Povodom završetka koncertne turneje posvećene stvaralaštvu ruskog kompozitora Nikolaja Rimskog-Korsakova na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu upriličen je gala koncert. Na programu koncerta su bila djela Nikolaja Rimskog-Korsakova, Franca Lista, Kloda Debisia, Alesandra Stradele i Otorina Respigija, a koncert je održan u novoj kamernoj sali fakulteta.

Ovo je bila idealna prilika da razgovaramo sa Bartolomejom Stankovićem, pijanistom, vanrednim profesorom na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu, višestruko nagrađivanim, cijeljenim i priznatim umjetnikom, čuvaru bosanskohercegovačkog umjetničkog naslijeđa.

Na samom početku razgovora za portal Katera, Stanković nas je zamolio da razgovaramo i rasvijetlimo lik Lune Kovač, studentice 2. godine Smjera za klavir Muzičke akademije i glavne protagonistici ove gala večeri.

Baveći se pedagoškim radom, poučavanjem i prenošenjem svog bogatog znanja i iskustva na mlađe generacije, naš sagovornik je koncert i prepustio upravo studentici Luni Kovač, ali i gošćama koncerta, Eleni Oro i Anastasiji Đorđić.

Na pitanje kolika je sreća za jednog profesora kada na sceni posmatra svoje studentice koje besprijekorno sviraju, Stanković je odgovorio da je to zapravo jedina sreća svakog profesora.

- Kada govorimo o izvođačkim umjetnostima, poput klavira, posmatrati svoje studente kako na pozornici osvajaju srca publike, za mene je to smisao postojanja profesora. Naravno, tu su i drugi uspjesi, ali ja sam stava da je u muzici teško ocijeniti šta je to najbolje, prije je bih rekao da je ljepota u različitosti izvođenja muzike. Postoje neke druge discipline u kojima se rezultati mogu mjeriti. Posebno me raduje da su moji studenti prihvatili ideju da zajednički realizujemo ovaj koncert, a najponosniji ću biti kada me za par godina ti isti studenti pozovu da dođem na njihove koncerte, kada će već viti uspješni mladi muzički umjetnici – istakao je Stanković.

Foto: Velija Hasanbegović

I upravo zbog toga, zbog nesebične ljubavi koju pruža svojim studentima, a koju smo mi osjetili u svakoj njegovoj rečenici, redove ovog teksta posvetićemo i Luni.

Ali, još malo da razgovaramo sa profesorom.

Naš ugodni razgovor bila je prilika da ga pitamo kakav je osjećaj bio izvesti koncert u ovom ambijentu, s obzirom na to da je svima poznato da dosadašnji uslovi na Muzičkoj akademiji nisu bili dobri.

- Bilo je veoma lijepo i toplo. Uslovi u novoj zgradi Muzičke akademije UIS su veoma dobri, naravno kao i svaka nova zgrada u prvoj fazi korišćenja ima neke svoje„dječije bolesti“, ali vremenom će to sve biti sređeno i dovedeno do savršenstva. Bilo je divno svirati pred punom dvoranom, dragom publikom koja se tako srdačno odazvala na poziv na koncert povodom završetka turneje. To znači da postoji kritična masa u Istočnom Sarajevu i da je publika željna kvalitetnih koncertnih dešavanja poput ovog, posvećenom stvaralaštvu ruskog kompozitora Rimskog-Korsakova, koji istini za volju, nije baš često na repertoarima koncerata na našim prostorima – pojasnio je on.

Na programu gala koncerta našla su se i djela Franca Lista, Kloda Debisia, Alesandra Stradela i Otorina Respigija, a posebnost koncerta je bilo izvođenje djela "Koncert za klavir i orkestar u cis-molu op.30" kompozitora Nikolaja Rimskog-Korsakova.

Nastojeći da naše čitaoce upozna sa likom i djelom ovog ruskog kompozitora,  Stanković je naveo da je koncert za klavir i orkestar Rimskog-Korsakova jromantični koncert, posvećen glasovitom pijanisti i kompozitoru Francu Listu.

- Rimski-Korsakov je komponovao ovaj koncert u razdoblju od 1882. do 1883. godine, a glavna tema koncerta je posuđena iz stare ruske narodne pjesme „Rekrutskaja“, koju je zabilježio u svojoj zbirci pjesama ruski kompozitor Milij Balakirjev, veliki prijatelj Rimskog-Korsakova, osnivač grupe kompozitora „Ruska petorka“ u kojoj je djelovao i sam Rimski-Korsakov. Koncert je po uzoru na Listove koncerte jednostavačan, ali unutar cjeline postoje tri stava koji su međusobno povezani solističkim kadencama. Takođe, koncert otprilike traje 16 do 18 minuta, što je zapravo idealna minutaža za današnje trendove i publiku, pogotovo kada uzmemo za usporedbu jedan Bramsov koncert u B-duru koji traje „gigantskih“ 55 minuta – naveo je on.

Muziku Rimskog-Korsakova je slušala prepuna sala Muzičke akademije, unijete su i dodatne stolice, pa smo našeg sagovornika upitali da li mladi danas slušaju klasičnu muziku.

- To je uvijek teško pitanje, pogotovo ako nemate rezultate istraživanja. Mislim da se klasična muzika sluša i da je danas, ako govorimo o koncertima, jako važan i marketing, jer u svoj količini informacija koje su dostupne ljudima, treba se naći i informacija da će biti održan koncert. Tu dugujemo zahvalnost i Vama, predstavnicima medija, koji nas nikada ne odbijete za saradnju. Dakako, prisutnost drugih žanrova muzike je sigurno veća u odnosu na klasičnu muziku, ali uvijek se treba voditi time da svako treba da sluša ono što želi da sluša.

A koja djela i autore slušate za svoju dušu, upitali smo ga.

- Prethodnih mjesec dana sam često slušao simfonijska djela Rimskog-Korsakova, a ovaj mjesec ću slušati simfonijska djela njegovog velikog prijatelja, Pjotra Iljiča Čajkovskog. Kako kažete, za svoju dušu, to su uglavnom djela simfonijske muzike, s time da to nije slušanje za „opuštanje“ nego je riječ o aktivnom i analitičkom slušanju. S druge strane, kako sam veliki ljubitelj oldtajmer vozila, u trenucima kada uživam u vožnji svoje „stodvadesetčetvorke“, volim slušati i istraživati stranu muziku osamdesetih.

Ovaj uvaženi profesor je poznat po tome što njeguje i čuva sjećanje na bosanskohercegovačke umjetničko nasljeđe i blago. Na tri albuma Balkan Madness, Voyage i Resonance ovaj pijanista izveo je 33 kompozicije bosanskohercegovačkih kompozitora.

Foto: Velija Hasanbegović

Prije nego što je riječ „prepustio“ svojoj studentici, nismo mogli a da uvaženog profesora ne pitamo da li je „njegova svrha postojanja otkopanje upravo tog blaga“?

- Daleko od toga, ja sam samo u jednom periodu svog života intenzivno istraživao stvaralaštvo domaćih kompoziotra. To mi je zaista činilo veliko zadovoljstvo, posebno saradnja sa živućim kompozitorima poput Dražana Kosorića, Davida Mastikose, Hajrudina Muhića, naših profesora na Muzičkoj akademiji Valentine Dutine i Vojislava Ivanovića, mladih kompozitorskih nada poput našeg studenta Benjamina Ribića ili recimo Peđe Harta, takođe našeg profesora, kojem dugujem veliku zahvalnost na visoko profesionalnoj kvaliteti snimka, miksa i masteringa pomenutih izdanja. Velika čast i zadovoljstvo mi je bilo održati koncertnu turneju s predavanjima (2023. godine) povodom obilježavanja 90. godišnjice rođenja kompozitora akademika Vojina Komadine (1933-1997), prvog dekana Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu – zaključio je on i riječ prepustio Luni Kovač.

Ne mogavši da sakrije oduševljenje, ona je navela da nije ni slutila kako će se sve odvijati. Krenulo je kao predstavljanje progroma drugog semetra, a završilo kao ozbiljna turneja od 15 koncerata u gradovima Republike Srpske, FBiH i Crne Gore.

- Koncerte smo imali u Zenici, osnovnoj muzičkoj školi u Banjaluci i Muzičkoj akademiji u tom gradu, Herceg Novom, Kotoru, Gacku, Trebinju, Tuzli, Bijeljina, Travnik, Mostar i Istočno Sarajevo – rekla je ona.

Foto: Anastasija Vuletić/louvre.jpg

Priznaje, osjećanja su joj se smjenjivala, ponekad ni sama nije mogla da povjeruje da su sale pune do posljednjeg mjesta, a da je ona glavni protagonista koncerta.

- Imala sam priliku da me dosta profesora klavira čuje, kako stariji tako i mlađih, i da mi svako od njih udjeli kompliment i savjet. Jako mi znači njihova podrška, ali i podrška kolega, drugih studenata. Upoznala sam mnogo ljudi i sve mi je to pomalo čudesno – rekla je ona.

Ova mlada umjetnica je navela da najveću zahvalnost duguje profesoru Stankoviću, koji joj je, ističe najveći „vjetar u leđa“.

Foto: Anastasija Vuletić/louvre.jpg

Utisci sa koncerta u njenom gradu su posebni, na sceni su se smjenjivali gosti, bariton Siniša Markanović, član Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, te Elena Oro, Anastasija Đorđić, koleginice sa prve godine Muzičke akademije u Istočnom Sarajevu.

- Velika mi je čast što je poznati bariton Siniša Markanović bio gost na mom koncertu – rekla je ona pomalo stidljivo, izgovarajući riječi "mom koncertu".

Naša sagovornica ističe da je odabrala pravi životni poziv, da je umjetnost njen život, koncerti i pune sale njena budućnost, te da planira upisivati master stidije.

Ipak, zaključuje, najprije da završi osnovne.