Krstović (Ristan) Pero, pripadnik Prve gardijske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske, rođen je 22. januara 1975. godine u Trnovu, a poginuo je 18. jun 1995. godine na Treskavici.
"Moja porodica je u temelje Republike Srpske ugradila sve što je imala, a to je život dvadesetogodišnjeg sina jedinca. Naime, moj brat Krstović (Ristan) Pero, rođen 22. 1. 1975. bio je pripadnik Prve gardijske motorizovane brigade VRS, jedinica VP 7577 Sarajevo i poginuo je prilikom izvršavanja borbenog zadatka u rejonu Brda, opština Kalinovik. Brat je poginuo u dvadeset prvoj godini života, nije bio oženjen i živjeli smo u zajedničkom domaćinstvu sa roditeljima. Otac Ristan Krstović je bio borac VRS prve kategorije i preminuo je 2017. godine od posljedica teške bolesti, karcinoma. Ja, Krstović Dubravka, sam kao maloljetno lice bila angažovana u VRS u periodu od 1. 3. 1995. do 15. 1. 1996. godine i imam priznat status borca sedme kategorije. Živim sa sedamdesetogodišnjom majkom, srčanim bolesnikom (ima ugrađen pejsmejker)."
Ovo je dio pisma i apela upućenog HU Veterana Prve gardijske motorizovane brigade Generalštaba VRS Gardijsko Srce. Pismo je uputila rođena sestra poginulog saborca, Dubravka Krstović, koja je i sama učesnica rata, tada kao maloljetno lice.
Ovih dana su obavjestili sestru Dubravku da ostaje bez posla, bez osnovnih životnih primanja i egzistencije.
E, pa gospodo, neće da može!
Brat Pero nije imao priliku da zasnuje svoju porodicu, nije jer je za sve porodice dao sve svoje, svoj život.
Brate Pero, iza sebe osim porodice, ostavio si i 7.000 braće saboraca. Tvoja majka i tvoja sestra Dubravka nisu same.
Rat je završio ali naše bitke nisu!
Tekst preuzet sa Fejsbuk stranice „Vojska Republike Srpske“
Komentari 7
-
Saborac 09.02.2023. 23:08
Tuga do neba gospodo bojite li se desnice gospodnje imate li djecu ,razmislite dobro pokaj te se kako kaže Sveti Jovan za koga je gospod rekao jedini živi svetac od žene rođen. -
Dušan Šehovac 09.02.2023. 01:24
Prošle godine, znajući šta se dešava, kakve se promjene dešavaju u Trnovu (RS) a i u Trnovu (FBiH) napisao sam projekat i zajedno sa saradnicima počeo da snimam i fotografiše naše pravoslavne crkve, kapele i naša pravoslavna groblja na teritoriji bivšeg Trnova, i spomen obilježja naših stradanja: Gradsko groblje, Milje, Trebečaj, Širokari, Bistročaj,, Ledići, Ilovice, Krbljine, Godinja, Pendičići, Lisovčiči, Dobro Polje, Dobro Polje II, Boljanovići, Klanac, Ilovice, Lisovići, groblje kod crkve u Kijevu, Oglavak, Klanac, Grab, Ilovice, Straišta, Obla brda, Rošci, Zoranovići, Arbići, Cvijetići., Mijanovići, Rijeka, Slavljenići, Šišići, Divčići, Zagor svjedoci su da su Srbi živjeli na svakom brežuljki i dolini Trnovskoj...Večina sela je pusta, jedan ili nijedan Srbin tu živi. Onaj ko razmišlja srpski, patritski svjestan je tragičnih dešavanja...Treba ovaj projekat završiti a podrška mala! -
Nerealna objektivnost 08.02.2023. 19:43
Moj Pero, stručnjaci iz vlasti nisu u stanju da održavaju one firme i institucije koje su nasledili iz bivše države. A da nešto sami naprave za narod je nemoguća misija. -
Pero 08.02.2023. 19:32
Zivotima smo odbranili narod i zemlju, nazalost danas Trnovo predajemo na tacni. Prodaje sirotinja katastar.... -
Pero 08.02.2023. 19:26
Strucnjaci iz vlasti sramite se. Niste u stanju da napravite jednu pilanu u mjestu u kojem je u drvnoj industriji nekada bilo zaposleno 1000 radnika. -
Soko 08.02.2023. 19:26
Ja tuge....za šta ginusmo... -
Pero 08.02.2023. 19:23
Trnovo je najstradalnije mjesto u Republici Srpskoj u odnosu na broj stanovnika. Strateski polozaj da ne kazem. Danas taj herojski gradic umire.
