Dok im diplome ovdje skupljaju prašinu, mladi ljudi iz Republike Srpske ljeti pune restorane i hotele u Hrvatskoj. Ne kao gosti, nego kao konobari, sobarice, kuvari i pomoćno osoblje.

Rade sezonski, ali zarade za godinu. Diploma mašinskog ili elektro tehničara, trgovca, ali i Poljoprivrednog ili Pravnog fakulteta nije prepreka da se ljeto provede u uniformi ugostiteljskog radnika.

Božana iz Banjaluke, diplomirani pravnik, treću godinu radi sezonu u Istri. Mislila je da će to biti samo jedno ljeto i kada se u jesen vrati, da će tražiti i naći posao. U Hrvatskoj je radila sa serviserka u jednom restoranu. Vratila se u Banjaluci, posao pripravnika nije pronašla.

- Onda sam našla posao u jednom marketu za 1.100 KM. Došao je april, ja sam se spakovala i opet otišla. Tada na mjesto recepcionerke. To i danas radim i trenutno nemam ambiciju da tragam za poslom u Banjaluci. Ovo mi sada odgovara zbog uslova i plate – kaže ona za Srpskainfo.

Naš sagovornik Milan, po zanimanju poljoprivredni tehničar, radi kao barmen u jednom restoranu kod Rijeke.

- Nikada nisam radio posao u struci, nisam ga mogao naći, a želja mi je bila da nastavim fakultet u Novom Sadu, ali, eto, nije se uspjelo to realizovati. Konobario sam, vozio kombi i na nagovor prijatelja otišao da probam da odradim sezonu. Otišao i treći put se vraćam – kaže on uz osmijeh. Pomaže svojima, a kući, kada se vrati u oktobru, donese popriličnu svotu. Mjesečno u Hrvatskoj zaradi oko 1.250 KM, baškiš može da bude i 250, 300 evra, a radno vrijeme se striktno poštuje. Svaki minut prekovremeno je plaćen. To mu daje određenu dozu bezbrižnost. Ove zime je odradio i sezonu u Austriji.

- Sezonski posao mi je najbolja odluka, vjerujte – ističe on.

Bilo je onih koji su jednom otišli na sezonu. Rado bi se vratili, međutim porodična situacija sada je drugačija.

Naša sagovornica i njen sadašnji suprug, ona sa fakultetskom diplomom, on mašinski tehničar, 2022. su otišli za Rovinj. Ona je radila kao hostesa, on je bio šanker. Imali su regularne radne dozvole, osiguranje, dva obroka dnevno i pristojan smještaj. Radilo se u smjenama, sa jednim slobodnim danom sedmično. Nije bilo lako, ali ni neizdrživo.

- Tada smo i putovali, išli na plažu, u restorane. Kući smo se vratili sa po 5.000 evra. Da nismo dobili dijete, uvjerena sam da bi se vraćali svake godine – iskreno kaže sagovornica.

Ugostiteljski sektor u Hrvatskoj sve više zavisi od strane radne snage. Neki poslodavci sve više nude plaćene karte za dolazak, nagradu za lojalnost, ali i zimske angažmane za najbolje radnike.

- Ne traže diplomu, već da si odgovoran i dobro radiš svoj posao. Kod nas plata za preživljavanje, a poslodavac od tebe traži puno stvari, prekovremeno se podrazumijeva, neplaćeni vikendi isto – kaže naša sagovornica.

Nakon što se sezona završi, većina ovih radnika vraća se u Republiku Srpsku. Ne da bi se zaposlili, već da bi odmorili, potrošili ili investirali zarađeni novac. I tako u krug, do naredne sezone.