Priča počinje još davne 1952. godine na jednom japanskom ostrvu. Grupa naučnika je vršila eksperiment na jednoj vrsti smeđih majmuna, koje su navikli da uživaju u slatkom krompiru.

Međutim, svaki obrok im je uvijek bio pokvaren umakanjem svakog krompira u gorku smjesu sličnu pijesku. Većina majmuna jela je cijeli krompir, zajedno s pijeskom.

Nakon određenog vremena mlada osamnaestomjesečna majmunica otkrila je da u obližnjem potoku krompir može oprati i uživati u jelu bez gorkog dodatka. Svoje otkriće prenijela je na majmunsku porodicu, kojoj je pripadala.

U sljedećih šest godina znanje pranja krompira se širilo sa starih na mlade. Krompir su prali samo oni mladi koje je naučila porodica. Ostali majmuni su i dalje jeli gorku koru.

I tada se dogodilo da su jednog dana svi majmuni na ostrvu počeli prati krompire. Svi su odjednom postali svjesni da mogu izbjeći gorko jelo. Ono što je najviše zapanjilo naučnike jeste to da su i majmuni na susjednim ostrvima počeli raditi isto, iako do tada to umijeće nije bilo poznato. U jednom danu, svijest svih pripadnika jedne vrste proširila se do nove spoznaje.

Ovaj fenomen evolucijskog skoka u razvoju kolektivne svesti, Ken Kejes je nazvao „fenomen stotog majmuna“, simbolično objašnjavajuci da kritična količina znanja među pripadnicima jedne vrste predstavlja „99 majmuna“, a kada se konačno osvijesti i „stoti majmun“ znanje se trenutno proširi među svim pripadnicima vrste, a bez ikakvog kontakta među sobom.

Od tada je napravljeno mnoštvo sličnih eksperimenata sa vranama, miševima… Isto vrijedi i za ljude. Osviješteni pojedinci među ljudima, kada im se pridruži onaj ključni „stoti“, osvijestiće širenjem spoznaje kroz kolektivnu podsvijest i ostale. Ovaj primjer je najozbiljniji dokaz o postojanju kolektivne svijesti, o mogućnosti prenošenja znanja, ili iskustva s jednog pripadnika vrste na drugoga bez idirektne komunikacije ili čak kontakta.

Svi smo međusobno povezani i svi dijelimo svojevrsnu kolektivnu ljudsku svijest. Efekt stotog majmuna dokazuje tu staru istinu da sve što možete napraviti kako bi promijenili svijet oko sebe jeste – promijeniti sebe, i to na bolje, naravno. Tako da nije važno da ljudi doznaju da činiš dobro – važno je da to činiš.

Kada dovoljan broj ljudi napokon učini nešto, ili kada se učini dovoljan broj puta bez obzira je li to molitva, vegeterijanstvo, dobra djela ili bilo šta drugo, tada će se događati svuda i svima. Odjednom će to biti jednostavno i uobičajeno.