Aleksandar Cincar, inženjer elektrotehnike po zanimanju, direktor je Instituta za standardizaciju Bosne i Hercegovine i na toj poziciji nalazi se od 2011. godine.

Za to vrijeme, realizovan je veliki broj projekata i uspostavljana je saradnja sa partnerima u Evropi i svijetu, gdje se posebno ističe saradnja sa Češkim institutom za standardizaciju.

Koliko dugo ste na čelu Instituta za standardizaciju Bosne i Hercegovine i za šta je zadužena ta institucija?

Aleksandar Cincar: Već devet godina vodim jednu od institucija sa nivoa vlasti BiH, a koja se bavi tehnikom i to iz svih privrednih oblasti. Naša institucija kroz standarde prati razvoj tehnike i tehnologije u čitavom svijetu. Svaka inovacija ili pronalazak se javnosti predstavlja kroz tehničke standarde, a mi u našoj standardoteci imamo više od 40.000 standarda. Standardi su najčešće tehnička specifikacija ili opis nekog proizvoda, zahtjevi za proizvod ili uslugu, opis neke metode, opis procesa, rezultat nekog naučnoistaživačkog rada i slično.

Često čujemo termin da mi još nismo dostigli evropske standarde, zašto nismo i u čemu je problem?

Aleksandar Cincar: Nismo dostigli životni standard, toga smo svi svjesni i to je tačno. Naš kvalitet života nije isti kao u evropskim zemljama. Materijalno mjerilo životnog standarda je razlika između prihoda i rashoda koja se osim na osnovne životne potrebe može koristiti i za neki luksuz, toga je mnogo više u evropskim zemljama i zato se kaže da mi nismo dostigli evropske standarde. Kada govorimo o životnom standardu važno je da se u obzir uzmu i podaci o tome koliko je nezaposlenog stanovništva u državi, kolike su i koliko su redovne plate i ostala primanja. Sa društvenog aspekta, osim pomenutih materijalnih potreba, standardom se smatra mjerilo o kvalitetu života na koji utiču još i nematerijalne potrebe kao što su potreba za obrazovanjem, kulturne i duhovne potrebe, zdravstvena i socijalna zaštita i slično.

Što se tiče standarda kojim se bavi naša institucija, a to su tehnički standardi, mi smo ih dostigli, imamo ih, usvojeni su, dostupni su svakom privredniku, instituciji i pojedincu. Svaki međunarodni, evropski standard ili standard neke druge države kao i izvorni domaći standard koji izrade naši stručnjaci su dostupni i mogu se dobiti čak i elektronski.

Kako se može elektronski dobiti standard?

Aleksandar Cincar: Da budem precizan, ne može se standard dobiti besplatno. Svaki standard se kao i u svakoj zemlji u svijetu mora kupiti, jer se dio prihoda od njihove prodaje prosljeđuje dalje na evropski i međunarodni nivo i koristi za dalji razvoj standarda u svijetu i Evropi. Time mi stičemo pravo da preuzimamo međunarodne i evropske stanadarde kao domaće i činimo ih dostupnijim našoj javnosti. Postoje besplatni standardi o respiratorima, ventilatorima, zaštitnim maskama, rukavicama, a odlučili smo da su besplatni dok traje pandemija. Svaki pomenuti standard je dostupan u našoj elektronskoj prodavnici.

Šta podrazumijeva elektronska prodavnica standarda?

Aleksandar Cincar: Ta prodavnica je samo ogledalo kompleksnog informatičkog sistema koji su izradili moji saradnici u Institutu i par spoljnih saradnika. Taj sistem je u realnom vremenu povezan sa evropskim i međunarodnim bazama standarda, povezan sa tehničkim propisima. Za svaki standard se veže mnogo podataka, svaki standard prolazi mnoge faze i sve se to mora pratiti. Zaista sam ponosan na saradnike u Institutu jer su bili hrabri da se upuste u veliki izazov, koji su uspješno riješili. U čitavoj Evropi sopstveni softver za standardizacijski proces ima samo par država, a sve ostale države koriste jedan od tih postojećih. Mi smo od prošle godine počeli koristiti vlastiti softver, zahvaljujući zaposlenim u Institutu, njihovoj inicijativi, istrajnosti i pameti. Kada pomognete pravim ljudima koji su na pravom mjestu, podržite ih u namjeri da se bave onim što najbolje znaju, svaki cilj je dostižan. To je recept za uspjeh na osnovu kog se možemo porediti sa bilo kim u svijetu.

Da li ima još nekih inovacija u vašoj instituciji?

Aleksandar Cincar: Prema našim saznanjima jedina smo institucija vlasti koja je omogućila kupcima svojih proizvoda da taj proizvod odnosno standard plate vlastitom bankovnom karticom. Svaki privrednik, svaki građanin koji se trudi da na tržištu bude konkurentan, često ima potrebu da odmah pročita neki standard. Danas svaki pojedinac koji posjeti našu web stranicu, u katalogu može pronaći standard koji mu treba, i kroz elektronsku prodavnicu platiti bankovnom karticom standard i odmah ga dobiti, tom uslugom se ne može pohvaliti svaki institut za standardizaciju iz evropskih zemalja.

Koje to projekte dodatno ističete?

Aleksandar Cincar: Opet zahvaljujući saradnicima u Institutu, uspjeli smo dobiti i realizovati mnoge projekte, a najbolju saradnju imamo sa Češkim institutom za standardizaciju i najveću podršku od Češke Republike. Uspjeli smo ostvariti značajan napredak u oblasti građevine, sa projektom za eurokodove smo u polju standardizacije postali lideri u zemljama u regiji. Takođe, lideri smo u regiji po pitanju uvođenja "Biulding Information Modeling"  – BIM u BiH. To je inovacija, bitna za svakog inženjera bilo koje struke, za svakog investitora, izvođača radova, projektanta koji se bavi izgradnjom objekata. Tu inovaciju kroz standarde, studije, seminare, ankete predstavljamo našoj javnosti. Moram da kažem da BIM nije samo softver, nije samo oblik baze podataka, BIM je proces koji koristi BIM model za razmjenu i dijeljenje informacija i upravljanje istim. BIM prati objekat, slijedeći sve faze, od idejnog rješenja, do održavanja i upravljanja nakon izgradnje.

Koliko je teško bilo stići do takvih rezultata?

Aleksandar Cincar: Nijedan rezultat nije moja zasluga, već zasluga mojih saradnika. Nekako sam kroz karijeru imao sreću da skoro svaka ekipa sa kojom sarađujem dostigne neki upečatljiv i rijedak rezultat i uspjeh. U jednoj od prethodnih firmi u kojoj sam radio, međunarodna firma koja se bavi proizvodnjom modernih elektronskih mjernih uređaja i njihovom prodajom u čitavom svijetu, desila se zanimljiva situacija. Razmatrali smo konkurentne uređaje i shvatili da moramo isprojektovati i izraditi jedan mjerni instrument koji je u tom trenutku imala samo jedna američka firma u čitavom svijetu. Par kolega elektroinženjera koje poznajem još sa studija sa Elektrotehničkog fakulteta u Istočnom Sarajevu i ja smo dobili taj zadatak i prionuli na posao. Svako od nas je bio zadužen za jedan segment, a instrument je sa svojim funkcijama polako nastajao. Poslije nekog vremena imali smo uređaj za kojim je počela velika potražnja u svijetu. Pošto sam često putovao prezentujući naše uređaje i analizirajući rezultate njihovog mjerenja kod raznih kupaca u svijetu, u Italiji sam došao u kontakt sa tim američkim uređajem koji nam je bio uzor. Otkrio sam da Amerikanci nisu bili iskreni, uređaj uopšte nije imao opciju koju su Amerikanci promovisali. Ispostavilo se da smo jedini u svijetu iskonstruisali takav mjerni instrument. Naravno ta jedinstvena prednost na tržištu trajala je samo nekoliko godina, ubrzo su i druge konkurentske firme u svijetu počele razvijati takav instrument.

Mumbai, Indija 2009. godine

Da li pored toliko obaveza pronalazite vremena za sporedne aktivnosti?

Pa ne mogu reći šta su mi sporedne aktivnosti, to mi je teško prepoznati. Mogao bih reći šta bih volio da mi bude hobi, jer sam svoje slobodno vrijeme zauzeo nekim aktivnostima, za koje volim reći da su društveno korisne. Predsjednik sam zajednice etažnih vlasnika, predsjednik jednog sportskog kluba, predsjednik skupštine jednog udruženja građana, član mnogih drugih, uglavnom za posao vezanih radnih grupa i svugdje sa ponosom volontiram.

Gdje god sam uključen, pokušavam da dam sve od sebe da uspostavim takav odnos sa saradnicima da naše druženje da značajne rezultate i uspjehe. Želim iskoristiti vrijeme dok sam još uvijek u snazi, da ličnim primjerom promovišem pozitivne društvene vrijednosti, želim iza sebe ostaviti rezultate koji će dokazati da se trud i rad isplate i da su naši ljudi kao pojedinci ili kao grupe sposobni da ostvare značajne uspjehe. Kad uđem u ozbiljnije godine i ako me zdravlje posluži, biće vremena i za neki ribolov, planinarenje ili da nešto zapišem.

O čemu pišete?

Volim da napišem priče iz prošlosti u kojima se radi o našem čovjeku koji je vijekovima prisutan na ovom području. To su priče koje su se usmeno prenosile, sa koljena na koljeno, a koje nije niko zapisao, uglavnom o zanimljivim ličnostima i dešavanjima koja su iznjedrila različita vremena.

Biografija:

Aleksandar Cincar je rođen 1976. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu. Srednju vojnu školu RV i PVO, smjer elektrooprema i instrumenti započeo je u Rajlovcu 1991. godine, a završio 1995. godine u Somboru. Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu završio je 2004. godine.

Prije dolaska na čelo Instituta za standardizaciju BiH bio je zaposlen u firmi IBEKO Power AB, Sweden: (2005 - 2011), Istraživačkom razvojnom centru elektroenergetike (IRCE) a.d. Lukavica: (2003 - 2005) i u firmi Energomontaža d.o.o. Istočno Sarajevo: (2001 - 2003).

Razgovarao: Miljan Rašević