Srpski pisac Borisav Stanković, "slikar" prolaznosti života i ljudske tragike, rođen je na današnji dan 1876. godine.

Stanković je pisao o Vranju i jugu Srbije, raslojavanju i degeneraciji starih trgovačkih porodica, talasu promjena u gradskom životu, moralu žitelja rodnog grada i patrijarhalnoj atmosferi, potčinjenosti pojedinca svemoćnom sudu čaršije.

Bio je sjajan poznavalac ponora ljudske duše, pisao o likovima kojima potpuno gospodari strast, dovodeći ih u žestok sukob sa moralnim nazorima male sredine.

Stanković je u svojim najboljim djelima - "Nečista krv", "Koštana", dio pripovjedaka - nadrastao kanone dotadašnje srpske književnosti.

U Stankovićevim najboljim pripovjetkama i romanima opisane su teško kontrolisane strasti, te grabežljive naravi nadirućeg kapitalizma na balkanski način.

Dešavanja u Beogradu tokom Prvog svjetskog rata opisao je u memoarskom djelu "Pod okupacijom".

Njegova najpoznatija djela su: knjige pripovijedaka "Iz starog jevanđelja", "Stari dani", drame "Koštana", "Tašana", roman "Nečista krv", memoari "Pod okupacijom".

Borisav Stanković umro je 1927. godine.