Praznici su prošli, prasići su oglodani, piće popijeno, a novčanici i kartice počišćeni do posljednje marke, pa mnogi potrošači preskaču plaćanje računa i rata za kredite kako bi preživjeli do februara.

Iz udruženja potrošača odavno upozoravaju da to nije dobar recept, jer je takav način raspolaganja kućnim budžetom siguran put u – dužničko ropstvo. Sve svoje obaveze potrošači, prije ili kasnije, moraju izmiriti, s tim što će oni koji to urade kasnije platiti i zatezne kamate, ali i nagomilati dugove, koje je kasnije teško stići.

– U takvoj situaciji ljudi nerijetko posežu za skupim kratkoročnim kreditima, kako bi izmirili već dospjele obaveze i tako upadaju u vrzino kolo, iz kojeg nema izlaza – kaže Murisa Marić, izvršna direktorka Udruženja građana DON iz Prijedora, koje se bavi zaštitom prava potrošača.

Ključni problem je, tvrdi Marićeva, što građani nisu navikli da planiraju rashode i da se, kako se narodski kaže, protegnu onoliko koliko im je pokrivač dug.

– Jednostavno, ne možeš trošiti ono što nemaš, nema te čarolije koja bi bi nam to omogućila.  Pogodnosti koje banke nude građanima, kako bi što više trošili, poput dozvoljenog minusa ili kreditnih kartica, zapravo su iluzija, koja skupo košta. Banke ne daju nikom novac džaba; to je logično, jer one, kao i svako drugo preduzeće, posluju da bi imale profit – kaže Marićeva.

Da su banke svoje interese dobro zaštitile potvrdio je i direktor Udruženja banaka BiH Berislav Kutle. On kaže da vjerovatno mnogi pokušavaju da „preskoče“ plaćanje rate kredita u januaru, koji je i najduži i u finansijskom smislu najteži mesec, ali da to u većini slučajeva nije moguće uraditi.

– Najveći broj banaka, prilikom odobravanja kredita, klijentima otvaraju trajne naloge, kojim se, automatski, rata kredita skida sa njihovih računa. A to znači da oni ne mogu „preskočiti“ ratu, nego da će, ako na računu nemaju dovoljno novca, ući u nedozvoljeni minus, ili kako se to kolokvijalno kaže „u crveno“. I na to  će, naravno, platiti dodatne kamate – objašnjava Kutle za Srpskainfo.

Kad su u pitanju računi za komunalije, „preskakanje“ je moguće, pa mnogi građani to i čine, naivno vjerujući da će sve “popeglati” u februaru ili martu.

Tako u „Elektrokrajini“ kažu da je već godinama u decembru i januaru potrošnja struje u domaćinstvima najveća, a stepen naplate najmršaviji.

– Nije to ništa dramatično, ali je vidljivo. Vjerovatno tome doprinosi i praznična potrošnja, ali i činjenica da je zimi struja skuplja, pa je i račune teže izmiriti – kaže portparol „Elektrokrajine“ Predrag Klincov.

Poslijepraznična “depresija” vidljiva je i u malim prodavnicama, u kojima se još uvijek može kupovati na teku i na komšijski obraz, jer spiskovi dužnika i lista dugova u drugoj polovini januara rapidno raste, potvrđeno nam je u nekoliko samostalnih trgovina. U porastu je i promet u mjenjačnicama novca. Građani ovih dana najčešće mijenjaju novčanice od 50 evra.

– Moramo imati uvijek dovoljno sitnog novca, jer za 50 evra isplaćujemo 97,50 KM, a većina mušterija nema kod sebe dvije i po marke, kako bismo im isplatili 100 KM „u komadu“. Mnogi od njih nam čak otvoreno priznaju da ovih dana mijenjaju evre čuvane „za ne daj bože“, koje su došli na red tek kad su potrošili i posljednju marku – kažu u jednoj mjenjačnici u centru Banjaluke.

Pet zlatnih pravila za potrošače

Da bi se izbjegla postpraznična besparica, tokom praznika treba izbegavati rasprodaje i sniženja, odnosno kupovinu bespotrebnih stvari samo zato što su jeftine, poručuje Murisa Marić i dodaje da postoji još nekoliko „zlatnih pravila“, kojih potrošači treba da se pridržavaju uvijek, a pogotovo u doba praznične potrošačke groznice.

– Prvo, čim stigne plata ili penzija treba poplaćati račune i izmiriti druge obaveze, pa onda vidjeti šta je ostalo i koliko se za šta može potrošiti. U tom smislu trajni nalozi su dobro rješenje, jer se može unaprijed „zadati“ da se sa računa skidaju iznosi za ratu kredita, pa i za račune koji imaju fiksni iznos, poput odvoza smeća. S druge strane, treba izbjegavati dozvoljeni minus na računu, jer takav aranžman samo poskupljuje potrošnju i navodi nas da trošimo ono što nemamo – kaže Marićeva.

Plaćanje karticom, ali običnom, a ne kreditnom, smatra Marićeva, dobra je opcija, ali pod uslovom da potrošač prati stanje na računu i da uvijek zna s čim raspolaže i koliko je dana preostalo do sljedeće plate ili penzije.

Uz to, u prodavnicu ne treba ići bez spiska, na kojem će se naći samo one stvari koje su stvarno neophodne.