Nedostatak željeza u krvi nije rijetka pojava, a može izazvati velike probleme u ljudskom organizmu.

Zbog manjka željeza u krvi nastaje anemija. U tijelo se može unijeti preko dodataka prehrani, ali i svakodnevnim konzumiranjem hrane bogate ovim elementom, poput džigerice.

Neki je vole, neki ne mogu da je smisle, ali je svima poznato da je superiorna namirnica kada je u pitanju gvožđe.

Džigerica se danas smatra jednom od najhranjivijih namirnica zato što je nevjerovatno bogata vitaminima iz B grupe, vitaminom A i gvožđem.

Takođe je odličan izvor fosfora i magnezijuma. U poređenju sa špinatom, mrkvom, jabukama i drugim namirnicama ima mnogo više nutrijenata - zato je značajna za zdravlje cijelog organizma.

Džigerica je bogata i vitaminom A. Ako imate problem s anemijom, iz čega je jasno da imate deficit gvožđa, džigerica je svakako najbolja hrana koju možete jesti, jer sadrži folnu kiselinu, gvožđe i vitamin B12. Ova tri elementa su sve što vam je potrebno da lako potpuno izliječite anemiju.

Pored toga, ako imate problema s niskim nivoom energije, lako se zamarate ili imate neuroloških problema, lako ćete ih riješiti ili ublažiti ako ubacite džigericu u ishranu.

Džigerica je jeftina, zdrava i hranjiva životna namirnica i pravi je izvor vitamina (B, A, D, E, K) i minerala (bakra, gvožđa, cinka).

Od sadržaja vitamina najzastupljeniji je B. Jedna pileća džigerica sadrži 7,41 mikrogram vitamina B12, što

je mnogo više od 2,4 mikrograma ovog vitamina, koliko je dnevno potrebno.

Takođe, jedna džigerica sadrži 254 mikrograma folne kiseline, a dnevne potrebne su oko 400 mikrograma. Sadržaj vitamina A je takođe visok i ne bi trebalo konzumirati džigericu svaki dan u velikim količinama, jer uzimanje velikih količina vitamina A može da inhibira sposobnost tijela da apsorbuje vitamin D. Jedna pileća džigerica sadrži 5,12 miligrama gvožđa.

Preporučeni dnevni unos gvožđa za muškarce iznosi 10 miligrama, dok je kod žena duplo veći - 18 do 22 miligrama.

Kod džigerice i ostalih iznutrica preporučuje se konzumacija isključivo svježe namirnice, nikako smrznute, a i od kupovine do pripreme ne bi trebalo da prođe više od 24 časa (pri tom meso mora obavezno stajati u frižideru na osam stepeni Celzijusa).

Džigerica mora biti glatka, sjajna i dovoljno svijetle boje (ni žuta, ni crvena, ni suviše tamna).

Iznutrice divljih životinja

Iznutrice divljih životinja sadrže više kadmijuma, olova i žive nego što je to slučaj s uzgojenim životinjama. Preporuka je stoga da trudnice i djeca uopšte ne jedu iznutrice ovih životinja.

Zaključno se može reći da je ova namirnica bogata brojnim vitaminima i mineralnim tvarima. Ipak, s obzirom na to da se u njoj mogu nalaziti različite otrovne tvari, osjetljivim se ljudima preporučuje jesti džigericu od životinja iz organskog uzgoja.

Žene treba da unose željezo kroz hranu

Na University of Massachusetts Amherst School of Public Health i Health Sciences i Harvardu sprovedeno je istraživanje na 3.000 žena, a praćen je unos minerala i učestalost predmenstrualnog sindroma. Ispitanice su ispunile upitnik o učestalosti konzumacije hrane u tri navrata te su praćene u periodu od 10 godina.

Rezultati studije pokazali su da žene koje imaju povećani unos non-hem željeza (20 mg željeza/d), najviše prisutnog u namirnicama biljnog porijekla, imaju 30-40 odsto manju učestalost predmenopauzalnog sindroma u odnosu na žene čiji je unos non-hem željeza bio manji.

Objašnjenje rezultata leži u tome što je željezo važno za proizvodnju serotonina, neurotransmitera u mozgu koji reguliše promjene raspoloženja.

Najbolji prirodni izvori hem željeza (oblika željeza koji se najbolje apsorbuje) su pileća, teleća i juneća džigerica, puretina i žumance. Crvena, gruba morska trava Rhodymenia palmata i alga hiziki takođe su bogate željezom.

Toksini - mit ili opravdana briga? 

Domaća starija izdanja kuvara puna su recepata za ukusna i nutritivno bogata jela sa džigericom. Ipak, ova korisna navika pala je u zaborav i to u prvom redu zbog straha od toksina koji se mogu akumulirati u jetri životinja.

Taj strah nije potpuno neopravdan, jer se životinje danas kljukaju umjetnom hranom, koja može sadržati gnojiva i pesticide, te antibioticima i hormonom rasta, a jetra te toksine uklanja iz krvotoka.

Zato je važno znati da jetra ne sakuplja toksine u sebi, već ih obrađuje, neutrališe i šalje negdje drugo na pohranu (npr. u masno tkivo), a antioksidanti joj pomaže ukloniti toksične supstance iz tijela.

Takođe, ne treba zaboraviti i na ostalo meso unutrašnjih organa životinja, koje komercijalno nazivamo iznutricama (odnosno meka tkiva, što pripadaju organima trbušne šupljine), u koje ubrajamo: bubrege, pluća, srce, mliječne žlijezde, testise, slezinu, mozak, želudac (tripice ili fileki), timus, jezik i rep. Iako nemali broj ljudi na tu vrstu nabrojenog mesa pokazuje odbijanje i osjećaj gađenja, te su namirnice prema opisanoj nutritivnoj vrijednosti i sastavu te prihvatljivoj cijeni dostojne uvrštavanja u redovan jelovnik.

Drugi strah koji se javlja prilikom konzumacije nekih iznutrica je što su one najčešće i skladište holesterola. Stoga je uvijek najbolje koristiti iznutrice mladih životinja. Ipak, kad bolje razmislimo, i ostali "kvalitetniji" dijelovi mesa životinja (skeletni mišići), koje po navici najčešće jedemo, isto mogu sadržavati razne toksine i holesterol, ali nas to ne sprečava u njihovoj svakodnevnoj konzumaciji.

Kalorijska vrijednost sirove džigerice domaćih životinja na 100 g

Juneća - 185 kalorija Teleća - 153 kalorije Guščja - 180 kalorija Kokošja - 131 kalorija Pileća - 128 kalorija Svinjska - 154 kalorije