Tokom svoje skoro hiljadu godina duge istorije uspona i padova srpska zajednica je njegovala, a mnoge običaje i zadržala, kao uspomenu na svoju burnu prošlost i kulturno nasljeđe Slovena. Iz toga nasljeđa, izdvajaju se pojedini vrlo interesantni srpski običaji, koji strancima mogu djelovati čudno.

Puškom na jabuku

Kao dokaz svoje sposobnosti, ali i vrijednosti da brani kuću i ženu, tast pred budućeg zeta postavlja izazov da sa najvišeg drveta u dvorištu puškom skine jabuku. Tek ako u toj namjeri uspije, mladoženja može da vodi mladu.

Kupovina mlade

Mladoženja ulazi u kuću i novcem (ranije dukatima) otkupljuje mladu od rodbine, koja se pritom cjenjka i podiže cijenu. Koliko je običaj bio poštovan i zastupljen, govori i to što su ponekad svote iznuđenog novca bile basnoslovne.

Knez Aleksandar Karađorđević 1846. izdao naredbu koja je glasila: “Iskanje i davanje novca i zlata za djevojku ukida se kao običaj protivan dostojanstvu čovečijem…” Time je ovaj običaj ukinut, a danas su od njega ostale samo šale u vidu simboličnog otkupa mlade.

Bacanje sita na krov

Kada mladenci nakon vjenčanja dođu u svoj novi dom, mlada od svekrve uzima sito u kom se nalaze jabuka i nešto žitarica. Jabuku baca sebi iza leđa, za sreću, a sito sa žitaricama (za plodnost) na krov kuće. Ukoliko se sito zadrži na krovu, smatra se da će i mlada da se zadržati u kući.

Cijepanje očeve košulje kad se rodi dijete

Običaji srpskog naroda vezani za rođenje djeteta imaju korijene duboko u paganskoj, slovenskoj praksi i obično se prenose s koljena na koljeno, kroz generacije i bespogovorno se poštuju. Mnogi običaji su evoluirali, ali su svakako zadržali prvobitno značenje.

Tako postoji vjerovanje po kom treba cijepati majicu muškarcu kada mu se rodi dijete, kao i da to treba da čine samo drugi muškarci jer tako donose sreću jedan drugome – da i oni postanu očevi. Smatra se da će onaj koji zadrži komad pocijepane tkanine dobiti dijete istog pola kao i otac kome je košulja pocijepana.

Babine

Babine su period u prvih 40 dana djetetovog života, kada je najpodložnije dobrim uticajima i željama babica i kumova. Za ovaj običaj vezani su mnogi, dodatni, najčešće magijski obredi, kao i darovi kojima se nešto namjenjuje majci i bebi, a od mnogih su se do dana današnjeg zadržali sljedeći:

* Nošenje kuvane/pečene piletine (obavezno sa glavom) – kako dete kroz život ne bi jurilo “kao bez glave”. Zna se da nikako ne bi trebalo nositi ribu jer ona ne govori, pa da dijete ne bi ćutalo “kao riba”.

* Pita sa sirom (ili jabukama) – kako bi dijete uvek bilo popularno i voljeno kod suprotnog pola. Pita od jabuka je alternativa sirnici u danima posta.

* Okrugla torta ili kolač – da djetetu narav i život ne budu “na ćošak”.

* Pogača – pogaču priprema neko od najbližih (majka, sestra, svekrva) i obično se lomi sa djecom ili sa nekim ko nije u braku. Ako pogaču prvi zagrize dječak, smatra se da će drugo ijdete biti muško, i obrnutno. Zagriženi komad pogače bi trebalo da se čuva u kolijevci barem 40 dana.

* Novac – bebama se u prvu posjetu, pored kapice, benkice i čarapica nosi i novac. Prema vjerovanju, daje se za sreću i zdravlje, ali ga pri davanju treba namijeniti. Tako se često čuju stvari poput – da kupiš knjigu, olovku, čokoladu…

Izvlačenje ušiju za rođendan

U našoj kulturi čupanje ušiju za rođendan je izliv želja naših bližnjih da porastemo veliki, ali i jedina stvar koja slavljeniku pokvari cjelodnevnu rođendansku euforiju. Čim ustanemo iz kreveta, uhvate nas roditelji, poslije u školi prvo učiteljica, a onda i svi drugari iz odjeljenja, kojima se kasnije podijele bombone.

Kada se vratimo kući, na izvlačenje ušiju se obično izređa i cijela familija i komšije. Kako obično svi u familiji imaju nekog teču visokog do plafona sa ogromnim šakama – jednostavno znamo da će nas u svojim “željama” podići do plafona.

Glavni gost na slavi – u čelo stola

Običaji u Srbiji vezani za poštovanje crkve i hrišćanskih običaja veoma su rasprostranjeni i igraju veliku ulogu u životu svakog vjerujućeg Srbina. Glavna obilježja proslavljanja krsne slave, tj. porodinog sveca zaštitnika su vino, žito, slavski kolač i svijeća. Pored toga, običaji u Srbiji nalažu da, po dolasku na slavu, domaćin treba srdačno da dočeka gosta već na ulaznim vratima, dok se domaćica priprema da pred njega iznese posluženje. A novog gosta ili istaknutijeg člana porodice domaćin obično stavi da sjedi na čelu stola, što je velika čast. Na čelo stola se obično postavlja najstariji član porodice, kum ili zet, ali ni prilika za ukazivanje počasti stranom gostu nikada ne bude propuštena.

Prosipanje vode za sreću

Ovaj običaj obično upražnjavaju bake i ostali stariji članovi uže i šire rodbine. Prvo počne sa polaskom u prvi razred, pa samostalnim odlaženjem u školu, pa za polazak na fakultet, na ispit, na razgovor za posao…

Vjeruje se da se tim činom tjeraju moguće prepreke i da nakon prosipanja vode sve ide glatko.

Samo, postoji jedna caka – ukoliko se nakon prosipanja vode okrenete i pogledate za sobom, ritual gubi smisao i povoljno dejstvo.

U goste samo neparan broj cvjetova

Poznato je da se za odlazak na svadbu, ali i bilo koju drugu proslavu, u Srbiji dobro pazi koji je broj cvjetova u buketu. Odnijeti paran broj cvjetova smatra se nekulturnim jer se paran broj cvjetova (ili bilo kojih predmeta) vezuje za takozvanu podjelu, tj. darove na sahranama. Takođe, boja cvijeća nikako ne bi trebalo da bude žuta ili narandžasta jer su to boje za koje se vjeruje da podstiču ljubomoru.