Branko Ćopić rođen je 1915. godine u selu Hašani nadomak Krupe na Uni. Bilo mu je svega četiri godine kada je ostao bez oca. Sa mlađim bratom i sestrom odrastao je pored majke Soje, djeda Rade i strica Nidže. Njegov otac Vid umro je od španske groznice, zbog strahovite temperature posegao je rukom na sebe i objesio se. Branko Ćopić bio je prvo dijete u kraju koje je ime dobilo po pjesniku Branku Radičeviću. Nižu gimnaziju Branko Ćopić završio je u Bihaću, a učiteljsku školu pohađao u Sarajevu, Banjaluci i Karlovcu. Izbačen je iz banjalučke Učiteljske škole u četvrtom razredu zbog čitanja napredne literature.

Nakon toga upisuje se u Učiteljsku školu u Sarajevu iz koje je, takođe, izbačen. Školu je, ipak, završio u Karlovcu gdje je prebačen uz pomoć nekih profesora. Filozofiju i pedagogiju završio je kasnije u Beogradu. Za vrijeme studiranja s vremena na vrijeme objavljivao je priče u "Politici". Na samom početku Drugog svjetskog rata povezao s narodnooslodilačkim pokretom i od samog početka do kraja rata i oslobođenja bio pripadnik partizanskih jedinica. Cijelo vrijeme rata bio je ratni dopisnik, zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, takođe veoma poznatim književnikom, Skenderom Kulenovićem. Kada je 26. marta 1984. godine okončao život skočivši sa Brankovog mosta, samo se potvrdilo ono što su mnogi naslućivali, da je pisanjem pomalo bajkovitih redova o djetinjstvu i ratu zapravo branio sebe od stvarnosti u kojoj mu je jednog trenutka postalo tako tijesno da drugog izlaza nije bilo. 

Na kraju oproštajne poruke pronađene poslije njegove smrti, pisalo je: "Zbogom lijepi i strašni živote!"