Bio je to april 1995. godine. U Zlatnu Dolinu došlo je osunčano proljeće. Skoro neprimjetno, kao najdraži nenametljivi gost. Na Ilidži olistali kesteni i platani, propupale tinejdžerke, po njivama ka Osjeku poljoprivrednici, kao svici, sadili su krompir i mrkvu, a klinci iz Osnovne škole "Branko Radičević" tugovali što ne mogu na ekskurziju na Pale. Da uživo vide Ivanku Čvoro.
Taj april je bio tek još jedno ratno proljeće..
Na Ilidži, mjesecima nemamo vode i struje; muslimanska artiljerija sa Sokolja, Mojmila i iz Kovača, te francuska i engleska sa Igmana neprekidno tuku po nama, a Unproforci špijuniraju. Pripremaju avionske Nato udare i konačni obračun Prvog i Četvrtog i dijelova Trećeg, Šestog i Sedmog korpusa Armije BiH protiv pet brigada VRS iz Srpskog Sarajeva. Mi pripremamo odbranu, mobilišemo lakše ranjenike, starce i žene mlađe od četrdeser pet godina koje nemaju sitnu djecu i čekamo da nas napadnu. Kao i svaki put u proteklih trideset muslimanskih ofanziva. Rijetki se još brinu. Na Ilidži imamo dva atomska skloništa i u njima čuvamo rezerve municije, a civili se kriju po podrumima višespratnica.
Moja supruga nije bila mobilisana. Tih dana trebalo je da uđe u deveti mjesec trudnoće. E oko toga smo brinuli, ali smo oboje ćutali. Da ne nasekiramo ono drugo. Ona je sašila benkicu, čarapice i kapicu za bebu, od svoje haljine za plažu sebi napravila spavaćicu a ja sam nabavio hirurške rukavice, konac, pet litara benzina i akumulator, ako porod bude noću. Tražio sam hoće li neko od raje naredni mjesec ići na Pale ili u Srbiju da nam kupi pelene i AD-e kapi za bebu.
U rovu u Kasindolskoj, na portabl televizoru, preko zadnjeg točka bicikla priključenom na akumulator i fićin alternator gledali smo kako su muslimani izvukli haubicu na Majevicu i iz nje gađali Srbiju. U Banji Koviljači su oštetili dva krova i tri fasade. TV Srbija je napravila prilog kao da je Hirošima.
Nismo se zajebavali na tu temu. Nama je Srbija bila ikona. Čast, porodica, Republika Srpska i Srbija.
Sutradan nas je stigla naredba da s Ilidže pošaljemo odred od najmanje dvjesta ljudi i da prema Teočaku otjeramo haubicu. Da Srbija nije u domenu njene vatre.
Zbor odreda je zakazan u dva sata poponoći na parkingu kod hotela "Srbija". Pokupio sam opremu i oružje, majka mi je ispekla uštipke, ženi sam objasnio gdje su rukavice, konac i akumulator, sedamdesetogodišnjeg čika Manojla Krstovića zamolio da im se nađe pri ruci i žena i majka su me ispratile.
Topla, mirna i zvjezdana proljećna noć nad Ilidžom osamnaestog na devetnaesti april 1995. god. Na parkingu kod hotela "Srbija" svi smo došli. Prebrojavanje, postrojavanje i raspored po vozilima. Mene je zapalo da idem s izviđačkodiverzantskim vodom. Kad smo u "džipa" potrpali opremu i oružje skontali smo da će nam u šest sati vožnje biti malo tijesno.
- Slaviša, brate, da ja ostanem! Žena mi je pred porod.
Pitao sam Rogana. Komandir izviđačkodiverzantskog voda mi je odobrio ostanak.
- Važi, brate!
Dao sam mu one uštipke, a Stiki gornji dio trenerke i pedeset maraka od majčine invalidnine. Kad budu odmarali u Zvorniku da pređe preko mosta kralja Aleksandra i kupi nam pelene i AD-e kapi za bebu.
Na prilazu kući vidim u prozoru gori petrolejka.
Nije dobro!
Šta će petrolejka u pola tri noću!?
Razlog je bio puknuti vodenjak. Počeo je porod.
Frka, trka, ženu boli, ja smotaniji puno više nego što sam svakodnevno, ali, da me sad ubiješ još uvijek ne znam kako, nekako stignemo do Plandišta. Do garaže i prodavnice boja i lakova pretvorenoj u porodilište. Smio bih se opkladiti da sam u garaži čekao najmanje šest mjeseci dok doktor Vlado Mehmedbašić nije izašao iz prodavnice da mi čestita srećno rođenje kćerke. Meni je bilo malo čudno, otkud kćerka kad srpski vojnici prave sinove, ali mudro sam ćutao, jer u porodilištu nije bilo druge djece i porodilja, da bi bila zamjena i prihvatio sam čestitke. Medicinska sestra na jastučiću donosi mi kćer.
Bože!
Dvije kile i četristo grama. Ko tromblon.
Moj Bože!
Pet minuta poslije poroda svi skupa pobjegli smo iz "porodilišta" jer se očekivalo da su francuski i engleski artiljerci završili svoj doručak. Doktorica Branka Pekić nam je poklonila pelenu za bebu, a moj prijarelj Boško Tešanović od svog sina Zorana odvojio dvije lanene. Dok se Stika vrati s Majevice.
Dva dana kasnije odred se vratio s Majevice. Bez žrtava, tek nekoliko lakše ranjenih. Haubicu su protjerali prema Teočaku. Da ne gađa Srbiju. Goran Stikić mi nije donio pelene i AD- kapi. Granični policajac i njemački vojnik s desne obale Drine nisu mu dali da uđe u Srbiju.
- Halt! Curik!
- Zbog vas iz Bosne, nama su, bre, uvedene sankcije!
Od Filipa, sina Mladena Krstića ostala je otvorena ali skoro puna bočica kapi. Rok trajanja joj je bio istekao samo mjesec dana.
Piše: Željko Pržulj
Komentari 13
-
Lektor 27.12.2025. 17:06
Šta se ovo Realista i Mirso više ne identifikuju? -
re garda 27.12.2025. 14:11
Za gardu si u pravu 100% , to su bili Marko mani i klošari 95% , kad su na podrucju Ilidže opljackalu sve nesrpskog onda su krenuli po srpskim kucama da pljackaju, na frontu su učestvovali u dvije bitke gdje su pokriveni do nogu na zalost ti mladi srpski momaka, na Orahovom brijegu iznad Hotonja i na Sjenickoj kosi jedinica im se raspala, Puksi ko mafant poginuo i mnogi drugi, drugi poraz i zadnji je Košćan kod Hadjica , iskusili mehanizaciju komplet , izginuli , ostali bjezali nadrogirani kao zečevi , a sad se ti malobrojni sto su prezivjeli kurce po Lukavici . Zbog droge su imali probleme. Piksijeva vjerenica bila je čerka generala Mladića, nije mogla podnijeti njegovu pogibiju i ubila se. Pitajte Lučića za ovo sve -
Stefan 27.12.2025. 13:30
Taj je dezerter nedavno pisao najružnije stvari o neđariċkim veličinama Grkoviċu i Popadiċu a kad su bili živi nebi im smio ni priċi na puŝkomet. To škrabalo bi da kopira Jergovića ili Kapora smješno -
Prof 27.12.2025. 09:47
Ne znam čemu služe ove patetične jadikovke, pritužbe, pa rekao bih i neistine, prema Srbiji i našem narodu tamo!? Ovom nazovi piscu treba objasniti da se radi o jednom, istom narodu, koji je zajedno s nama podnosio sve žrtve tog rata, koliko je ko mogao. I dan-danas je tako. Izvlačiti iz konteksta loše primjere nije dobronamjerno, upravo suprotno, razbija naše jedinstvo. Mi smo se kao borili za srpstvo a oni nas sabotirali!? A onda će u sljedećoj rečenici izvaditi gusle i zaguslati: ,,Samo sloga Srbina spašava". Moj Pržulj, vidi se da ti je krajnji opseg intelektualnih pogleda od Kalinovika do Ilidže. Naša Srbija je majka nikad maćeha! -
Narod 26.12.2025. 21:41
Pržulj malo pretjeruje -
Obilić 26.12.2025. 21:22
Prijedlog za Kateru .Proverite gdje se borio Pržulj i svita sa Ilidže koja se šeširi sada po Istočnom Sarajevu. Garda to je bilo leglo kriminalaca i paravan za kriminalne radnje.Bolje je da ne pišete ovakve i slične priče nemoj te biti lokalci da samo pišete o raji sa Ilidže iz zapadnog dijela . -
re Dezerter 26.12.2025. 19:18
Vala u mozak ubiše s ovim tzv piscem , ne mogu da prezale Ilidžu, s obzirom da je od Trnova sisao na Ilidžu njemu je Las Vegas, a kad pise neka spomene i Vojkovice i ostale dijela ve koje su spomenuo a koji su puno u ratu dali, nisu se kurcili i snimali ratne spotove nego krv lili i borili se, meni su Pržulji poznati kao kradljivci auta , a kad pise seronja neka spomene i borce današnjeg Istocnog Sarajeva koje je opstalo -
Dezerter 26.12.2025. 18:53
Previše ova Katera forsira ovog takozvanog pisca.Ima te li šta drugo pisati osim ove nebuloze Pržulja.Bilo je još ratišta osim Ilidže,nikad ne spominje dio Ilidže u kom sada živi.Ko li se borio za ovaj dio teritorije ili možda nije bilo napada na Vojkovići,Kotorac,Dobrinji I i IV,Lukavicu i dalje.Samo su oni izgleda postojali -
miodrag 28.12.2023. 13:38
Vrlo lepo i snažno ste opisali mali delić muka koje ste doživeli Vi i svi Srbi na tim prostorima u borbi za opstanak i slobodu. Za to čuvajte i ne dajte ono što je sa tako puno žrtava i krvi plaćeno i odbranjeno. Vi pišite, da se ne zaboravi, a ja se nadam da ću uskoro nešto pročitati od onoga što ste dosada napisali, a naročito roman "Sami na svijetu", za koji ste u Rusiji dobili tako veliku i preastižnu nagradu. Samo da znate, da ogromna većina u Srbiji podržava i voli Republiku Srpsku ,a oni koji su protiv nje, nisu samo neprijatelji Republike Srpske već i Srbije. -
Ilidža 28.12.2023. 02:27
Svaka čast na tekstu, pročitao sam ga u dahu. Prepoznativi stil dragog Željka.
Kroz sličnu situaciju sam sa suprugom prošao krajem avgusta 1994. godine, kada je ista ekipa, dr Vlado Mehmedbašić i dr Branka Semiz Pekić (nažalost, ni jedno od njih nije više među nama) donijela na svijet našeg sina.
Neka su nam djeca živa, zdrava i vesela, da mir vlada ne samo našim prostorima, nego u cijelom svijetu. -
Denis 27.12.2023. 21:46
Pročitah u dahu....lijepa priča, sa porukom šupcima demokratskim u Srbiji koji su srećom manjina -
Iliđžanci 27.12.2023. 20:21
Bilo je kupiti i benkica i kapica malo pretjeruješ Pržulju -
Saborac 27.12.2023. 20:12
Istina i samo istina. Ni NATO, ni domaći izdajnici, ni zalutala braća Srbi nikada neće uništiti dušu i srce našeg naroda. Dok među nama živi bar jedan Željko znajte da nas niko nikada pobjediti na vjekovnom ognjištu ne može. Znajte i Andrić i Crnjansi, i Njegoš i Bećković i Selimović i mnogi drugi u istoriju i vječnost su ušli jer su na papiru samo istinu ostavili. Daće Bog našem Željku snage i volje da nastavi samo istinu pisati u ova teška vremena, a pokoljenja će ga na zaslužni pijedestal postaviti.
