Ferman sultana Ahmeda III iz 1729. godine izdat je na molbu Srba iz Sarajeva, koji su molili sultana da odobri obnovu Stare crkve u Sarajevu, što je sultan i učinio.

Ovo je najstariji sačuvani turski dokument o obnovi Stare crkve, a bilo ih je više kroz istoriju. Pisan je na turskom jeziku i čuva se u Muzeju Stare crkve, a tekst fermana donosimo na osnovu prevoda Hamida Hadžibegovića iz njegovog rada „Stara pravoslavna crkva u Sarajevu po turskim dokumentima u njenom muzeju“ objavljenog u časopisu „Naše starine“.

Tekst fermana je veoma značajan za datovanje nastanka Stare crkve, koji je smješta u doba prije turskih osvajanja Bosne, ili kako sultan obraćajući se sarajevskom kadiji piše u fermanu „ako je to crkva koja im je ostavljena od carskog osvajanja, da ih niko ne ometa u njenom popravljanju na starom temelju“. Pošto je popravka odobrena znači da je crkva bila na tom mjestu u vrijeme turskog „carskog“ osvajanja ovih krajeva. Vidimo da je pravoslavnih Srba bilo na području Sarajeva u vrijeme pada Bosne, i to su vjerovatno oni hrišćani koji se spominju u najstarijem sačuvanom defteru od 1485. godine, po kojem je u Sarajevu tada bilo 42 muslimanske kuće i 103 hrišćanske kuće uz još osam kuća dubrovačkih građana. Srpske crkve u Sarajevu spominje i ne baš uvijek pouzdani turski putopisac Evlija Čelebija, koji kaže „Crkve hrišćana Srba i Latina su u dobrom stanju“. Prevod fermana sultana Ahmeda III iz 1729. godine:

„Najsposobnijem kadiji muslimana, glavnom upravitelju pravovjernika, izvoru vrline i ubjeđenja, koji uzdiže znake Šeriata i vjere, odabraniku naročite milosti vladaru koji pruža svaku pomoć. Mevlana Sarajevskom kadiji, neka mu se povećaju njegove vrline. Kada dođe visoki carski znak, neka se zna ovo: Zapovjednik plemenitih zapovjednika sadašnji bosanski beglerbeg Ahmed-paša, neka su mu trajne njegove visoke osobine, poslao je na moju Portu sreće pismo i izložio ovo:

Prije izvjesnog vremena u Sarajevu je na Varoši potpuno izgorila stara crkva, koja pripada srpsko-pravoslavnoj raji, te je s odobrenjem popravljen jedan dio. Pošto bi oni htjeli da je poprave na starom temelju i u prijašnjem obliku onako kako je u šeriatskoj dozvoli, to se prilikom uviđaja i mjerenja na licu mjesta pokazalo, da njen stari temelj ima u dužinu 23 aršina, u širinu 21 i u visinu 13 aršina, te da ima 8 prozora i 3 vrata. U vezi s tim on je podnio predlog, da se u smislu hudžeta koji se nalazi u njihovim rukama izvrši popravak na starom temelju bez ikakva proširenja i povisivanja. Pošto stvarno u njenoj blizini i okolici nema druge crkve osim spomenute crkve i pošto ona čini da se je sirota raja tu ustalila, to je molio da se izda moja časna zapovijest koja će sadržavati carsko odobrenje za popravak navedene crkve.

Zato sam, u smislu časne jetve koja se nalazi u njihovim rukama, naredio, ako je to crkva koja im je ostavljena od carskog osvojenja, da ih niko ne ometa u njenom popravljanju na starom temelju, ali bez ikakvog proširivanja i povisivanja ne povećavajući ništa. Zapovijedio sam ovo: Kada dođe, treba da postupiš po mom naređenju, koje je o tom izdato, i da se svojski postaraš i stvar izvidiš. Ako je spomenuta crkva stara koja im je ostavljena od carskog osvojenja, onda u smislu časne jetve koja se nalazi u njihovim rukama, nemoj dopustiti da ih ko ometa kod popravka onih mjesta koje treba popraviti na starom temelju i u okviru šeriatske dozvole bez ikakva proširenja i povisivanja ne dodajući ništa. Ali treba da paziš da se pod tim vidom ne bi dala mogućnost prekoračenja starog stanja.

Tako da znaš, na moj časni znak da se osloniš.

Pisano krajem rebia II 1142. godine.

U zaštićenom Carigradu.“

IZVOR: Hamid Hadžibegović, Stara pravoslavna crkva u Sarajevu po turskim dokumentima u njenom muzeju, Naše starine II, Sarajevo 1954.

PRIREDIO: Boris Radaković