Nikola Lizdek je pjesnik iz Istočnog Sarajeva koji inspiraciju za pisanje nalazi u svemu što ga okružuje. Bile maštovite ili istinite, njegove pjesme će vam sigurno nabaciti osmijeh na lice, a to je ujedno i Nikolin cilj. Nama je bilo veoma lijepo u razgovoru sa Nikolom i njegovom suprugom Silvanom, a znamo da ćete i vi uživati čitajući naš intervju.

Možete li nam reći kada se pojavila želja za pisanjem i kako ste se razvijali kao pjesnik?

Želja za pisanjem se slučajno pojavila dok sam radio u jednom objektu, gdje sam opisao ljude koji su tu dolazili. Moje prve pjesme su ljudi prihvatili sa zadovoljstvom, i to me je natjeralo da i dalje pišem i radim na tome. Svaka je naredna pjesma bila bolja od prethodne, i na kraju sam stigao do toga da izdam zbirku.

Koliko dugo traje proces stvaranja pjesme – od ideje do papira? Koji je vaš postupak stvaranja i gdje pronalazite inspiraciju?

Sve zavisi. Nekad počnem nešto da pišem, pa me nešto spriječi da nastavim, onda se proces nastavlja sutradan, dok nekad za sat vremena napišem pjesmu. Posljednja pjesma koju sam napisao bila je o svjetskom šampionu Nemanji Majdovu. Bio sam na Islandu u tom periodu i nisam imao priliku da pratim njegove borbe, ali kada sam došao s posla i vidio, suze su mi krenule od sreće. Odmah sam uzeo olovku i papir i napisao sam pjesmu za nekih 40 minuta od početka do kraja. Predivan je osjećaj to bio, kada sam vidio da se ljudima sviđa, a posebno njemu, posebno kada mi se javio i zahvalio se. To je veliki podstrijeh i motivacija za mene.

Gdje pronalazite inspiraciju za pisanje?

Inspiraciju pronalazim u svemu. U ljudima možda najviše. Kod nas je takvo podneblje, kad pogledaš kroz prozor i odmah imaš par tema. Samo da je više vremena, bilo bi i više pjesama. Ali ko zna, možda u nekom narednom periodu.

Da li imate uzora među pjesnicima i šta za vas znači biti pjesnik danas?

Možda Miroslav Mika Antić. Sa velikim zadovoljstvom čitam njegove pjesme. A biti pjesnik danas, pa ne znam šta bih vam rekao, ja sam pjesnik u pokušaju. Izdao sam prvu zbirku pa ćemo vidjeti kako će biti. Možda sam previše samokritičan, ali ne želim da se unaprijed radujem. Želim samo da ostane nešto iza mene.

Kojim temama se najviše bavite u vašim pjesmama i koje poruke želite kroz njih da pošaljete?

Pa teme su raznorazne. Svakodnevnica je u centru pažnje. Pisao sam o tome kako sam došao na šalter gdje me dočekala nervozna gospođa, zatim situacija koja mi se desila u tramvaju itd. Opisujem svakodnevna dešavanja i moj pogled na svijet uopšteno. Ne pišem mnogo o politici, ali nekada i to provučem i napravim neku vrstu parodije na politička dešavanja. Narodu je zaniljivo. Ako nasmijem danas jednog čovjeka, ja sam zadovoljan.

Iskoristili bismo priliku da najavimo promociju Vaše prve zbirke pjesama „Pjesme iz lude glave“, možete li nam reći nešto više o tome?

Prvobitno je zbirka trebala da nosi naziv „Pjesme iz lude glave iz svijeta oko mene“.  Mnogo ljudi iz mog okruženja, uključujući i moju suprugu su mi više puta rekli da im je „rascopati“ tu ludu glavu da vidimo šta ima u njoj. Iz svega hoću da izvučem šalu, i zbog toga je ta luda glava ostala i po tome je zbirka dobila naziv.

Promocija je u petak, 29. decembra u 19:00 časova u Kulturnom centru Istočno Sarajevo. To je moja prva promocija i iskoristio bih ovu priliku da se zahvalim kompaniji “Makoprint” i Milanu Đajiću koji mi je zaista mnogo pomogao.

Da li se pored pisanja pjesama bavite još nečim?

Bavio sam se i „stand-up“ komedijom i to je bio neki moj početak, ali nažalost,  zbog prirode posla nisam mogao više da se posvetim tome. Gledam od čega da živim, a od toga ne može da se živi, barem ovdje kod nas.

To je dobro prošlo, imao sam ponude od nekih lokalnih kafića i dalje da nastavim, ali nažalost nisam mogao da uskladim posao i komediju. Ali evo reći ću, malo ko u našoj državi se bavi onim što voli, pa tako i ja.

Da li planirate i u budućnosti da nastavite sa pisanjem?

Pa sigurno da planiram. Imam iza sebe nekih 150 do 170 pjesama, a u ovoj zbirci je oko 70 pjesama.

Pišem u posljednje vrijeme i ozbiljnije pjesme i vidim dobre odzive na to. Nastaviću dalje da pišem, vidjeću kako će proći prva zbirka. Ja nemam ambicije da preko noći postanem popularan, to za mene ništa ne predstavlja.

Hoću samo da prenesem poruku ljudima da treba da se vole i da se ne sekiraju previše. Nemojte da žalite za nečim, uradite to.

Čuvajte se, volite se, život je kratak i brzo prođe.