Predsjednik PDP Branislav Borenović kaže da je visoki predstavnik davno trebao otići iz BiH, ali su ga sa svojim retorikom, tenzijama, sukobima, korupcijom sačuvala vladajuća trojka SNSD, SDA i HDZ.

Još 2006. godine bio je pripremljen njegov odlazak, ali su ga tada, svojom pričom za dnevno-političke i potrebe kampanje sačuvali Haris Silajdžić koji je tada promovisao nemoguću zamisao BiH bez entiteta i Milorad Dodik koji je pričao o referendumu o otcjepljenju, koji danas više i ne spominje – kaže Borenović

On ističe da nije to iznenađujuće, jer su upravo vladajuće strukture uvijek dobro sarađivali sa visokim predstavnicima – od odlazećeg Incka, do njegovih predhodnika.

– Najgori period za Republiku Srpsku je bilo vrijeme Pedija Ešdauna. Tada je, između ostalog, samo u jednom danu smijenjeno 59 srpskih funkcionera iz SDS i PDP. Glavni srbomrzac i ‘egzekutor’ bio je njegov zamjenik Grejm Dej, koji je nakon OHR-a karijeru nastavio kao savjetnik tadašnjeg premijera Milorada Dodika. Dug je i blizak odnos vladajuće osovine i Kancelarije visokog predstavnika – ističe Borenović.

Govoreći o dolazećem šefu OHR, Kristijanu Šmitu iz Njemačke, Borenović kaže da je on iskusan političar, iz ozbiljne stranke i ozbiljne zemlje.

– To može biti naznaka da EU želi da se još više bavi pitanjem BiH, uspostavljanjem vladavine prava i evropskim putem. Mislim da je najvažnija borba protiv korupcije i efikasan rad pravosuđa. Svjedoci smo da su se u našem okruženju uspješno borili sa korupcijom, gdje pamtimo slučaj Sanader. U zemlji koja je simbol korupcije, kriminala, nepotizma, gdje jedna kasta ima stotine miliona KM, a narodu ne ostaje ništa, jasno je da i mi imamo svojih ‘Sanadera’ – poručio je Borenović.

On ističe da BiH može biti uređeno, demokratsko i slobodno društvo koje ide ka EU tek kada ode visoki predstavnik, ali i kada sa političke scene odu i domaći vlastodršci.

Do tada će BiH, kako ističe Borenović, grcati u nepravdi, interesima podobnih, dok oni za samo za svoju korist smišljaju sukobe i već ispraznu dnevno-političku retoriku koja ispari kada ostvare lične ciljeve i više im ne treba.