Momir Bogdanović je izuzetno talentovan gitarista i vokalni solista iz našeg grada, koji je odmalena znao da će njegov životni poziv biti muzika, a prije svega gitara. Publika ga poznaje po odličnoj atmosferi i sjajnim svirkama, na koje se uvijek sa zadovoljstvom vraća.

Sa Momirom smo razgovarali o mnogim interesantnim temama, a više o tome pročitajte u našem intervjuu.

Možeš li nam za početak reći kada je nastala želja za sviranjem gitare, i da li je neko uticao da se opredijeliš baš za taj instrument?

Želja za muzikom, generalno, pojavila se nekad oko trećeg razreda osnovne škole kada sam spoznao da dobro razaznajem frekvencije, i da imam poprilično dobar sluh u odnosu na druge ljude. Što se tiče gitare, to je moja prvobitna želja. Upisao sam se u muzičku školu, ali nije bilo mjesta u grupi za gitaru, pa su me prebacili na harmoniku. Nije mi pretjerano išlo sviranje harmonike, niti sam iskreno i volio taj instument, pa sam ubrzo i odustao. Napravio sam pauzu od muzike, i u svojoj petnaestoj godini, odlučio sam da počnem da sviram gitaru. Imao sam veliku podršku od roditelja i prijatelja, kao i od direktora muzičke škole Mira Mitrovića, koji mi je napisao prve akorde na papiru koje sam naučio i koje i danas dan koristim vrlo dobro.

Sa kojim si se sve preprakama suočavao kada je pitanju bavljenje muzikom?

Prepreke su uglavnom bile tehničke prirode. Trebalo je dosta novca da obezbijedim sve što mi treba za izvođenje muzike uživo, a sve to sam rješavao u hodu. Kada sam rastao i muzički stasavao, ulagao sam sav novac u opremu. Što se tiče nekih ozbiljnijih problema, nisam ih imao. Ključ je bio rad i upornost.

Da li si ikad komponovao svoju muziku?

To je interesantno pitanje. Mnogo je teško komponovati i pisati pjesme. Ja sam naravno i to pokušao. Imali smo par snimljenih pjesama sa svojim prvim bendom koji se zvao „Krug“, kojeg smo formirali krajem srednje škole. To smo radili moj drugar Slaviša Kukričar i ja. To su jedine pjesme koje sam tada napisao, u uklonio sam ih, jer mislim da će to biti mnogo bolje i profesionalnije u narednom periodu.

Da li se od muzike kojom se baviš može živjeti u BiH?

Sve zavisi od pojedinca i zašto to neko radi. Pitanje je da li se odlučiš da radiš radi novca, ili zato što to istinski voliš. Ako to voliš, onda si u stanju raditi mnoge stvari, koje će ti kasnije donijeti novac. Može se naravno živjeti od muzike, ako si spreman da uradiš sve za to.

Kako vidiš današnju muzičku scenu u regionu pa i u svijetu?

Danas, u 2018. godini, muzika se većinom posmatra kao nešto što služi zabavi, i u čemu je sve manje umjetnosti. Posebno se to odnosi na komercijalnu muziku. Tu ne postoji skoro nikakva umjetnost, radi se samo o sklapanju rima, jednostavnih akorda i proste melodije, koja treba da dopre do svakog pojedinca, a služi samo za sticanje profita. Na našoj muzičkoj sceni je isto tako. Međutim, postoje naravno kvalitetni bendovi. Neke lično poznajem, neke vrlo rado slušam. Oni i dalje rade vrlo kvalitetne stvari i zadržali su svoju publiku, a nadam se da će tako i da ostane.

Koje projekte i saradnje bi u toku svoje muzičke karijere izdvojio kao najznačajnije?

Svi projekti na kojima sam radio su mi bili zanimljivi. Svi oni su obilježili jedan period mog života, zajedno sa ljudima sa kojima sam radio. Moj prvi bend je osnovan u srednjoj školi i svirali smo obrade nekih pjesama, pokušali raditi neke autorske stvari. Tu su bili Slaviša Kukričar, Miloš Grbić i Danijel Tuševljak. Poslije toga nastavio sam da radim sam, te sam sklopio saradnju sa kolegom Kristijanom Salihovićem koji je postao moj dobar drugar. Trenutno sam član ekipe „Electric Five“ sa kojima radim svirke. Uglavnom su to obrade pjesama. Spremam se za novi projekat u kojem ću raditi autorske stvari.

Prije kraja ovog intervjua, možeš li nam reći gdje najčešće radiš svirke i gdje te možemo slušati?

Sa bendom „Electric Five“ ali i solo, uglavnom sviram po lokalnim pabovima i kafićima. Spomenuo bih neke, meni najdraže, to su „Pab na Malti“, Euro Caffe“ na Dobrinji 4, „New Folder“, „Izlog“ u Spasovdanskoj… Sviramo i van Sarajeva, u Zenici, Zagrebu, na Palama, u Zvorniku itd.

Kakvi su tvoji planovi za budućnost i šta bi poručio mladim ljudima koji žele da se bave muzikom?

Što se tiče planova za budućnost, s obzirom na to da je Youtube najpopularniji medij danas kojeg prate i mladi i stariji, odlučio sam da počnem da snimam obrade pjesama, a zatim slijede autorske stvari sa svojim bendom koje ćemo promovisati na Youtube-u i to će biti u skorije vrijeme.

Što se tiče poruke za mlade, ako stvarno želite da se bavite muzikom, i ako stvarno to volite onda ćete i znati šta treba da radite.