Ser Isak Njutn formulisao je Zakon gravitacije, konstruisao je teleskope i predano se bavio matematičkim teorijama. Pored toga, zna se da je bio sklon napadima depresije i da je jednom pretrpio nervni slom.

U tom smislu, Njutn je bio sličan mnogim drugim kreativnim entuzijazistima. Čarls Darvin se, na primjer, borio sa čestom mučninom i poremećajima digestivnog trakta, kao posljedicama stresa - i to u tolikoj mjeri da današnji psiholozi pretpostavljaju da je bolovao od paničnog poremećaja. Vinston Čerčil je svoja neraspoloženja opisivao metaforom crni pas, što je dovelo do spekulacija da je i on vodio bitku sa depresijom.

Čak i ako zanemarimo činjenice o mentalnom zdravlju ovih velikana, brojne studije pokazale su vezu između kreativnosti i neuroticizma - sklonosti ka ruminaciji i negativnim mislima. Britanski istraživači su nedavno naveli i mogući razlog ove povezanosti: kreativnost i neurotičnost mogu biti dvije strane jedne medalje.

Prekomjerno razmišljanje

Neuroticizam je crta ličnosti koja vodi ka zabrinutosti, anksioznosti i izolaciji. Neurotični ljudi su podložniji mentalnim oboljenjima od bezbrižnih i ležernih tipova. Oni se, takođe, slabije snalaze u visokorizičnim profesijama kao što su vojno vazduhoplovstvo ili deaktiviranje eksploziva, koje zahtijevaju izuzetnu smirenost, čak i pod pritiskom. Sa druge strane, neurotičnost može biti povezana sa kreativnim težnjama. Istraživanja su, na primjer, pronašla da umetnici i ostali kreativci zauzimaju više pozicije na testovima neurotičnosti od ljudi koji nisu u kreativnim vodama.

Ovo pitanje me je duže vreme kopkalo, kaže Adam Perkins, docent na neurobiologiji ličnosti na univerzitetu Kings koledž London. Perkins je koautor novog eseja, objavljenog 27. avgusta u časopisu Trendovi u kognitivnim naukama (Trends in Cognitive Sciences), u kome su izložene moguće veze u mozgu između neurotičnosti i kreativnosti.

Perkins je slušao predavanje Džonatana Smolvuda, psihologa i stručnjaka iz oblasti sanjarenja na Univerzitetu Jork u Engleskoj, gde je Smolvud skrenuo pažnju da je kod ljudi koji su skloniji negativnim mislima znatno više aktiviran deo mozga nazvan medijalni prefrontalni korteks, čak i onda kada samo odmaraju. Ova regija, smještena iza čela, zadužena je za procjenu opasnosti.

Može se lako zaključiti da ovi ljudi u svojim glavama imaju neku vrstu motora koji generiše prijetnje - navodi Perkins za Lajv Sajens (Live Science). Oni mogu da leže u krevetu ili sjede u fotelji u potpuno neutralnoj sredini, i da, pritom, osjećaju da im preti neka opasnost.

Automatski generisane misli

Ove samogenerisane misli mogu primjetno da obeshrabre ljude, navodi Perkins. U suštini, ljudi izmišljaju probleme koji ne postoje. Ispitivanja pokazuju da neurotični ljudi imaju osjetljivu amigdalu, deo mozga bademastog oblika, koji ima ključnu ulogu u stvaranju straha i anksioznosti. Prema tome, ljudi skloni neuroticizmu, ne samo da izmišljaju nove probleme, već i potpadaju pod veliki pritisak zbog njih.

Međutim, automatski generisane mislii su, takođe, povezane sa vještinama planiranja i sposobnošću odlaganja zadovoljstva. Perkins je uvideo i da profesionalci mogu da posjeduju takozvani generator za prijetnje u mozgu.

Neurotični ljudi spontano osjećaju očaj, a obično su i bolji u pronalaženju kreativnih rešenja za probleme, ističe. Isak Njutn je, na primjer, jednom napisao kako je riješio izvjesne probleme tako što je neprekidno mislio o njima. Držao sam to pitanje konstantno pred sobom, kazao je, i čekao - sve dok se prvi zraci zore nisu javili i, malo po malo, razvili u pravu i čistu svjetlost.

Stoga, tendencija stalnog bdijenja nad problemima, povezana sa neuroticizmom, može da bude klica kreativnosti i ključ za pronalaženja rješenja, kaže Perkins.

Anksioznost i genijalnost

Prema hipotezama Perkinsa i njegovih kolega, mozgovi neurotičnih ljudi mogu imati naročito uporan default mode network - osnovnu neuronsku mrežu u mozgu koja se aktivira kada ljudi nisu naročito zaposleni. Medijalni prefrontalni korteks je dio ove mreže. Ljudi kod kojih je ova mreža zadužena za generisanje misli aktivnija, skloniji su prekomjernom razmišljanju i udubljivanju u probleme. To samo po sebi može da bude problem, jer ljudi skloni neuroticizmu, pored ovog, imaju i preosjetljivu amigdalu. Sklonost ka paničenju zbog imaginarnih problema može da baci ljude u veliki očaj, kaže Perkins.

S druge strane, neurotičnost može imati i neke prednosti, dodaje. Ukoliko ste često fokusirani na probleme, čak i kada oni nisu realni, deluje logično da ćete lakše pronalaziti rešenja za potencijalne poteškoće od onih ljudi koji žive u trenutku, primjećuje Perkins.

Iako se čini da je dokaz o povezanosti kreativnosti i neuroticizma nadohvat ruke, još nije urađen eksperiment koji bi potvrdio da kreativnog genija i neurotičnu zabrinutost stvaraju isti moždani procesi.

Pronalaženje dokaza biće teško, upozorava Perkins. Nije lako da izmjerite kreativnost u laboratoriji. U većini testova se praktikuje davanje učesnicima nekog svakodnevnog predmeta i zahtijevanje od njih da datom objektu pronađu što više korisnih funkcija. To svakako nije jednako velika stvar kao utemeljivanje Teorije evolucije ili izum mlaznog motora, dodaje Perkins (Frenk Vitl, izumitelj mlaznog motora, takođe je pretrpeo par nervnih slomova u životu).

Zaista, kreativni ljudi su rijetki, kaže Perkins. Čini se da je većina njih samo neurotična.

Prvi konkretan korak ka dokazivanju ove veze bilo bi proučavanje aktivnosti medijalnog prefrontalnog korteksa kod ljudi koji imaju visoko izraženu neurotičnu crtu, zaključuje Perkins. Međutim, možda sve ovo i potraje dok neki neurotični genije ne smisli neki bolji način.

Samo se nadamo da će ovo pružiti podsticaj ljudima koji su dovitljiviji od nas, da naprave neke bolje kriterijume za utvrđivanje moguće veze, kaže Perkins za kraj.