Budući da je na današnji dan, pored svih ostali razloga za praznovanje, rođendan Maksa Horkhajmera, sjetih se da sam nekad pisao seminarski na temu knjige koju su on i Teodor Adorno svojevremeno napisali pod nazivom „Dijalektika prosvjetiteljstva“...

Zadnji dio tog rada sam iskopirao u daljem tekstu i dodao zadnju rečenicu kako bi iz negativnog poteza ostavio novu sintezu koja se iznova može negirati, ispitivati i u najboljem slučaju podstaći čitaoca na razmišljanje ili bar uživanje.

Dobro je prosvjetitelju kada se uspostavi provjerljiva i tačna ekvivalencija, kada se eksperiment završi i rezultat definiše, a dobrota sama po sebi ne može da postoji, zaboravlja se ovde vodeća misao Kantovog utemeljivanja metafizike morala- da nijedna pojedinačna stvar nije dobra sem dobre volje ili dobra po sebi ako tako nešto postoji, s tim u vezi i Ruso kaže da izuzev zdravlja, snage i dobre volje sve su ostale stvari diskutabilne.

Svaka čast našim prosvjećenim patronima što su nam obezbjedili slobodu izražavanja, tu Kjerkegor puca od smijeha i evo zašto- Ljudi zahtjevaju slobodu govora kao kompenzaciju za slobodu mišljenja koju rijetko koriste

To i jeste cijena koju plaćamo za tu slobodu, možeš da pričaš šta god želiš sve dok ne izlaziš iz ovih unaprijed nacrtanih granica o čemu se može raspravljati, mnogi bi prosvjećeni ljudi odustali od razgovora na bilo koju temu čiji se fokalni objekt ne nalazi sasvim dostupan čulima u prirodi- s pravom se može primjetiti nihilizam u tom stavu, neki prezir i nemir u duši koja ne može izaći iz sebe da se sagleda.

Poslije francuske revolucije nije došlo neko zlatno doba, ne neki novi Perikle ili August Oktavijan- već Napoleon, a njemačkom prosvjećenošću se okitio Hitler- veliki zapovjednici i stratezi ali i zlotvori i jako ponosni ljudi, ali istorija se ne zaustavlja ni pred njima- ko je danas suveren na zemlji?

Nikada više pojedinac, kraljeve smo svrgli, predsjednici su zamjenjivi, narod je rulja a sistem je savršen i treba ostati isti- sad je novac suveren, novac je moć a novac je i ideja- i eto, obestvarivanjem Platonovog carstva ideja ostvariše ideju sistema novca i konzumentskog društva- a Hegelova dijalektika koja pretpostavlja da teza prelazi u antitezu je previše spekulativna- kako nezrela spekulacija...

Prosvjetiteljstvo je jedan vid pobune uma protiv unaprijed određenih granica društvenih uređenja i manifestuje se iz epohe u epohu kroz istoriju kao najiskrenija čežnja za idealnim dobrom, idejom koja objedinjuje istinu, ljubav i pravdu ali se ne zaustavlja niti posustaje, ne zazire od izazova i bilo kakvog vida kritike, ostavljajući budućim generacijama utemeljenje za nadu u bolje sutra.

Autor: Marko Subotić