...Prva je krenula Garda. Prije artiljerijske pripreme. Divezantski. U Otes su ušli s juga. Transporterom, na čelu oklopnog voda, ispod podvožnjaka na željezničkoj pruzi  Boris je ušao u kvart. Oklopi su stali ispred prve zgrade u Otesu, pretvorene u bunkere i otvorili vatru. Topovima i mitraljezima. Pješadija je upadala u zgradu. Šale je ušao na glavni ulaz. Odmah je pucao na dvojicu bunovnih muslimanskih vojnika. Pekar je u zgradu ulazio kroz rupu nastalu od tenkovske granate, a Gale preko balkona. Muslimani i Hrvati su uhvaćeni nespremni. Nisu stizali ni da podignu oružje. Oni koji nisu ginuli bježali su tranšejom duboko u naselje. Gardisti su trčali za njima i pucali. Pire nogom zakači komad armature i podera mišić. Mladić se rastužio na poderani novi kombinezon. Pićnuti mu dobaci i svoj prvi zavoj.

- Previj se sam. Ja ne mogu gledati krv.

Šahinpašić je naredio artiljeriji sa Sokolja i Igmana da poklope Ilidžu, a Zoranu da specijalnu brigadu Armije vodi u Otes. General se kajao što je Juku ražalovao i poslao izvan grada. Pitanje je koliko novi komandant ima uticaja kod boraca. 

Pukovnik Borovina je naredio artiljerijsku pripremu. Ratko je davno pripremio koordinate. Srpske granate su padale po neprijateljskim linijama odbrane i pravcima snadbijevanja. Muslimanske su padale po Ilidži. Zoran je svoju brigadu hrabro izveo ka željezničkoj pruzi. Oskar i Sead su stajali iza kuće i mitraljezima pucali po izgubljenoj zgradi kod podvožnjaka. 

Borovina je u borbu uveo specijalnu policiju. Oni su u Otes ušli sa sjevera. Iz Dogloda. Lule je pragom načeo odbranu, a na čelu oklopnih transportera Komarac je pregazio prva neprijateljske rovove i stigao do mosta skoro pred centrom kvarta. 

- Ajmo Srbi,

Komarac je stajao na kupoli pored topova i mahao saborcima.

- ...idemo do Carigrada!

Šejla zaustavi dah i pritisnu obarač. Komarac je bio mrtav prije nego što je pao na zemlju. Protivoklopnim raketama muslimanski specijalci napadoše srpske kolege. Srbi uzvratiše pješadijski. Borovina je zvao radiovezom.

- Crni guraj oklopima u centar naselja. Do Karingtonke.

Novi komandir srpskih specijalaca se pravdao.

- Ne mogu. Tvrdo. Svi će mi izginuti. Moram prvo pješke.

Kroz okular snajpera Kezun je gledao Šejlu. Ona je čučala iza zidane ograde balkona i promatrala bitku. Stresala se poslije svake detonacije. 

Gdje ćeš ženu! 

Kezun premjesti nišan na vojnika pored Šejle i okinu. Na Gardin pravac Borovina uvede i Vojnu policiju, Riletovu i grupu mobilisanih opštinara, a Ratku naredi da vatru premjesti ka mostu u Otesu. Granate su padale ispred srpskih specijalaca. Radio vezom Kićo se šalio sa komandantom artiljerije. 

- Ostavi nam koju da imamo za Božić!

Šahinpašić nije mogao da procijeni s koje strane je glavni udar. S juga Srbi dovlače pojačanja, na sjeveru vrše artiljerjsku pripremu, na zapadu je nabujala Željeznica koja se ne može forsirati, a preko istočne strane Otes je povezan sa ostatkom Sarajeva.

Očito da Srbima komanduje neiskusan oficir.

General naredi Rasimu da sa Hrasničanima udari s leđa na Ilidžu, ponovo kod hotela, da Žumance i Dino pojačaju pritisak na Nedžariće i Kasindolsku, a da Sultan  topovima sa Igmana neselektivno gađa po srpskim kvartovima. 

Brigadu hosa Davor je vodio u Otes.

Sitna i dosadna decembarska kiša, pomiješana sa snijegom ledila je prste na rukama i prokisle uniforme, ali nije mogla da rashladi namjere obiju zaraćenih strana i užareni Otes. Olovo, oganj i špraneli kalili su ovaj dio planete. Ni rani sumrak i noć nisu ništa poremetili. Svi su stajali na svojim mjestima i pucali. Detonacije i plameni jezičci. I tako cijelu noć. Argamedon.

Arhitekta je preplivavao Dunav a da neće ovaj potok. I nabujala Željeznica nije veće od Dunavca. Pukovnik Borovina ga je lično ispratio u rijeku. Stajao je na zapadnom ulazu u kvart i četnik je bio siguran da je u pukovnikovim očima  vidio brigu. Nisu svi oficiri navikli na lagodan život i sad ga nerado mijenjaju. Borovina je jedan od rijetkih koji se na prste mogu nabrojati. Jedini koji je sišao u ovo blato žrtve i časti. Ovo  moram zbog njega! Arhitekta zapliva ka drugoj obali, ka Otesu. Oko pasa je imao vezan kraj konopca.    

Sa svitanjem se ništa nije promijenilo. Rovovska borba na sjeveru i jugu Otesa. Noćas je na zapadu Arhitekta preveo četnike u vrbak i do jutra su preko novog visećeg mosta od čeličnih sajli prelazili Osječani i bataljon Hadžićana. Osječani su nosili grede i daske da naprave pontonski most za prelazak oklopa. Sa svitanjem su prestali građevinski radovi. Četnici i Hadžićani su napravili mostobran i još su čekali znak pukovnika Borovine. On se vratio kod Garde.

Šahinpašić je odlučio da tuda udari kontru Srbima i da im uzme Ilidžu.

Puno ste zinuli Srbi, sad ćete se udaviti od zalogaja.

U Kasindolskoj su se branili. Sika i Grašak su koordinirali odbranu. Trčali su uzduž linije odbrane i kuražili borce. Zamotanih očiji Šomi je ležao kod kuće. Grašak ga je izazivao. 

- Kume, Rej Čarls svira klavir a ti ne možeš pucati!

Po Miličinom savijetu Grašova supruga je kćerkicu sklonila u kupatilo. U praznoj kadi namjestila je djevojčici postelju, na prozor navukla kese sa pijeskom, a ona je sjedila na poklopljenoj vece šolji i uz plamen svijeće čitala. Djevojčica ju je gledala svojim krupnim okicama kao da se čudi što se to mama plaši.

Na liniju odbrane Nedžarića Bugar je izveo starce i žene.

Kera i Srle su pokušavali da organizuju odbranu u parku kod hotela. Malobrojni branioci su pucalii pod borbom se povlačili ka hotelima Kera je izazivao Gederu.

- Bolje bi ti bilo da si osto sa svojim Hrvatima.

- Na hotel Srbija ću okačiti šahovnicu i onda se radovati hrvatskom cvijeću.

U bolnicu Žica ranjenicu su pristizali. Doktori Rakić i Nišlija nisu stizali sve da operišu. Istovremeno su radili na po dva operaciona stola. Kao u transu, Ana je išla za Nišlijom i šila njegove rezove. Najrađe bi sjela i islakala se a onda legla da spava barem sedam dana, ali doktor ju je požurivao.

- Ajde bre princezo, još ovaj, pa odmor.

Šakić je tražio pomoć. Na Palamu mu se niko nije javljao. Iz Han Pijeska Mladićev pomoćnik se pravdao da nema ljudi. Bugar je otvorio magacine, naredio opštu paljbu iz svih oružja i oruđa, komandu Nedžarića predao Šajbi, a on se odazvao Šakićevom vapaju. Na čelu oklopa otišao je u park kod hotela da brani centar Ilidže. Poslije prvog udara Nedžarićana Rasim je naredio povlačenje na početne položaje u Sokolović koloniji. Harmonikaš je pucao iz brovinga i zvao.

- Đe ste turci? Što sam džaba dolazio!

Artiljeriji sa Igmana Sultan je pomjerio nišane na zgradu kod podvožnjaka, a Sudžuka je oklopni voz za tramvajske prebacio na željezničku prugu. Zoran je pritiskivao pješadijom. Đuro Perišić je tražio juriš.

- Mrš u pičku materinu – opsova ga Šale – nisu ovo manevri niti viteški turnir.

- Ne možeš ti Šale sa mnom...

- Slušaj Perišiću, jebo ti esdees majku, da se ja ne bih tu s tobom zajebavo odoh na istureni položaj i niko osim tebe ne smije proći mimo mene. Čim ti prođeš ja ću za tebom, a Garda za mnom.

Šale je bio bijesan i to nije krio. Perišić je ćutao. Šale uze osamdesetčetvorku i ode u istureni rov kod  stadiona između zgrade i Otesa. Perišić je nijemo stajao.

Radiovezom Trifko je zvao pukovnika Borovinu.

Radiovezom Borovina je zvao Stribora i minere.

- Đe si ti pošo, ćoro!

Sead je snajperom nišanio inženjera Savića. Musliman pritisnu kidač. Srbin se strovali mrtav. Metak mu je razbio naočale i kroz oko probio lobanju. Iz ručnog bacače Gale je pucao u pravcu odakle mu se učinilo da je došao snajperski hitac. Detonacija rakete je raznijela Seadov trup i glavu, a geleri izranjavali Oskara.  Davor ga je  izvukao do saniteta.

- I jesi pošao da ratuješ s turcima.

Davor je grdio mladog komšiju.

Arhitekta se brinuo da pukovnik Borovina nije zaboravio njegovu grupu. Čučao je među žilama vrbe i kroz šiblje promatra bitku. Iza njegovih leđa, na drugoj obali Željeznice nije bilo nikoga.

- Ratko, pojačaj!

Borovina je komandovao komandantu artiljerije.

Nije znao kojom šifrom da pita Crnog da li to četa specijalaca treba da zauzme Sarajevo. Brzi je vodio pješadiju, pucao, navodio Luleta, ali muslimani su jako pritiskali. Znao je da se specijalci neće povući dok svi ne izginu, ali je li to cijena. Brzi okrenu cijev ka neprijatelju u pretrčavanju i bez puno nišanjenja okinu.

Dobro je!

Ostani sabran i pokaži da nisi beskoristan, a to znači pobij sve koji idu na tebe!

Desno od komandira Kezun je vrebao muslimanskog vojnika sa protivoklopnim bacačem raketa. Šejla podiže snajper. Smetala joj je dvorišna metalna ograda. Kezun pritisnu okidač. Muslimanski vojnik pade mrtav. Šejla pritisnu okidač. Metak udari u čeličnu šipku ograde, ali prođe kroz nju i pogodi Kezuna u stomak. Teško ranjen momak se strovali pored grade. Brzi zapuca prema balkonu sa zidanom ogradom a Kićo izvuče ranjenog Kezuna.

Stajao je uza zid i gledao načina kako da najbezbijednije dotrči do Šaleta. Trojica gardista su pratila Pireta.

- Pusti ga nek pogine, kad je budala! – Đuro nije zaboravio Šaletovu uvredu

E sad ću ti jebati majku. Pire se okrenu ka komandantu bezbjednosti. Vinko se uplaši za Perišićev život i nesvjesno se povuča korak unatrag. Đuro preblijedi. Prema njemu je koračao ljutiti Gardista. Detonacija granate, dim, oganj i jauci kazivali su Perišiću da je poginuo. To je došao na mjesto gdje se okajavaju grijesi. Kad se dim raziđe komandant bezbjednosti je vidio konduzovanog Pireta i teško ranjena tri Gardista. Granata s Igmana je pogodila u zid gdje su maloprije stajali. Šarac i Ćombe su ležali bez svijesti, otkinutih nogu, a Vuja je jaukao. Njemu su geleri pokidali butinu i na leđima napravili rupu veličine pesnice.

- Daj mi Pire pištolj, da se ubijem! 

Teško izgovarajući riječi molio je mladi Gardista.

- Mrš u pičku materinu! – opsova ga Pire i pokaza Perišiću – Daj!

Na čelu Vojne policije Đuro Perišić požuri da pokupi ranjenike. 

Nisu čuli njen let ni detonaciju. Samo je pukla u šupu pored njih i razbacala ih po trotoaru. Graška su geleri zasuli po leđima i on je ležao bez svijesti, a Sika ranjen u nogu nije mogao da stoji. Ležao je na betonu i čekao drugu granatu. Ona je nosila kraj. Dvanaest sekundi joj treba od Igmana do Kasindolske. Čuo je njeno ispaljenje i sad je brojao. Jedan, dva, tri....jedanaest, dvanaest, trinaest. Ova je otišla na drugu stranu. Sledeća je naša. Jedan, dva, tri, ....

General Šahinpašić mahnu mašinovođi. Oklopni voz natovaren specijalcima krenu ka Ilidži. General se zadovoljno smiješkao. 

U bravu sam ja gurnuo ključ za okončanje rata.

Naša je pobjeda!

E moj Srbine, ti si kao ona kraljica što je pojela vlastitu djecu! 

Stribor je bio spreman. Juče je bio siguran da je komandant poludio. Srbi krenuli u opšti napad na Otes a on njega tjera da minira prugu iza srpskih linija. I to na čistini, kao na dlanu muslimanskim artiljercima s Igmana i Sokolja. Oklopni voz je prošao Stup i oprezno je ulazio u Ilidžu. Mitraljesci i nišandžije su zauzeli mjesta na teškim mitraljezima i topovima, a pješadija je čučala pored čeličnih vrata spremna za juriš. Stribor je osjećao kako mu se znoje dlanovi. Kao pred ispit na građevinskom fakultetu u Sarajevu. Trema trese dok ne počne ispit. Momak dva puta teško uzdahnu i okrenu ručicu električnog prekidača. Eksplozija trideset kilograma trotila protrese željezničku prugu na ulazu u Ilidžu. Kao da je od kartona oklopni voz odskoči, jedan dio se prevali, a drugi pade na prugu. Riletova grupa nije čekala. Ručnim bacačima, zoljama i osama zasu ostatke voza.

Teša i Milijana su ih našli pored ograde. Sika je puzao i vukao Graška.

- Pomozite njemu meni je lakše!

Sika je naređivao. Milijana motorom pozva hitnu i kleknu pored Sike. I on se borio sa nesvijesticom. Djevojka mu stavi ruku na lice. On je pogleda bistrim pogledom. Volio bih da te držim u naručju i na svojoj koži da osjećam otkucaje tvoga srca. Ona se postidi.

Opet si me vidio uplašenu i ulakanu. Glupa sam!

- Zovite Šomija!

I Sika izgubi svijest. Stiže hitna a za njom i noć.

Na bojištu u Otesu ništa se nije promijenilo. Hiljade granata s obje zaraćene strane, oganj i sitna decembarska kiša. Padala je u rijeku i po leđima Osječana. Oni su bez glasa gradili pontonski most.  

Ana je asistirala doktoru Nišliji. On je već dva sata operisao Kezuna.

- Metak je blizu kičme! Može ostati invalid!

- A sa metkom! – pitao je Kićo

- Ako ne dobije sepsu može živjeti sto godina.

- Ostavi mu ga. On bi se nepokretan odmah ubio.

Na drugom stolu ležao je Grašak. Vratio se svijesti. Nišlija mu skeplerom zasiječe na grudima, kliještima mu razmače rebra i između njih gurnu dren. Cijevčicu za izbacivanje krvi iz pluća. Grašak je ječao.

- Šta vrištiš, pičko bre! – Nišlija opsova Graška

- Puši ga... doktore...bre

Grašak se onesvijesti.

- Dobro je. Manje će ga boleti!

Nišlija pokaza Ani kako da nastavi oko Graška a on se vrati Kezunu. 

Šomi je skinuo povez sa ranjenih kapaka. Da nije bilo Teše ne bi znao kuda hoda, ali mora je da ga vojska vidi.

Šahimpašić se plašio da ga ne vide tako nervoznog i uplašenog.

To je vuk, a ja sam ovca!

Ni sam nije znao kako je podnio gubitak oklopnog voza a sad mu javljaju da su Srbi forsirali Željeznicu i da sa treće strane ulaze u Otes. General je stajao iznad  topografskih karata i gledao Ilidžu.

Četnici su lako savladalu slabu odbranu kod rijeke i sad su jurišali preko čistine fudbalskog stadiona. Za njima su pristizali Osječani i Hadžićani. Artiljerijsku podršku davali su im Eti i Soko sa svojim pragama. Arhitekta je hitao da se što prije skloni među kuće iskopane tranšeje Otesa. Sultan je artiljeriju s Igmana usmjerio na njih, među  poginulim je i komandant Hadžićana, Etijev brat, ali Srbi nisu prestajali s trkom. 

Dva bataljona svoje brigade Zoran je dislocirao prema Željeznici. 

Četu rezervne policije Borovina je poslao ka mostu, specijalcima.

- Crni, ne moraš napredovati, samo čvrsto drži odbranu. Ako ti se ukaže prilika...

- Razumem, gospodine komandante

- Ratko, sva oruđa, osim minobacača usmeri ka parku, Kasindolskoj i Nedžarićima. Napravi turcima zavesu. Minobacače čuvaj za mene.

- Razumem, gospodine komandante.

- Vinko ti i Vojna policija ostanite u rezervi.

- Razumem, gospodine komandante.

- Arhitekta, samo guraj. Pravo u srce.

- Razumem gospodine komandante.

- Šale, ajmo i mi. Gardu povedi levom tranšejom, ja ću Riletovu grupu desnom.

- Morate li i Vi komandante.

- Moram moj Šale, da i vi vidite da nisu svi oficiri za Ostrvo cvijeća i slet za Dan mladosti. Uostalom, o komandi se ne raspravlja.

- Razumem, gospodine komandante.

- Idemo braćo!!! Turciiii!

Pukovnik Borovina zgrabi kalašnjikov i uskoči u tranšeju. Rila ga je slijedio. Šale odvede Gardu lijevo. Pred njega su iskakali specijalci Armije BiH ali on nije posustajao. Pucao je i zvao Gardiste pojedinačno. Pićnuti, Pire, Gale, Pinco su slijedili svog komandira. Nije bilo vremena za zarobljenike. Uzalud su dizali ruke. 

- Ja sam Srbin! – objašnjavao je Zoranov vojnik

- Ti nisi i ne možeš biti Srbin. Osim...

- Osim?

- Ako umreš i ponovo se rodiš.

Gardista pritisnu okidač. Boris je preko rovova i tranšeja vozio transporter kao da je na manevrima. Direktno na neprijatelje. Gusjenicama je gazio rovove i tranšeje.

Arhitekta je ušao među kuće Otesa i sad su se vodile borbe za svaku sobu. Muslimani su bježali. Ikara uđe u napušteni automobil. Dok je na žice pokušavao da upali auto pored njega sjedoše dva Zoranova vojnika.

- Brže, brže, eto ćetnika!

- Samo da vidim nešto.

Ikara je prije shvatio ko su mu suvozači. Izađe i izrafala i automobil i putnike. Eti nije imao dobar pregled i svojom pragom se uputi preko stadiona. Soko ga je slijedio.

Odbrana Otesa je razbijena.

Komandant muslimanskih specijalaca trčao je tamo amo po Otesu. Više nije znao na koju će stranu. Ovo je smak svijeta! Sad će se pojaviti Arhanđel Mihailo sa ognjenim mačem i naredbom – reci nešto u svju korist!

- Zorane! Vamo! – mahala mu je Šejla

Pukovnik Borovina je napredovao. Gazio je po daskama poredanih preko blata u tranšeji. Neprijatelj se povukao dublje u naselje i nije bilo organizovanog otpora. Tek pokoja borba. Na mjestu gdje tranšeja savija iza kuće pukovnik baci ručnu bombu preko krova. Bomba je udarila u sljeme krova i niz crijep se vratila u tranšeju. Pala je pukovniku pod noge. Između daski. Pukovnik je podiže da je izbaci iz tranšeje, ali više nije bilo vremena. Rile se baci unazad. Bomba ekspoldira. Pukovniku Borovinu otkinu ruku, polomi pola lobanje i izbuši grudi. Bio je na mjestu mrtav. Rile rasporedi ljude u odbranu i radiovezom javi za komandantovu pogibiju. Vinko potrča prema tranšeji, ali ga rani granata s Igmana. Šale preda komandu Pinci i požuri natrag. Bilo mu je daleko okolo tranšejama i riješi da presiječe prečicom. Šejla je čekala Zorana da se zajedno izvuku. On se oprezno izvlačio između kuća. Šale joj se sam namjestio. Djevojka je pucala u pokretu. Metak pogodi Šaleta u mišicu na ruci.

General Šahinpašić je dešifrovao da su Srbima izbačeni iz stroja komandant, načelnik štaba i komandir Garde, ali opet ništa nije mogao da učini. Specijalna brigada je uništena, Davorovi hosovci pred uništenjem, specijalna policija se povukla i odbijala da se vrati u borbu. General se nadao da Srbi nemaju više kadrova da okončaju pobjedu.

Valjda će sami odustati. Kreni, stani! Kreni, stani!

Šejla ga je kao slijepca vodila za ruku. Zoran je poslušno gazio za snajperistkinjom i u sebi se pitao koliko duša luta planetom tražeći tijelo ranjivog domaćina.

- Jesi li nešto rekao? – osvrnu se Šajla

Šakić se plašio da ne ispusti pobjedu. Zvao je Ćetka. Ja sam policajac nisam ratnik! Zvao je Mladićevog zamjenika. Daleko je to neću stići! Zvao je Đuru Perišića. On se nije odazivao.

- Idem ja, predsjedniče!

Na čelu svojih oklopa Bugar je hitao ka Otesu. I pobjedi.

Odlomak iz romana "Sami na svijetu" Željka Pržulja