Čajničanka Ivana Mašić Tupeša kao sedmogodišnjakinja preživjela je torturu kao jedna od najmlađih logorašica u goraždanskom kazamatu, piše "Glas Srpske".

Ivana, koja je danas udata i majka troje djece, nije imala ni punih sedam godina kada je dospjela u ovaj logor. 

Bili su to teški dani za jednu od najmlađih djevojčica koja se našla u zloglasnom logoru tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata devedesetih godina.

"Glas Srpske" piše da su 14. februara, na dan Svetog mučenika Trifuna 1993. godine, veliko srpsko selo Ponikve u opštini Čajniče, koje se nalazi na suprotnoj strani od Goražda, iznenada napali "do zuba naoružani" pripadnici takozvanih "zelenih beretki" iz Goražda.

Muslimanski ekstremisti su iskoristili priliku i u ranim jutarnjim časovima, dok su mještani spavali, napali nebranjene Ponikve.

Na samom početku, mještani nisu ni bili svjesni onoga što će se desiti, a u ovom selu bilo je i mnogo žrtava tokom napada muslimanskih snaga.

Živote su tada izgubili Ivanina bake Stoja Dačević i Dušanka Mašić, djed Božo Dačević i stric Željko Mašić, tada četrnaestogodišnjak.

Ivana je u tom napadu teško ranjena, a onako uplakana i krvava, u naramku majke Polke odvedena je u Goražde. 

Nakon četiri mjeseca torture, razmijenjena je zajedno sa majkom, koja je ubrzo nakon toga preminula u svojoj 31. godini.

"Glas Srpske" piše da je Ivanino rješenje o trajnom invaliditetu, koje je nakon okončanja rata procijenjeno na 80 odsto, ostalo je kao dokaz stradanja koje je proživjela.

Uprkos tome, Ivani nije smetalo da se uključi u svakodnevni porodični život, ubrzo nakon toga završi srednju trgovačku školu. Ipak, do posla nije uspijevala doći i punih 17 godina bila je nezaposlena.

Tek početkom ove godine, Ivana je dobila posao u područnoj jedinici Poreske uprave Republike Srpske u Čajniču, ali na ugovor o djelu.

I njen suprug je ove godine dobio posao vozača  ŠG "Vučevica" u Čajniču, a veliku zahvalnost porodica duguje ministarki finansija Zori Vidović, koja se pobrinula da zaposli ovu porodicu.