Zato što ti moraš da budeš savršena.
Zamisli da si svoja čukunbaba (ili nečija čukunbaba). Udala si se sa 18, i to za muža kojeg su ti našli roditelji. Imaš petoro djece (za sad) jer se tako valja, i vaspitavaš ih kako ti kažu majka, svekrva, zaova, jetrva, komšinica, jer tako moraš. Moraš i da poslušaš muža, svekra, djevera, brata, pašenoga, kuma… Kad se oporaviš od porođaja (porađaš se kod kuće uz starije žene), bebu u zavežljaj pa u polje. Okačiš nosiljku na neko drvo, i odeš da kopaš. Kad napraviš pauzu, podojiš je. Kako ti dijete prohoda, isporučiš ga starijoj braći, sestrama, babama i dedama da ga paze dok ti nastavljaš da rmbačiš i tako opet sa sljedećim djetetom. Kad su neposlušni, zna se – za uvo, ćuška, prutić po dupetu. Kad je gladni – dojiš ih dokle god imaš mlijeka, a onda kad ih odbiješ od sise – parče proje, drugo ni nemaš. Sve u svemu – kako svi, tako i ti.
Da li su čukunbabu mučile ove brige:
Jesam li dobro odabrala muža i oca svoje djece?
Da li da imam drugo/treće dijete?
Kako da se porodim – kod kuće ili u porodilištu?
Da li moja beba treba da ima raspored hranjenja i spavanja?
Koliko dugo da dojim?
Da li da spava u svom krevecu ili sa mnom?
Da li da je nosim u slingu ili vozim u kolicima?
Organska ili neorganska hrana?
Koji metod vaspitanja da odaberem?
Jaslice, baba ili žena za čuvanje?
Smije li da gleda televiziju?
Koliko slatkiša smije da jede?
Treba li da počne da uči strani jezik?
Kad treba da počne da se bavi sportom?
Kad djetetu da kupim telefon?
Naravno da je ništa od ovoga nije mučilo. Zato što nije imala mogućnost izbora.
S jedne strane, to je užasno, i nijedna od nas ne može da zamisli da tako živi. S druge strane, onda kada ti nije omogućeno da sam donosiš odluke i samim tim snosiš odgovornost za njih, mnogo je manje lupanja glavom i griže savjesti.
To je jedan od razloga što ti je teško. Imaš veliku mogućnost izbora.
Znaš li koji je drugi razlog što ti je teško? Taj što zapravo nemaš tako veliku mogućnost izbora!
Pogledaj ponovo gornji spisak i dobro razmisli o svakom pitanju. Da li baš u potpunosti možeš da kontrolišeš svaku od ovih odluka i njihove ishode?
Šta ako nisi mogla da znaš šta sve odlikuje idealnog oca i muža po tvojoj mjeri u trenutku kad si birala, kao mlađa i neiskusnija?
Odlučila si da se porodiš kod kuće ali je trudnoća rizična i neophodan je carski rez. Ili si platila vezu u porodilištu ali si svejedno prošla kao bosa po trnju?
Ne želiš da ti beba mnogo plače, ali ona i pored svega što činiš ima grčeve i urla po dva sata dnevno.
Ne želiš da joj namećeš utvrđen raspored hranjenja i spavanja – ali, da li ćeš moći dobro da funkcionišeš, radiš ili adekvatno se staraš o starijem djetetu ili djeci? Ili – želiš da dijete ima raspored, ali ne uspijevaš da ga sprovedeš kako si zamislila?
Šta ako ne uspiješ da dojiš, koliko se god trudila? A šta ako ti ide dojenje, ali ti nikako ne prija i nisi zadovoljna, možda čak postaješ depresivna?
Šta ako si u malom stanu i već vam je tijesno u bračnom krevetu, pa ne možeš da spavaš sa djetetom a to želiš? A šta ako želiš da dijete spava u svom krevecu a ne uspijevaš da ga navikneš?
Užasna ti je pomisao da dijete od godinu dana daš u jaslice, ali nemaš novca za dadilju? Ili si odlučila da ostaneš kući sa djetetom jer misliš da je to najbolje, ali uništava te usamljenost i čezneš za svojim poslom?
Odlučila si da dijete ne sme ni da primiriše televizoru, ali ga čuva tvoja majka koja ne može bez svojih serija i programa? Ili ti nemaš ništa protiv da povremeno dijete staviš ispred ekrana dok nešto poradiš po kući, ali se muž protivi i osuđuje te zbog toga?
Riješila si da tvoje dijete neće imati telefon do puberteta, ali već u prvom razredu je jedino u školi bez telefona i počinje da pati.
Želiš da dijete ide i na sport i na jezik i na programiranje, ali nemaš ni dovoljno novca ni vremena za to. Ili živiš u mjestu gdje ne postoje takvi sadržaji…
Mi živimo i podižemo djecu u uz uverenje da je sve moguće. Samo treba da odabereš. Sve možeš da kontrolišeš. Samo treba da umiješ. Što bi se reklo, “sve je stvar dobre ogranizacije”.
A ako ne uspijevaš, šta to radiš pogrešno? Do tebe je, naravno, pa zar ti nije sve dato na poslužavniku, šta sad izmišljaš i izvoljevaš?!
Sa našim uvjerenjima idu i naši ciljevi. Da sve radimo bez greške. Da budemo savršeni roditelji. Da nam djeca budu čudo jedno od zdravlja, pameti, dobrote, uspijeha…
I normalno da se onda osjećamo kao da smo neuspjeh. Da nismo dovoljno dobri. Zato što je naše “dovoljno dobri” – daleko izvan domašaja ijednog čovjeka od krvi i mesa.
Nedavno je objavljeno istraživanje koje pokazuje da je u zemljama sa najvećom rodnom jednakošću, zadovoljstvo životom kod djevojaka naročito nisko. Paradoskalno, svijest o tome da danas imaju velike mogućnosti i slobodu izbora, učinila je da počinju jako da se plaše neuspjeha. Rast mogućnosti (ili njegov privid) doveo je i do velikog rasta očekivanja. Ako nisi uspješna, to više nije krivica društva koje te sputava, već je do tebe. Ti si kriva što si neuspješna. Primjećujete li paralelu sa roditeljstvom?
Zapravo, ne da nismo svemogući, ni mi roditelji, ni djevojke u zemljama rodne jednakosti, nego smo vrlo ograničeni. Ograničeni svojim znanjem, iskustvom, zrelošću, novcem, vremenom, društvenim normama, zakonima, podrškom okruženja, podrškom institucija, političkom situacijom, ali i pukom srećom i slučajem. Nismo nemoćni, ali tek nismo svemoćni.
Što prije to prihvatiš, prije ćeš prestati da se osjećaš krivom za sve one stvari koje ne možeš da promijeniš. I fokusiraš se na ono što možeš. Na primjer, da prihvatiš onu stranu sebe koja griješi, i koja će nastaviti da griješi dokle god živiš i bivaš roditeljem. Da naučiš da vidiš sebe kao nesavršenu a da ipak imaš dobro mišljenje o sebi. Da postaviš sebi realnije ciljeve. Da se pozdraviš sa idejom da postoji samo jedan pravi recept kako se podižu djeca, i pronađeš svoj pravi recept. Da svaki put kada ti neko servira neko “mora” pomisliš “da li zaista mora?”, a kada te neko ubjeđuje da nešto možeš (samo je sve do dobre organizacije), zapitaš se “da li ja to zaista mogu, ili sebi opet postavljam previsoke standarde?”.
Autor: Jovana Papan
