Groblje Flaminio, na obodu Rima, najveće je u Italiji. Formirano je 1946. godine, a prostire se na čak 140 hektara.

U njegovom dijelu, koji se po ovom rimskom predgrađu naziva Prima porta, nalazi se memorijalni kompleks koji čuva sjećanje na poginule partizanske borce i jugoslovenske žrtve fašizma stradale u centralnoj Italiji tokom Drugog svjetskog rata. Centralno obilježje na ovom dijelu groblja djelo je vajara Ljubomira Denkovića i arhitekte Sava Subotina, a otkriveno je 1978. godine.

Prima porta, iako jedno od tri najveća memorijala posvećena srpskim i jugoslovenskim žrtvama fašizma koji su vječni mir našli na Apeninima, gotovo da je u Srbiji zaboravljeno. Impozantan spomenik čuva posmrtne ostatke 61 partizanskog borca, a posvećen je i svim nevinim civilnim žrtvama stradalim u fašističkim logorima Italije, na ostrvima Ponca, Pijanoza i Elba, ali i partizanima koji su prešli Jadran i borili se protiv Musolinijevog režima i vojske.

Ovo rimsko groblje, zajedno sa ostalim memorijalima u Italiji, kao mjesta golgote naših sunarodnika u ratnom vihoru od 1941. do 1945. uvršteno je u listu mjesta koja bi, prema preporuci Muzeja žrtava genocida i Ministarstva prosvjete, učenici osnovnih i srednjih škola iz Srbije trebalo da posjete u okviru studijskih putovanja. Mlade generacije na ovim mjestima moći će da uvide da Italiju iz srpskog ugla ne čine samo antički spomenici, biseri umetnosti, sport i hrana nego i važne tragične istorijske epizode koje svjedoče o slobodarskom duhu naših sunarodnika i ljudi sa ovih prostora.

Predloženi spisak lokacija dio je široke inicijative Muzeja žrtava genocida, prve takve poslije mnogo decenija, čiji je cilj oživljavanje kulture pamćenja na žrtve stradanja, Srbe, Jevreje i Rome sa ovih prostora u Drugom svjetskom ratu. Namjera je, takođe, da se neguje duh sjećanja na slobodarske i antifašističke težnje našeg naroda. Iza ove ideje stalo je i Ministarstvo prosvjete, koje je školama proslijedilo stručno uputstvo za organizaciju đačkih putovanja sa definisanim ciljevima ovih putovanja.

U središtu oživljavanja "kulture pamćenja" su obilasci mjesta velikih stradanja i upoznavanje sa razmjerama zločina na mjestima na kojima su se i dogodili. Školarci bi time dobili priliku da prodube znanja stečena u udžbenicima, ali i da na autentičnim mjestima steknu lični doživljaj turbulentnih istorijskih zbivanja u kojima strada - običan i nevin čovjek. Ova putovanja će, takođe, biti i prilika da saznaju mnoge gotovo pa zaboravljene epizode iz naše prošlosti. Zato su na predloženoj mapi upisana i mjesta: Gonars, Torino, Kairo Montetote, Akva Santi di Terme, Kastel Arkvato, Kavaleze, Sancepolkoro...

A upravo takve - potisnute na rub kolektivnog pamćenja - jesu sudbine hiljada naših sunarodnika koji su svoje vječno počivalište našli na Apeninskom poluostrvu. Gotovo da su zaboravljeni memorijali u Barleti kod Barija i toskanskom Sanselpokru. Ova mjesta čuvaju uspomenu na jugoslovenske ratne žrtve, među kojima je i veliki broj Srba.

Jedno od znamenja groblja u Barleti je spomen-kosturnica i spomenik posvećen jugoslovenskim partizanima, delo Dušana Džamonje. U podnožju monumentalnog kamenog kompleksa počiva oko 200 boraca, ranjenih u borbi protiv okupatora u Jugoslaviji, koji su se lIJečili i umrli u savezničkim vojnim bolnicama u južnoj Italiji.

Sine moj, umjesto tebe imam spomenik

Spomen-kompleks u Barleti otvoren je komemorativnim skupom održanim 1970. godine. Osim predstavnika tadašnje Jugoslavije, italijanske vlade, regije Apulija, prisustvovala je i majka jednog od preminulih boraca. Njeno ime je zaboravljeno, ali govor nije:

"Dečice moja, i ti, sine moj! Na ovom tužnom skupu tvoja majka je ponosna što je dala život onom koji je taj život ponudio domovini. Gorda sam i ponosna čak i ako, umesto tebe, imam ovaj spomenik. Pali ste za novi život, novu generaciju, novi front ,zbog koga mogu da podnesem majčinski bol. Sine moj, tvoja majka je sada ponosna na tebe; čak i ako je sama, nije sama; zajedno je sa novim generacijama naše slobode za koju si pao."