Promocija filma i serije o doktoru Miodragu Laziću "Linija" biće 15. septembra iduće godine u Istočnom Sarajevu, a potom u Beogradu i Nišu.

Stalo mi je da preko umjetničkog djela, filma, pokušam da se "odužim" svim tim herojima. Kad kažem herojima, ne mislim samo na borce koji su dali svoje živote, preživjele i njihove porodice nego na sve one koji su četiri godine nesrećnog rata bili iza prve linije. Cijeli film je stilizovan i postavljen kao umjetničko djelo. To je antiratna drama pravljena poetikom slike, zvuka i tišine. Naš književnik Željko Pržulj i ja smo, na nesreću, bili u tom grotlu i stvarali smo zajedno priču, a ona valjda zbog toga i izgleda kao da je "jedna ruka pisala".

Rekao je to, između ostalog, u intervjuu za "Glas Srpske" reditelj, scenarista i profesor Dragoljub Dragan Elčić. U svojoj filmografiji ima više od 350 ostvarenja i najnagrađivaniji je dokumentarista na našim prostorima.

Centralna figura filma "Linija" je doktor Miodrag Lazić, heroj rata u bijelom mantilu koji je spasao na stotine života. Dr Lazić preminuo je u aprilu 2020. godine.

GLAS: Na poseban način ste vezani za područje koje je nekada bilo Srpsko Sarajevo. Šta za Vas znači snimanje filma i serije "Linija"?

ELČIĆ: Da, ovo je prostor u kome sam rođen, odrastao, volio... i onda morao zauvijek da napustim. Stalo mi je da preko umjetničkog djela, filma, pokušam da se "odužim" svim herojima ovog kraja. Kad kažem herojima, ne mislim samo na borce koji su dali svoje živote, preživjele i njihove porodice, nego na sve one koji su četiri godine nesrećnog rata bili iza prve linije. Da oni nisu bili iza te linije, ne bi se ni čuvala niti mogla sačuvati ta teritorija. Nije bilo nikakve sile koja je mogla tu liniju srušiti jer je iza nje bila naša porodica. Međutim, kad se dogodio Dejton, onda su ti heroji (cjelokupan narod) uradili biblijski čin samožrtvovanja zarad stvaranja Republike Srpske. Žrtvovali su sve što su materijalno imali, stvarano generacijama, i izašli u tom nestvarnom egzodusu "nigdje", tumarajući do današnjih dana, kao Danteovi prizori tražeći spasenje. Oni su ti heroji i o njima je ova filmska priča.

GLAS: Šta Vas je motivisalo da radite na ovom djelu?

ELČIĆ: Glavni motiv je lična potreba da se ovaj opisani čin ne zaboravi. Dominantna tema je samožrtvovanje. Dr Miodrag Lazić se samožrtvovao dolazeći kao dobrovoljac da pomogne tim ljudima. Došao je i ostao do kraja. Onda su ti isti ljudi kojima je on pomogao uradili isti čin samožrtvovanja zarad stvaranja Republike Srpske. Gdje više motiva može biti?

GLAS: Da li Srbi dovoljno pamte ono što su preživjeli u Srpskom Sarajevu i da li posvećuju dovoljno pažnje da se ti stradalni dani ne zaborave?

ELČIĆ: Mislim, odnosno dobro znamo da je vrlo malo ili... Tri tačke su najbolji odgovor na ovo pitanje.

GLAS: Koliko u filmu i seriji "Linija" ima umjetničkog, a koliko dokumentarnog?

ELČIĆ: Cijeli film je stilizovan i postavljen kao umjetničko djelo. To je antiratna drama pravljena poetikom slike, zvuka i tišine. U priči nema crnih i bijelih, rat je za svakog crna strana života. Nada postoji, ona se oslikava preko lika i djela dr Miodraga Lazića, dobrovoljca iz Niša, on djeluje kao grandiozni ipostas krsta koji dominira iznad svih nas, iznad rata kao ljudskog zla. Iz dokumentarnog je stvarano ovo imaginarno. Život ponekad prevazilazi i ljudsku maštu. Ono što se stvarno događalo u toj "zlatnoj dolini" prevazilazi svaku maštu. U tom spoju stvarnog i imaginarnog kreće se "crvena dramaturška nit" filma.

GLAS: Koja je uloga djela književnika Željka Pržulja u izradi ovog filma i serije "Linija"?

ELČIĆ: Naš književnik Željko Pržulj i ja smo, na nesreću, bili u tom grotlu i stvarali smo zajedno priču, a ona valjda zbog toga i izgleda kao da je "jedna ruka pisala".  Život u filmu je građen kroz dvije paralelne niti koje se drže do kraja i međusobno ukrštaju. Željkov svijet je pun duha, nadrealan u tom vrtlogu rata. On je dao "boju" priči. Ja sam gradio liniju dr Lazića, a on taj spoljašnji svijet. Onda smo ga zajedno prepleli i spojili u jedinstveno tkivo  - spoj duha i duše. Željkov talentat je iz književne vrste prešao u filmski i mnogo sam srećan zbog toga.

GLAS: Potpisali ste određene ugovore o pokroviteljstvu i donaciji za realizaciju ovog umjetničko-dokumentarnog poduhvata. Da li su institucije i pojedinci dovoljno spremni da pomognu kako bi ovo djelo bilo realizovano?

ELČIĆ: Zahvalni smo gradu Istočno Sarajevo, gradonačelniku Ljubiši Ćosiću kao i načelnicima opština Istočna Ilidža Marinku Božoviću i Istočno Novo Sarajevo Jovanu Katiću. Oni su prepoznali značaj ove priče!

GLAS: Koliko će Vaš dokumentarni film "Krst-ić" biti ugrađen u film i seriju "Linija"?

ELČIĆ: Iduće godine je trideset godina od egzodusa sarajevskih Srba. Eto, nekako se taj krug zatvara, od "Krst-ića" do "Linije". Sve su to neke Božje sile koje mi samo treba da znamo prepoznati i adekvatno reagovati. Stvarne slike tog biblijskog egzodusa iz dokumentarnog filma "Krst-ić", kao i opisi iz "Dnevnika ratnog hirurga", glavnog protagoniste filma - dr Miodraga Lazića, jesu osnove iz kojih je stvarana igrana struktura. Život je najbolji scenarista. U podnaslovu priče stoji: "Ovo nije izmišljena priča".

GLAS: Pošto je zgrada bolnice "Žica" pripala Federaciji BiH, gdje ćete snimati priču koja se odnosi na tu ratnu bolnicu? Posjetili ste lokaciju i te bolnice u Blažuju ovih dana, gdje se danas nalaze prostorije nekog preduzeća. Kako ste se osjećali i kako je na Vas kao čovjeka sa ovih prostora djelovala ta posjeta?

ELČIĆ: Cijelu autorsku ekipu sam odveo na stvarne lokacije opisanih scena. Sami su rekli da sada imaju potpuno drugačiji doživljaj kada su vidjeli realan prostor u kome se dešava dramska radnja. Teško je opisati riječima ili dokumentarnom građom ljudima u Srbiji sve to na licu mjesta jer nisu percipirali geografiju i pokušali barem da to dožive. Kontekst u kome se dešava priča je vrlo važan i za autore, a još važniji i za same glumce. To je bio razlog što sam insistirao da prođu kroz taj prostor. Znate, i dok sam radio "Krsti-ić", i sam sam bio u tom egzodusu, kopao poginule, najrođenije... trudio sam se da se nekako odvojim od ličnog, kao i sada. Mislim, dok sam pod "vatrom stvaranja", to i uspijevam. Sve me to "stigne" kasnije... ali to je život. Bolnicu "Žica" iz tog perioda pravimo u Pančevu, kao glavni objekat. Ostali objekti su u Srbiji, Istočnom Sarajevu i Republici Srpskoj.

GLAS: Da li ćete uspjeti da ispoštujete rokove koje ste sami sebi dali, kada i gdje je planirana promocija filma "Linija" i kako će teći njene dalje promocije?

ELČIĆ: Uvjeren sam, ukoliko zvaničnici koji su obećali podršku pomognu, da ćemo u rokovima to uspjeti da završimo. Film je u produkcijskom smislu veoma zahtjevan i skupocjen. Planiramo premijeru za 15. septembar 2026. godine (Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave), poslije toga Beograd, Niš...

GLAS: Ko sve čini ekipu sa kojom ćete raditi?

ELČIĆ: Ponosan sam na izabranu ekipu, to su autoriteti ne samo našeg prostora već i mnogo šire. Glumci su većinom iz Republike Srpske, ostali iz Srbije, SAD i Francuske. Nosilac projekta je produkcijska kuća "Ramonda" iz Beograda i koproducenti ANTS PRODUCTION, "Film Plus Pictures" d.o.o. iz Beograda kao i Udružena produkcija - "Prvi kadar" iz Istočnog Sarajeva.

Piše: Željka Domazet