U slavu gusala u postojbini Filipa Višnjića duborezac Dušan Stevanović i guslar Vukan Đuka napravili su gusle za Ginisa, najveće na svijetu, visoke čak tri metra. Međutim, zbog finansijskih poteškoća nisu uspjeli da ih prijave za slavnu knjigu rekorda.

Ovaj instrument, koji se čuva u Bijeljini, krase portreti Filipa Višnjića i Kosovke djevojke, a kako nam je ispričao Stevanović, napravljene su u toj veličini da bi podsjećale narod na burnu srpsku istoriju, tradiciju i epsku poeziju.

- Ipak, nismo imali dovoljno podrške da te gusle prijavimo za Ginisa. Trebalo je da se za tu prijavu uplati određeni iznos novca, ali nažalost, kada su ulaganja u kulturu u pitanju, niko nije pretjerano zainteresovan. Te gusle, u koje smo mi uložili mnogo truda i volje, sada stoje u etno-selu Stanišići - rekao je on za “Glas Srpske”.

Ispričao je da su ih izlagali nedavno na “Višnjićevim danima” u Bijeljini s nadom da će se nešto promijeniti, ali, kako je kazao, i dalje nema pomaka.

- Mi nećemo odustati, jer gusle su jedini srpski instrument koji je uvršten na spisak UNESKO-a kao dio nematerijalne kulturne baštine. Njih su svojatali Albanci, Hrvati i drugi narodi, ali su se Srbi za njih izborili jer srpskom narodu istinski pripadaju. Zato mi ne možemo da odustanemo od ideje da budu u Ginisovoj knjizi - kazao je Stevanović.

Dodao je da bi bilo dobro da se i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske uključi i da pomogne, jer je riječ o impozantnom predmetu.

- Prije četiri godine na krsnu slavu guslarskog društva Svetog Dimitrija, Vukan Đuka i ja poželjeli smo da napravimo te velike gusle kako bismo sačuvali od zaborava ono što čini Srbe i njihov identitet - naveo je Stevanović koji je izradio i gusle koje su poklonjene ruskom patrijarhu Alekseju.

Gusle za Ginisa izrađene su ručno od crne lipe, a kako nam je rekao Đuka, jedan čovjek ih ne može nositi, ali ih može pomjerati.

- Svaki detalj je pažljivo rađen, a proces nije bio nimalo lak. Mnogo ljubavi smo uložili u njih sa željom da im se svijet divi, ali, eto, nismo imali sredstava da do kraja ostvarimo našu zamisao. Gradonačelnik Bijeljine je nedavno obećao da će nam pomoći u realizaciji ideje da uđu u Ginisa, pa ćemo vidjeti - objasnio je Đuka.

Dodao je da ovaj instrument nikada neće biti zaboravljen, te da mu ljudi znaju donijeti gusle stare 100 godina da ih popravi i osposobi.

- Vjerujte da baš one imaju najljepši zvuk. U mom selu se ništa nije dešavalo bez gusala, svaka kuća ih je imala, a to je zato što su gusle utjeha u nevolji i radost u životu - zaključio je Đuka.

Pjevanje uz gusle kao dio nematerijalnog kulturnog nasljeđa Srbije upisano je na UNESKO-ovu listu.

Udruženje

Vukan Đuka je istakao da je 2002. godine u Bijeljini registrovano Udruženje guslara “Filip Višnjić”.

- Kad smo u ratu izbjegli u Bijeljinu, odlučili smo da oformimo udruženje, jer smo ga imali i ranije u Sarajevu. Finansiramo se od članarine, i poneko ko je ljubitelj gusala ponekad nešto donira. Održavamo republičke i savezne festivale, a imamo dosta omladine koju poučavamo sviranju gusala. Srećom, ima mladih koji žele da nauče svirati gusle kako bi sačuvali istoriju i prenosili je s koljena na koljeno - rekao je Đuka.