U savremenom svijetu žene čine polovinu radne snage i prema važećim procjenama stiču više fakultetskih diploma od muškaraca predstavljajući tako ogromnu ekonomsku snagu na planeti.

Međutim, uprkos ogromnim dostignućima na različitim poljima djelovanja i velikom napretku po pitanju povećanja svog učešća u visokom obrazovanju, uvreženo je mišljenje da rad i zalaganja žena nisu dovoljno prepoznati i cijenjeni, te da nisu ni izbliza ravnopravne u odnosu na muškarce.   

Prema podacima Ujedinjenih nacija, žene širom svijeta zastupljene su tek 30 odsto u nauci, iako naučnice dostižu revolucionarna otkrića, postižu izvanredne rezultate i mijenjaju svijet. A da rijetko dobijaju priznanja za postignuća, ilustruje podatak da je samo tri odsto Nobelovih nagrada ikad dodijeljeno pripadnicama nježnijeg pola.

S ciljem postizanja punog i ravnopravnog pristupa nauci, učešća u naučnim krugovima, te daljeg postizanja rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena i djevojčica, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 2015. godine proglasila 11. februar Međunarodnim danom žena i djevojčica u nauci.

Kakav je položaj naučnica u Republici Srpskoj i koji su najveći izazovi u karijeri, čitaocima “Glasa Srpske” otkrivaju četiri univerzitetske profesorice iza kojih su vrhunski rezultati. 

Obaveza

Prorektor za nastavu, studentska pitanja i kvalitet Univerziteta u Banjaluci i profesor organske hemije na Prirodno-matematičkom fakultetu Milica Balaban u naučnoj zajednici Republike Srpske duže je od dvije decenije. Iza nje je više od 40 naučnih radova objavljenih u prestižnim međunarodnim časopisima i oko 300 citata.

 Foto: glassrpske.com

Karijeru naučnika započela je najvećim dijelom u hemiji sintetičkih polimernih materijala. Tokom 20 godina rada osmislila je i sintetisala nekoliko novih polimera iz grupe poliestara i poliuretana koji su ispitivani za različite primjene.

Milica je prošle godine započela i istraživanje u kome bi se jedan modifikovani polimer koristio kao pomoćno sredstvo pri recikliranju i ponovnoj upotrebi otpadnih kompozita vjetroelektrana (elisa).

- Ovakva vrsta istraživanja zahtijeva savremenu i veoma skupu opremu, pa i drugu infrastrukturu i nije realno da ga provodimo samostalno. Tako je tema, kojom se trenutno bavim, dio velikog evropskog projekta sa preko 30 učesnika iz sedam najrazvijenijih evropskih zemalja - kazala je Balabanova.

Ona smatra da kao univerzitetski profesor u jednoj maloj zemlji ima obavezu da se bavi i istraživanjima koja su u interesu cijelog društva, pa je vremenom započela i realizovala više različitih istraživanja iz oblasti hemije životne sredine, naročito na uzorcima vode, zemljišta, sedimenata i hrane, koja imaju našu lokalnu komponentu i značaj.

- U tom smjeru ide i moje interesovanje za unapređenje obrazovanja u oblasti hemije, i to je nekako došlo prirodno pa već godinama učestvujem u promociji hemije i generalno nauke učenicima osnovnih i srednjih škola, kako na Prirodno-matematičkom fakultetu, tako i na različitim festivalima nauke, a vrlo često i u školama. Škole jesu najvažniji resurs jednog društva i zbog toga zahtijevaju posebnu pažnju, posebno danas kada je mladim ljudima veoma teško filtrirati informacije i odbraniti se od lažne i pseudonauke - rekla je Balabanova.

Izazovan posao

Karijera žene, navodi Balabanova, ne može da ide jednakom brzinom kao karijera muškarca, jer pripadnice ljepšeg pola po svojoj prirodi imaju više zaduženja i obaveza, naročito kada izgrade porodicu i postanu majke.

Kao majka troje djece vrlo dobro zna koliko je teško izbalansirati porodični i poslovni život, ali je primjer da se uz izbor profesije koja se voli i uz pomoć najbližih može postići sve, pa i ozbiljni naučni rezultati.

- To je prirodan proces protiv kojeg ne treba da se borimo. Kao žena ne osjećam pretjeranu razliku i smatram da u našem društvu zajedno sa muškim kolegama imamo iste izazove i prednosti. Ovdje smo svi zadovoljni kada postignemo određeni napredak, jer naše društvo nije toliko kompetativno kao naučna zajednica recimo u SAD, Japanu ili drugim razvijenim zapadnoevropskim zemljama gdje je velika konkurencija u broju objavljenih radova, citata i sličnih mjerila. Ženama naučnicama je u takvim sredinama znatno teže nego nama u Srpskoj. Plus, porodiljsko odsustvo je kod nas dosta duže nego na zapadu i kao majka troje djece svjesna sam tog benefita - kazala je Balabanova.

Istraživački rad u laboratoriji u mlađim danima za nju je bio draži i značajniji od posla predavača, ali životno iskustvo uvjerilo je u suprotno.

- S godinama sam shvatila da su moji studenti zapravo moje najvažnije naučno dostignuće, pogotovo kada ostvare zapažene rezultate. Čini mi se da je profesorski posao, iako trenutno možda nije cijenjen u društvu, najvažniji i sa pozicije zrelog istraživača želim mladim studentkinjama i naučnicama poručiti da daju sebi vremena, da se karijera može izgraditi i bez odricanja bilo kojeg aspekta svoje ličnosti. Naučna zajednica je nemilosrdna, mjeri se brojem radova, citata, publikacija, konferencija pa mlade žene osjećaju pritisak i neku vrstu griže savjesti ako zbog porodičnih potreba prave pauzu u karijeri. Treba da znaju da se vrlo uspješno mogu ponovo inkorporirati i u rad - poručila je Balabanova. 

Zavidnu i vrlo bogatu karijeru naučnice ima profesorica Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta u Banjaluci Biljana Antunović koja je od najranijih dana svoje akademske karijere bila aktivan učesnik velikih međunarodnih kolaboracija u oblasti fizike elementarnih čestica, a rezultat svega toga je veliki broj naučnih radova čiji je autor ili koautor. Zahvaljujući tome trenutno je druga najcitiranija naučnica u Srpskoj i treća u BiH. U prestižnim časopisima objavila je više od 70 radova, a ukupan broj citata iz njenih radova premašio je 27.000.

Fizika elementarnih čestica je primarna oblast njenog istraživanja na kojoj je doktorirala, a istraživanja je radila u prestižnim naučnim institutima poput švajcarskog CERN-a i njemačkog DESY-a.

Foto: glassrpske.com

Posljednjih nekoliko godina, kao član istraživačke grupe Instituta za nuklearne nauke Vinča, Antunovićeva je i učesnik međunarodne istraživačke kolaboracije DARWIN.

- Moja najveća naučna dostignuća su rezultati mog doktorskog i poslijedoktorskog istraživanja u kojima sam se bavila analizom rezultata duboko-neelastičnog rasijanja elektrona na protonu u H1 eksperimentu. Najjednostavnije rečeno, ispitivala sam da li su eksperimentalni rezultati u skladu sa teorijskim predviđanjem standardnog modela za razmatranu vrstu događaja, dok sam na poslijedoktorskom istraživanju radila na analizi strukture protona. Oba istraživanja su bili veoma važni rezultati za moju kolaboraciju i naučnu zajednicu u našoj oblasti, a koriste se i za publikacije i eksperimente koji su uslijedili što pokazuje veliki broj citata radova - pojasnila je Antunovićeva.

Biljana kaže da je svaki posao u koji bezrezervno ulažete sebe, svoje znanje, i želju za napretkom zahtjevan, pa tako i istraživački.

- Da biste se bavili naukom, morate prije svega da volite to što radite, da budete radoznali, željni novih znanja i dostignuća, da želite da date odgovore na pitanja koja su neodgovorena. Nauka ne poznaje radno vrijeme. To je bezgranična posvećenost, entuzijazam i predanost. Cilj da dođete do željenih rezultata istraživanja vas potpuno okupira i vodi ka tome i sve ostalo ostaje po strani. A šta su najveći izazovi?  Prvo pokazati da mi, žene, možemo podjednako kvalitetno da se bavimo naukom kao i naše kolege. Živimo u patrijarhalnom društvu i ma koliko se mi trudile da to promijenimo to je činjenica. Drugo, ne manje važno, jeste da ako ste žena u nauci treba da uskladite privatne i poslovne obaveze, da budete istovremeno i naučnica i majka, supruga, kćerka. Nauka ne čeka da završite obaveze prema porodici da biste se bavili njome - rekla je Antunovićeva i dodala da je vrijeme izuzetno važan faktor u nauci, jer morate biti prvi u tome što radite i prvi doći do rezultata.

Novac

Baveći se naukom na međunarodnom nivou, Antunovićeva kaže da tokom akademske karijere nije primijetila da postoje značajne razlike u smislu položaja žena u nauci u Srpskoj i u svijetu.

- Izazovi sa kojima se susrećemo su svuda isti. Ono što se dugi niz godina radi u nekim institucijama u svijetu jeste da se s ciljem suštinske ravnopravnosti pri raspisivanju konkursa za određene istraživačke pozicije naglašava da će žene imati prednost ukoliko su selektovani kandidati jednakih kvalifikacija. U našoj zemlji najveći izazov za sve istraživače, pa i nas žene, jeste finansiranje naučnoistraživačkog rada počev od opreme, za nas koji se bavimo eksperimentalnom naukom, preko podrške istraživanjima kako u finansijskom tako i u administrativnom smislu. U mom slučaju to je bio najveći izazov u Srpskoj. Zbog tih ograničenja nisam imala mogućnost da se nastavim baviti fizikom čestica, okrenula sam se drugoj oblasti fizike tačnije primijenjenoj/građevinskoj fizici - kazala je Antunovićeva.

I profesorica sociologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu Biljana Milošević Šošo (47) navodi da je veoma izazovno biti naučnica u savremenom dobu, ali da to ne umanjuje intenzitet izazova s kojim su se nosili istraživači u prošlom vijeku.

Foto: glassrpske.com

- Nauka je sama po sebi izazovna, zahtijeva ozbiljnost i posvećenost. Podrazumijeva apsolutnu organizaciju privatnog i poslovnog života, a s obzirom na to da je u našem okruženju žena maksimalno posvećena porodici, pola dana smo supruge i majke, a pola naučnice. Vrlo često da bismo ostvarile određena naučna postignuća, moramo žrtvovati slobodno vrijeme - rekla je Milošević Šošo koja je na univerzitetu zaposlena od 2006. godine.

Prije nego što je stala za katedru i studente, znanje je prenosila srednjoškolcima, ali glad za naukom nije mirovala pa se posvetila istraživačkom radu.

- Naukom se nigdje nije lako baviti. Jedina prednost razvijenih društava u odnosu na naše je u finansijskom smislu. Kod nas je najveći problem nedostatak novca, ali Srpska ima jako kvalitetne naučnice, kao i naučnike. Po pitanju ravnopravnosti smatram da bi nas u ovom poslu, kao i svakoj drugoj profesiji trebalo da povezuju rad i stremljenje ka onome što je cilj i vrijednost struke. Ako smo ujedinjeni oko toga, nema potrebe da se obaziremo na činjenicu ko je kog pola. Ta vrsta kvalifikacije, da li je neko muško ili žensko, je po meni vrlo neumjesna i neprikladna. Znanje, vještine i sposobnosti treba da budu glavni kriterijumi za procjenu i odbir saradnika - naglasila je Milošević Šošo.

Dekan Rudarskog fakulteta u Prijedoru Svjetlana Sredić (60) smatra da žene u nauci danas imaju respektabilan položaj za koji su se same izborile, jer su po svojoj prirodi uporne.

Foto: glassrpske.com

- Činjenica da sam u prilici da obavljam funkciju dekana, univerzitetskog profesora, da sam bila član senata i prodekan za nastavu znači da su žene došle u nekakav ravnopravan položaj. Nauka na prvom mjestu traži ljubav, to je posao koji traži poprilično čovjeka samo za to, a žena kada ima porodicu, ne može se baš u potpunosti, do kraja posvetiti istraživanju. Ako želimo da budemo majke, supruge i uspješni istraživači, moramo uložiti dodatne napore, a razlog nije položaj naučnice u društvu, već prosto priroda žene - naglasila je Sredićeva.

Dok je spremala doktorat, priča da joj je sin bio mali, a otežavajuća okolnost bila je i činjenica da dolazi iz male sredine zbog čega su istraživanja podrazumijevala česte odlaske u veće naučne centre.

- Morala sam mnogo putovati, odlaziti u laboratorije kojih u Prijedoru nije bilo, raditi na drugim mjestima. Ništa od toga nije bilo lako, bilo je bezbroj neprospavanih noći, ali kada imate podršku i pomoć porodice, želju, volju i istraživački duh, onda naučna karijera ide svojim tokom. U naučne vode ušla sam spremajući diplomski rad na Institutu “Ruđer Bošković”. Rad je objavljen u prestižnom međunarodnom časopisu i od tada se bavim neorganskom hemijom. Bila sam primorana da tokom građanskog rata u BiH napravim pauzu u karijeri, ali već 1995. godine angažovana sam u prijedorskom Rudarskom institutu, a potom i na fakultetu. Iza mene je pedesetak značajnih naučnih radova i isto toliko međunarodnih citata - ispričala je Sredićava koja je u godinama iza nas radila na procesuiranju i karakterizaciji prirodnog bentonita, s ciljem da se poboljšaju osobine prirodnog materijala.

Konkurs za stipendije

Britanski savjet u BiH nedavno je najavio da će u okviru programa “Žene u STEM-u” ove godine biti dodijeljeno 25 stipendija za talentovane žene naučnike u 12 zemalja, uključujući i BiH.

Za ovu namjenu Britanski savjet će izdvojiti oko 2,06 miliona KM i to za stipendiste iz Turske, sa Balkana, iz Centralne Azije i sa Južnog Kavkaza što će im omogućiti da postdiplomske studije završe u Velikoj Britaniji.

Ovaj program omogućava pristup jednom od 67 magistarskih programa na pet univerziteta u Velikoj Britaniji - Bredford, Krenfild, Stirling, Sent Endruz i Univerzitet u Glazgovu, saopšteno je iz Britanskog savjeta.

Naučnice koje dobiju stipendiju za akademsku 2024/2025. godinu imaće sve beneficije koje pokrivaju punu školarinu, mjesečnu stipendiju za život, povratne letove u Veliku Britaniju, naknade za vize i zdravstveno osiguranje, kao i naknadu za IELTS test ako je potrebno.

Prijave se mogu izvršiti direktno preko univerziteta koji nude željene kurseve, a zainteresovani kandidati mogu posjetiti internet stranicu Britanskog savjeta u BiH kako bi pristupili kompletnoj listi dostupnih master programa na koje se mogu prijaviti do 30. aprila.

Piše: Anita Janković Rečević