Srpski student prava Bogdan Žerajić počinio je samoubistvo 15. juna 1910. godine poslije neuspjelog atentata na guvernera okupirane BiH, austrougarskog generala Marijana Varešanina.

Žerajićrva žrtva bila je primjer za revolucionarnu omladinu iz pokreta "Mlada Bosna", koja je 28. juna 1914. godine organizovala atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda.

Bogdan Žerajić bio je nezadovoljan politikom srpskog građanstva u BiH, koje je, prema njegovom uvjerenju, napustilo svaku stvarnu borbu protiv tuđinske vlasti u zemlji i krenulo putevima političkog oportunizma.

Svoj stav u politici potvrdio je pokušajem atentata na poglavara zemlje generala Marijana Varešanina.

Pet metaka je namijenio njemu, a šestim je sebi presudio, vjerujući da je „pokosio“ neprijatelja. Atentat nije uspio, ali je Bogdan postao uzor u krugovima "Mlade Bosne". Njegov akt bio je kamen temeljac daljeg djelovanja srpske omladine pogotovo na prostoru Bosne, za koju je Žerajić postao simbol idealnog borca za slobodu.                 

Ono što to u potpunosti potvrđuje je i činjenica da su se Vidovdanski heroji noć uoči atentata zakleli na grobu Bogdana Žerajića, da će oni ostvariti njegovo započeto djelo.

Prema predanju Borivoja Jevtića, savremenika i prijatelja Gavrila Principa, koji je poslije Sarajevskog atentata bio uhapšen i mučen od austrougarskih vlasti, jedan od njegovih mučitelja hvalio se kako je koristio Žerajićevu lobanju kao pepeljaru.

Na zatvorskoj limenoj porciji Gavrilo Princip je pred sam kraj svog ovozemaljskog života, noktima urezao sledeće stihove: Al’ pravo je rekao pre Žerajić soko sivi – “Ko hoće da živi nek mre,⁣ Ko hoće da mre nek živi!”

U današnjem federalnom dijelu Sarajeva uklonjen je spomenik Gavrilu Principu, a "Mlada Bosna" je prokazana kao "srpska organizacija" (mada je u njoj bilo i muslimana i Hrvata).