U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan maternjeg jezika, s ciljem ukazivanja na značaj očuvanja jezičke i kulturne različitosti. Ovaj datum ustanovio je UNESCO 1999. godine, na prijedlog Bangladeša.

Dan maternjeg jezika ustanovljen je u znak sjećanja na studente u Daki, u tadašnjem Istočnom Pakistanu (današnjem Bangladešu), koji su 21. februara 1952. godine stradali protestujući jer njihov maternji jezik nije bio priznat kao službeni.

Prema podacima relevantnih lingvističkih istraživanja, u svijetu se govori oko 6.000 jezika, a procjene ukazuju da bi do kraja 21. vijeka više od polovine moglo nestati. Svake dvije sedmice ugasi se po jedan jezik. Stručnjaci ističu da je za opstanak jezika ključno njegovo prenošenje na mlađe generacije, institucionalna podrška, kao i prisustvo u obrazovnom sistemu i medijima.

Južnoslovenskoj grupi jezika pripadaju jezici Srba, Slovenaca, Hrvata, Crnogoraca, Bošnjaka, Bugara i Makedonaca, kao i staroslovenski jezik. Za osnovu srpskog standardnog jezika uzet je štokavski dijalekat, koji ima dva izgovora – ekavski i ijekavski.

Srpski kulturni reformator Vuk Stefanović Karadžić utemeljio je savremenu srpsku azbuku, književni jezik i pravopis, oblikujući ćirilicu prema načelu „jedan glas – jedno slovo“. Srpska ćirilica ima 30 slova, a svoje porijeklo vodi iz crkvenoslovenske tradicije, sa daljim korijenima u grčkom pismu. Za razliku od ćirilice, u latinici fonološki princip nije u potpunosti sproveden, pa se za pojedine glasove koriste dvoslovne kombinacije.

Međunarodni dan maternjeg jezika podsjeća da je jezik više od sredstva komunikacije – on je dio kulturnog nasljeđa, temelj identiteta i prostor susreta različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja među narodima.