Incidenti potaknuti nacionalnom mržnjom koji su posljednjih dana eskalirali u Sarajevu, Mostaru i Bijeljini, a u kojima su glavni akteri bili mladi ljudi, čak i djeca, poslali su dramatično upozorenje o budućnosti ovih prostora.

Serija napada na Srbe u Sarajevu počela je bušenjem guma na automobilima sa srpskim registarskim tablicama, da bi kulminaciju doživjela prije nekoliko dana u Ilidži, kada su se na meti našli čak i roditelji srpskih dječaka koji su bili učesnici fudbalskog turnira. Ono što je javnost zaprepastilo čak i više od napada na roditelje srpske djece bio je snimak sa istog turnira, na kome se jasno čuje kako dječaci početnih razreda osnovnih škola iz Splita horski viču: “Ubij Srbina”!

Prije mučnih događaja u Sarajevu na meti vandala našla se i obnovljena pravoslavna Saborna crkva u Mostaru, a javnost je takođe bila šokirana snimkom na kojem se vide maloljetnici koji uriniraju u dvorištu džamije u Bijeljini.

Pokušaji relativizacije

Iako je policija brzo pronašla napadače na Srbe u Ilidži, te identifikovala maloljetnike koji su oskrnavili muslimansku bogomolju u Bijeljini, ono što je “upadalo” u oči jeste odustvo bilo kakve ozbiljnije osude navedenih incidenata od strane vodećih političara iz naroda kojem pripadaju napadači.

Napadi na Srbe u Sarajevu i demoliranje pravoslavnog hrama u Mostaru, očekivano, izazvali su lavinu reakcija i osuda u Republici Srpskoj, dok je identične reakcije među bošnjačkim političarima izazvao incident u Bijeljini. S druge strane, pokušaji relativizacije prave serije napada na Srbe u Sarajevu upadljivo su prisutni kod jednog dijela bošnjačkih političara i tamošnje javnosti, a na društvenim mrežama i u pojedinim medijima pokušava se provući teza kako su, maltene, napadnuti srpski roditelji i djeca sami “isprovocirali” ono što im se desilo.

Sociolog Ivan Šijaković za "Srpskainfo" kaže da ga je posebno porazilo to što su vinovnici posljednjih incidenata, potaknutih nacionalnom mržnjom i netrpeljivosti, mladi ljudi koji su rođeni godinama poslije rata.

– Ono što me je posebno šokiralo jeste snimak desetogodišnje djece koja viču ono što viču, kao i podatak da su napadači na Srbe u Ilidži dvadesetogodišnjaci. Očigledno je da je mržnjom zatrovano nekoliko generacija. Takva mržnja se uči u kući, forsira se u školi, na ulici, u medijima. Političari su tu samo iskoristili elemente mržnje koji očigledno postoje u narodu. Politika je to prihvatila i stalno radi na podjelama koje nisu logične ni prirodne. Umjesto da se govori o tome kako su ovdje narodi vrlo slični, kako živimo na istom prostoru, da govorimo praktično istim jezikom, stalno se forsira priča o razlikama, a onda te razlike morate vještački da izgrađujete. Tako se povlači taj lanac konflikata koji dovodi do ovakvih stvari – ocjenjuje Šijaković.

Narod gori od vlasti

On ističe da je, zapravo, jedina bitna razlika među narodima u BiH njihovo vjersko opredjeljenje, te da je upravo taj faktor presudan za neracionalnu mržnju koja, prema njegovim riječima, na ovom prostoru traje već duže od vijeka.

– Među Srbima, Bošnjacima i Hrvatima ne možete naći neku razliku u genetskoj strukturi, nemate razliku u rasnoj pripadnosti, jeziku, niti možete da dokažete toliku različitost među ljudima u BiH kakva je, na primjer, između nas i Nijemaca, Norvežana, Kineza, hindusa, afričkih crnaca… Zbog toga se nacionalni identitet ovdje gradi na vjerskoj razlici, a onda taj identitet dokazujete mržnjom prema drugima. To je ovdje dovelo do strašnih pokolja u Prvom svjetskom ratu, posebno je eskaliralo u Drugom svjetskom ratu, a na kraju i devedesetih godina prošlog vijeka. Veoma je nesrećna situacija da svoj identitet gradite na samo jednom elementu, a to je mržnja prema drugima – zaključuje Šijaković.

Istoričar i bivši diplomata, Slobodan Šoja, ističe da je “strašno, mada razumljivo”, to što djeluje da niko nije pretjerano iznenađen serijom incidenata i izliva međunacionalne mržnje u BiH.

Reagujući na posljednje događaje, Šoja je na društvenim mrežama objavio da se “za 24 sata zatvorio naš trougao zla, koji zdravorazumske ljude prestravi, a paklenike obraduje”.

– Mokrenje pred džamijom, dječiji poziv za ubijanje Srba i na kraju napad na Srbe nožem. U hroničnoj smo i završnoj fazi privikavanja na nenormalno. Na jedno važno pitanje niko ne može naći odgovor: koliko se ljudi u sebi radovalo ili opravdalo bilo koju od ove tri monstruoznosti? Svako od nas će to pogrešno procijeniti, ali mislim da se svi na isti način zaledimo jer znamo da broj uopšte nije mali. Gnusni i neljudski komentari po mrežama govore jasno da ne može jasnije. Kako nepoznatih, tako i „poznatih“ likova – ističe Šoja.

On tvrdi da se, naročito od 1990. godine, “previše otrova ubrizgalo u ovo društvo”, a da oni koji su taj otrov “ubrizgavali”, prema njegovim riječima, nisu željeli da proizvode protivotrov.

– U međuvremenu nam je stiglo doba kad je jedino narod gori od vlasti. Ako se ne nađe neko ko će iskreno željeti da sve iz temelja promijeni, jednog dana ćemo se ludački poklati, a sve razumno će morati da bježi gdje stigne. Taj „neko“ danas nam je nevidljiv. Ako se ne pojavi, ovi što se kriju iza fantomki nastaviće svoje pohode bez fantomki. Prije pet ili šest godina prvi put sam napisao: „Pamtite ove dane po dobru! Ono što dolazi probudiće u nama nostalgiju za starim dobrim danima posljednjih godina 20. vijeka“. Od tada pratim koliko ću još godina s razlogom ponavljati ove rečenice – navodi Šoja.

Nema brzog pomirenja

Govoreći o tome kad bi u BiH moglo da dođe do suštinskog pomirenja, posebno jer djeluje da su mladi danas mnogo radikalniji od “starijih” generacija, Ivan Šijaković nije optimista da će se to brzo desiti.

– Najmanje još 50 godina neće se moći ništa ozbiljnije učiniti, jer su mržnju prihvatile mlade generacije. Jedino bi moglo da se mijenja na način kako su to komunisti radili poslije Drugog svjetskog rata, a to je da se sve što je bilo poništi, da se okrene novi list i radi vrlo ozbiljan “dril” socijalizacije s kaznama. Ne vjerujem da bi to bilo ko u BiH prihvatio – kaže Šijaković.

Autor: Boris Knežević