenu je započela obnova hrama koji je završen 2011, kada je crkveni kompleks proglašen manastirom. Tada je sestra Poleksija dobila ime po prepodobnoj Teoktisti Paroskoj i imenovana za igumaniju.

Piše: Dragana Zečević