U bisernoj ogrlici gradova Gornjodrinskog regiona, Čajniče posebnim čini to što se u njemu nalazi Čudotvorna ikona majke Božije - „Čajnička krasnica“. Ova ikona nalazi se u Crkvi Uspenja Bogorodičnog, koju je prema predanju uradio Sveti apostol i jevanđelist Luka i jedna je od tri u svijetu poznata po svojoj čudotvornoj iscjeliteljskoj moći.

Mnogo je pisanih tragova i svjedočanstava o čudotvornim iscjeljenjima koja su se dogodila pred ovom ikonom. Na poklonjenje i molitvu pred "Čajničku čudotvornu krasnicu" dolaze mnogobrojni vjernici iz svih krajeva svijeta. Upravo zbog svega ovoga, ovaj prelijepi gradić, koji po svom ambijentu u kojem je smješten podsjeća na neki veliki prirodni amfiteatar, dobio je naziv "Balkanski Jerusalim", jer se na ovim prostorima smatra najvećim svetilištem odmah poslije Ostroškog manastira.

Od Svete zemlje do Čajniča

- Prema predanju, čudotvornu ikonu je naslikao Sveti apostol i jevanđelist Luka. On je naslikao tri ikone Bogorodice. Jedna je u Jerusalimu, jedna na Svetoj Gori, a treća je u Čajniču. Rađena je na drvetu. Sa jedne strane je lik presvete Bogorodice kako u naručju drži Bogomladenca Hrista, a sa druge strane je lik Svetog Jovana Krstitelja kako desnom rukom blagosilja. Po narodnom predanju, ikonu su dobili Nemanjići kada su išli na poklonjenje u Svetu zemlju odakle su je donijeli na naše prostore. Kada se car Uroš razbolio od jedne teške i neizlječive bolesti, kada se pomolio Gospodu i presvetoj Bogorodici za svoje ozdravljenje i kada je dobio izlječenje od te bolesti, ovu ikonu je darivao manastiru Banja kod Priboja u znak zahvalnosti Bogu i Bogorodici. U tom manastiru je bila sve do onog trenutka kada su Turci spalili mošti Svetog Save i kada su redom počeli da pale i razaraju naše manastire. Ni manastir Banja nije pošteđen i kada je bio u plamenu, jedan seljak je ušao i na leđima iznio ikonu. Tek tada se manastir srušio. Mnogi će reći da je to slučajno, ali mi koji vjerujemo znamo da se to dešava po Božjem promišlju i dopuštenju. Poslije toga je ikona donesena u Čajniče gdje je preko 370 godina bila u staroj crkvi, sve do izgradnje novog hrama, 1863. godine, kada je ikona stavljena na ovaj tron gdje se i sada nalazi - pripovijeda paroh Zoran Kalajdžić.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, ustaše su sa ikone povadile dijamante, a italijanski vojnici su razorili oba hrama. Narod je uspio skloniti ikonu i sačuvati je po okolnim selima, crkvama i pećinama, da bi je po završetku rata vratili na “presto” u Čajniče. Stara crkva obnovljena je 1946.  godine, a nova 13 godina kasnije.

Okovana zlatom i srebrom

U znak zahvalnosti, čajničku Krasnicu je u drugoj polovini 19. vijeka u zlato i srebro okovao kujundžija iz Sarajeva.

- Ovaj zlatno-srebrni okov nije bio uvijek takav. Krajem 19. vijeka, zlatar iz Sarajeva Risto Andrić, koji se teško razbolio, tražio je lijeka svojoj bolesti, nije mogao da ga nađe, a onda je čuo za ovu ikonu, došao je ovdje i pročitana mu je molitva. Kada je dobio ozdravljenje, taj zlatar je iz zahvalnosti prema Bogu i presvetoj Bogorodici izradio ovaj zlatno-srebrni okov. Svoju zlatarsku radnju je zatvorio na tri godine, koliko mu je bilo potrebno da izradi okov za koji je utrošio preko 17 kilograma zlata i srebra - kaže sveštenik Kalajdžić.

Nadaleko je čyvena i poznata ova srpska, pravoslavna i čydotvorna svetinja.

Godinama njoj pritičy nevoljni, ožalošćeni, bolesni, iscrpljeni dyšom i tijelom, grešnici i pokajnici, osamljeni y teškim danima opštenarodnih, prirodnih ili ratnih nevolja. Ona je svima pomagala i pomaže. Ožalošćenima je ytjeha, bolesnima iscjeljenje, progonjenima zaštita, siromašnima pokrov i hraniteljka, očajnicima nada, grešnima pokajanje, zalytalima pyt i istina, ybogima pokroviteljka i vragy protivnik.

Mnogobrojna sy njena čyda i dobročinstva, koja narod iz davnina pamti y Čajničy, i sa obje strane Drine, po Hercegovini i Crnoj Gori, Republici Srpskoj, FBiH i Srbiji.

Vjernici sy iz zahvalnosti okitili njene Bogomaterinske grydi skypocjenim darovima, koji sijajy kao svjedočanstvo i zalog jedne velike svetinje i jedne velike vjere odanoga i bogonosnoga naroda.