Ježestica, selo kod Bratunca, nikada se nije oporavila od demografskog gubitka iz Drugog svjetskog rata, a o ponavljanju istorije i nastojanjima muslimana da zatru sve srpsko najbolje svjedoči tragedija Ljubomira Mlađenovića.

U Ježestici je juče obilježeno 28 godina od upada muslimanskih snaga iz Srebrenice u ovo selo kada su pobili sve što su stigli, imovinu opljačkali i popalili srpsku imovinu.

Tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata nastradalo je 39 mještana ovog malog sela nadomak Kravice, među njima je bilo i osam žena. U Drugom svjetskom ratu ubijen je čak 161 mještanin Ježestice koja se nikad nije oporavila od tog demografskog gubitka.

O kontinuitetu srpskog stradanja od istih neprijatelja i borbe za slobodu najbolje pokazuje tragična sudbina Ljubomira Mlađenovića iz ovog sela.

Nesreća Ljubomira Mlađenovića, Srbina iz Ježestice jasno oslikava ponavljanje istorije i kontinuirano nastojanje da zatru sve što je srpsko, kako 1942. tako i 1992. godine i svjedoči o stravičnim zločinima muslimana nad srpskim narodom u srednjem Podrinju.

U napadu muslimanskih zlikovaca integrisanih u fašističke ustaške jedinice na srpsko selo Ježesticu 1942. pobijeno je gotovo čitavo selo - ubijana su djeca, žene, starci.

Ljubomiru Mlađenoviću su te 1942. na kućnom pragu ubijeni otac, majka, trogodišnja kćerka Jela i supruga, koja je bila u drugom stanju. Nju su tako trudnu zvjerski mučili, pa rasporili muslimani, prve komšije iz Bratunca i Srebrenice.

Ubijeni su i njegov brat Petar Mlađenović, njegova supruga i njihove četiri kćeri. Ljubomira su zarobili i odveli u logor, odakle se vratio tek poslije rata. Počinioci ovog monstruoznog zločina ostali su nekažnjeni.

U genocidu koji su od 1941. do 1945.godine u Podrinju počinili muslimani iz Srebrenice i Bratunca, kao pripadnici ustaških jedinica, ubijeno je najmanje 6.469 Srba, među kojima i oko 400 djece, navodi se u dokumentima o stradanju Srba u 20. vijeku.

Bila je to velika trauma za Ljubomira, tada mladića od samo 23 godine. U jednom danu je ostao bez čitave porodice. Ipak, nakon izvjesnog vremena Ljubomir se ponovo oženio i sa suprugom Savkom dobio šestoro djece, četiri sina i dvije kćerke.

Prošlo je tačno 50 godina i zločin se ponovio na istom mjestu. Tragedija ove porodice ponovo počinje 12. jula 1992. godine kada je Ljubomir teško ranjen dok je radio na njivi. Ranili su ga muslimanski ekstremisti iz Srebrenice, predvođeni Naserom Orićem koji su na veliki pravoslavni praznik Petrovdan, 50 godina kasnije, krenuli u krvavi pohod kako bi dovršili ono što su njihovi preci započeli.

Ranjeni Ljubomir je operisan u Beogradu, a u periodu dok je bio daleko od kuće na liječenju, 8. avgusta 1992. godine, srebrenički muslimani upali su u srpsko selo Ježesticu i ubili devet mještana, među kojima i njegovu suprugu Savku i sina Dragana.

Drugom sinu Anđelku odsjekli su glavu i kao trofej je odnijeli Oriću u Srebrenicu gdje je vezuju za automobil i voze ulicama pokazujući je kao četničku glavu.

Dželat je od Orića dobio nagradu, a razjarena masa je poslije krvavog pira šutirala Anđelkovu glavu po srebreničkom igralištu gdje su uz pjesmu i veselje proslavili masakr nad civilima. Slavila je i pjevala tada čitava Srebrenica!

Prema izjavama svjedoka, najodgovorniji za ovaj zločin je Kemal Mehmedović Kemo, iz obližnjeg sela Pale, koji se istakao po brojnim zločinima nad srpskim civilima. On je odsjekao nedužnom Anđelku glavu i odnio je kao trofej u Srebrenicu.

Od posljedica ranjavanja na Petrovdan, ali i od neizmerne tuge za najmilijima, Ljubomir je preminuo 1994. godine.

Na bratunačkom groblju su sahranjeni otac Ljubomir, majka Savka, sin Dragan i sin Anđelko, ali bez glave, za kojom supruga Ivanka i kćerka Anka i danas tragaju.

Braća Mlađenović su ubijeni pred očima majke Savke koju su monstrumi primorali da gleda ove strašne scene nakon čega su i njoj presudili. Njeni posmrtni ostaci pronađeni su u obližnoj šumi.

Ivanka Mlađenović izjavila je Srni da je ogorčena na međunarodno i pravosuđe BiH jer niko nije procesuiran za monstruozna ubistva ljudi iz ovog sela koji su radili na svojim njivama kada su ih mučki napale muslimanske horde Nasera Orića.

- Uklesana imena ubijenih na spomeniku pokazuju da je istina da su oni dali živote za slobodu, da su nastradali, a za zločin niko nije odgovarao. Ne očekujemo pravdu od pravosuđa BiH, ali vjerujemo da će zločince stići Božija pravda - ističe Ivanka.

Njena kćerka Anka imala je samo pet mjeseci kada su joj muslimanski vojnici ubili oca i strica pred očima njene bake, koju su potom zaklali.

Počinioci ovih zlodjela danas se slobodno šetaju ovim prostorima i prkose, pokazujući da za njihova nedjela nema ni suda ni pravde.

Za zločine u Ježestici, kao i za sve ostale, brojne masovne zločine nad srpskim civilima u srednjem Podrinju još niko nikad i nigdje nije odgovarao.