Nekad su nam impozantni spomenici, podignuti u čast antifašizma, bili ponos, a danas smo ih zaboravili.

To su sad uglavnom zaboravljena i mržnjom odbačena mjesta, čije impozantne građevine odolijevaju zubu vremena, kao da prkose današnjim generacijama koje žele da zaborave na stradanja tokom Drugog svjetskog rata.

Nekad su ekskurzije svakodnevno dolazile na Mrakovicu, Tjentište, Jablanicu… a danas su ova mjesta zaboravljena.

Još više zabrinjava činjenica da smo zapustili i spomenike u onim naseljenim mjestima, a usta su nam puna antifašizma.

Jedan od primjera dugogodišnje nebrige za spomenike, simbole antifašizma, je spomen park na Vracama u Sarajevu.

Ovaj memorijal za više od 9.000 Sarajlija, žrtava fašističkog terora, prije rata devedesetih je bio kultno mjesto.

Tu su dolazili turisti i đaci, održavani su koncerti na otvorenom i javna predavanja o stradanju Srba i Jevreja u Drugom svjetskom ratu.

U posljednjem ratu Spomen park se našao na liniji fronta, a poslije rata „na ničijoj zemlji“ između Sarajeva i Istočnog Sarajeva. Nijedan od dva grada nije preuzeo brigu za Spomen park, koji je postao ruglo i simbol moralnog propadanja.

Od parka do divlje deponije

Antifašisti i potomci partizana 2019. su, kako je rekao Sead Đulić, predsjednik Saveza antifašističkih boraca narodnooslobodilačkog rata (SABNOR) BiH, “malo uljudili i očistili park”, jer je on godinama bio divlja deponija na koju su smeće složno bacali građani oba Sarajeva.

– Upalili smo vječnu vatru, koja je godinama bila ugašena, vjerujući da u tome ima neke simbolike – rekao je Đulić.

Plato na Vracama je u Drugom svjetskom ratu bio “službeno stratište” na kome su fašisti ubijali Sarajlije, mahom Srbe i Jevreje. Stradalnici su na ovom mjestu i ukopavani. Među 9.091 žrtvom na Vracama, bilo je i oko 1.100 djece.

Spomenik Ženi borcu, koji se nalazi na centralnom mjestu u Spomen parku na Vracama posvećen je narodnoj heroini Radojki Lakić, partizanki koja streljana upravo na ovom mjestu, kao djevojka od 24 godine.

Foto: S. Pašalić

Ovaj kip je devastiran i već godinama mu nedostaje desna ruka.

Spomen park, koji se nalazi na samo 15-tak minuta hoda od Parlamenta BiH, i danas je prilično zapušten, jer se još uvijek ne zna, ko je dužan da birne o njemu. Nadležnosti su podijeljene između Federacije BiH i Kantona Sarajevo, ali ni jedni ni drugi se ne otimaju za park.

Upravo zato što se svi “prave Englezi”, kada je u pitanju briga za spomenike posvećene partizanima i žrtvama fašizma, ali i zato što su vladajući politički narativi prilično daleko od istinskog antifašizma, sličnu sudbinu je doživjela i većina drugih memorijala iz te kategorije.

Partizansko groblje u Mostaru, djelo čuvenog beogradskog arhitekte Bogdana Bogdanovića, često je na udaru huligana, koji ga skrnave ustaškim simbolima.

Isti takvi simboli mogu se vidjeti na ostacima spomenika „Pesnica“ na Makljenu, koji je 2000. godine miniran i srušen do temelja.

Foto: RAS Srbija

Prošle su dvije decenije od kako se to desilo, a nasilnici, koji su uništili spomenik, nikad nisu otkriveni i kažnjeni.

– Nadležni se prave da ne znaju ko je to uradio. Mještani znaju, ali ćute. Znamo i čija dvorišta krasi granit, kojim su bili popločani prilazi spomeniku, svako to može vidjeti – rekao je jedan stariji mještanin Prozora, kojeg je ekipa Srpskainfo prošle jeseni zatekla kod devastiranog spomenika na Makljenu.

Razni grafiti primjetni su i u srcu legendarnog Grmeča i to na spomeniku na Korčanici, koji je izgrađen na mjestu nekadašnje partizanske bolnice.

Podgrmečka sela su danas pusta, a ruševine i zidine su samo nijemi svjedoci da je ovdje nekad bilo života. Tako i Korčanica, zaboravljena od svih, polako zarasta i odlazi u zaborav.

Klizište umalo da proguta Spomen kosturnicu

U principu, najočuvaniji su oni spomenici iz Narodno oslobodilačke borbe, koji se nalaze u sklopu nacionalnih parkova, jer su upravo nacionalni parkovi zaduženi da vode računa o njima.

Takvu sreću imaju samo dva antifašistička spomenika u Republici Srpskoj: monument na Marakovici na Kozari, kao i čuveni spomenik na Tjentištu, podignut u znak sjećanja na Bitku na Sutjesci.

Međutim, prije tri godine dogodio se incident, koji je digao na noge cijelu antifašističku Evropu i koji je pokazao da ni spomenici u nacionalnim parkovima nisu zaštićeni od propadanja.

Zbog dugogodišnje nebrige na Tjentištu se 2018. godine, nadomak čuvenog spomenika, otvorilo klizište, koje je ozbiljno zaprijetilo da proguta Spomen kosturnicu, u kojoj počivaju psmrtni ostaci 3.301 partizana, izginulih na Sutjesci 1943.

Foto: SRNA

Tek kada se zemlja otvorila, ispostavilo se da rukovodstvo Nacionalnog parka ne zna gdje je građevinska dokumentacija o spomeniku izgrađenom 1971. Ispostavilo se, takođe, da je odvodne kanale, kojima se sprečava pojava klizišta, posljednji put očistila inženjerija JNA 1986. godine.

Ostaće zabilježeno da je svoje djelo u tim teškim danima posjetio čuveni beogradski vajar Miodrag Živković, autor spomenika na Tjentištu, koji je u to vreme imao 90 godina, te da su antifašisti iz cijele Evrope ponudili pomoć za očuvanje spomen kompleksa na Sutjesci.

Godinu kasnije, odron je zatrpao čuvenu Titovu pećinu u Drvaru. Ispostavilo se da su vlasti Kantona 10 i Fedracije BiH decenijama zanemarivale ovaj vrijedni spomenik i turističku atrakciju.

Nestao cijeli park

U Bosanskom Petrovcu nestao je jedan cijeli park sa bistama 22 narodna heroja iz ovog gradića. Niko ne zna gdje se danas nalaze te biste.

– Pričaju da su biste odbačene negdje u podrume, ali niko ne zna gdje su i šta se desilo sa njima. Puna su nam usta antifašizma i to samo u dnevnopolitičke svrhe. U Petrovcu je bilo 20 narodnih heroja Srba i po jedan Bošnjak i Hrvatica, možda je i to nekom smetalo – kaže za Srpskainfo jedan mještanin koga smo zatekli na ulicama Bosanskog Petrovca.

Neposredno u blizini Bihaća nalaze se Garavice, mjesto gdje je od ustaške ruke stradalo 12.000 uglavnom Srba i Jevreja. Sve do prije nekoliko godina i ovaj spomenik bio je zapušten. Na putu od centra Bihaća prema Garavicama zatekli smo jednog još uvijek vitalnog mještanina u šetnji sa unucima. Stariji čovjek kaže da je Bošnjak i da se zove Husein.

– Imam bliže 90 godina i sjećam se kao dijete onog rata. Strašno je šta smo radili jedni drugima. Još strašnije je što smo zaboravili na spomenike i na stratišta. Nemam riječi da iskažem koliko sam tužan zbog ovakvih stvari – kaže ovaj starac.

U Trebinju i Istočnoj Hercegovini se vodi računa o spomen obilježjima žrtvama i pogunlim borcima NOR, a u trebinjskom SUBNOR posebno su ponosni na Spomenik borcima NOR i žrtvama fašizma od 1941. do 1945. godine, u gradskom parku, koji je uvršten u spomenike od značaja za Srpsku.

– Spomenik u gradskom parku održavaju radnici komunalnog preduzeća, a u okolini grada i po selima održavanje spomenika inicira naša organizacija – kaže predsjednik trebinjskog SUBNOR Rajko Ćapin.

Mrakovica čeka sanaciju

Dragan Romčević je punih 13 godina bio i više nego uspješan direktor  Nacionalnog parka „Kozara“ a sada je šef uzgoja i zaštite šume u NP.

– Veliki broj onih koji prate spomenike posvećene Drugom svjetskom ratu kažu da je spomenik na Mrakovici i memorijalni centar na Mrakovici sigurno jedan od najuređenijih u BiH. To su rekle i televizijske ekipe, prije pet, šest godina koje su provodile ankete o održavanju spomenika iz Drugog svetskog rata. To održavanje podrazumijeva održavanje zelenih površina, uređenje prostora, klupa, mjesta za odmor. U posljednjih pet, šest godina imaju i sadržaji koji nisu istorijski, ali upotpunjuju boravak u memorijalnom centru. To je trim staza za djecu, edukativna staza, avantura park, obilježeni su putokazi u Memorijalnom centru. Budući da je spomenik otvoren 1972. trebalo bi uraditi izbjeljivanje betona, betonskih vertikala na spomeniku i vertikala ispod i iznad spomenika. Trebalo bi sanirati stepenište koje je polomljeno, ali NP nije u mogućnosti bio da sanira stepeništa, ali aplicirali smo na projekte za sanaciju stepeništa pa se nadamo da će to biti urađeno – rekao je Dragan Romčević.