Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Borka Petković, žena žrtva prethodnog odbrambeno-otadžbinskog rata, nakon što je deložirana iz svog stana u Banjaluci, dobila je rješenje kojim je određeno da mora da plati svoje deložiranje (3 103 KM) i to od penzije koja iznosi 254 konvertibilne marke!
Borki se već drugi mjesec od penzije odbija 88 maraka, pa ona i njen nezaposleni sin danas žive od primanja koja iznose svega 166 KM.
Novac potražuje Republička direkcija za obnovu i izgradnju, a da stvar bude apsurdnija, oni koji su naplatili novac od Republičke direkcije za obnovu i izgradnju jer su im prilikom deložacije pružali usluge prevoza, prema riječima advokata i svjedoka, nisu ni bili prisutni deložacijama!
Radi se o javnim prevoznicima: “Nenad Džodan” iz Laktaša, “Strahinja transport” iz Banjaluke i “Trkulja S.P.”, takođe iz Banjaluke.
Advokat Milan Romanić kaže da je uložio žalbu na rješenje Osnovnog suda u Banjaluci, zbog, kako kaže, pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog povrede odredaba izvršnog postupka.
-Bitna povreda odredaba izvršnog postupka ogleda se u tome što sud nije zakazao ročište na kom bi izvršenik imao pravo da ospori dokaze. Ni ja ni moj punomoćnik, kao ni novinari, predstavnici civilnog društva i policajci PU Banja Luka nisu na licu mjesta vidjeli nikakve kamione preduzeća “Nenad Džodan”, “Strahinja transport” ili “Trkulja S.P. - kaže Romanić i dodaje da su troškovi zastupanja tražioca izvršenja određeni suprotno Advokatskoj tarifi RS za pristup na neodržanoj raspravi, jer ona ne iznosi 200, nego 100 KM.
Jedini koji je bio raspoložen za izjavu za naš portal bio je vlasnik “Strahinja transporta”. Iz Republičke direkcije za obnovu i izgradnju rekli su nam da je službenik za odnose s javnošću na bolovanju, u firmi “Nenad Džodan” nisu se javljali na telefon, dok kontakte kompanije Trkulja “S.P.” nismo ni pronašli na internetu.
-Sad je daleko da se to sjetim, ja mislim da sam tu bio jednom ili dva puta, oba puta sam stajao na trotoaru, bijeli Reno master, svaki put je to bilo, zašto je to fakturisano na Republičku direkciju za obnovu i izgradnju stvarno ne znam, ali znam da je trebalo da ja prevozim stvari da je došlo do deložacije - rekao nam je vlasnik “Strahinja transporta”.
Borka Petković za Moju Hercegovinu tvrdi da niti jedan jedini put nije vidjela nikakav kombi od navedenih prevoznika, niti bilo koji drugi kombi ispred ili iza njene zgrade, a postojalo je čak 18 deložacija. Kazala je i da su brojne deložacije i mediji snimali, te da ti snimci kao i snimci koji su se dijelili preko društvenih mreža dokazuju njene tvrdnje.
-Na kraju krajeva, kada su mene i mog sina polovinom godine izbacili na ulicu, sami smo se organizovali oko prevoza stvari, niko nam osim naših prijatelja nije pomogao da se preselimo. Nisu nam gotovo dva mjeseca dozvolili da stvari uopšte diramo, a tek u avgustu mjesecu smo dobili dozvolu da dođemo po njih - kaže Petkovićeva.
Ona je rekla i da je sramota da je ova zemlja dozvolila da jedna žena i njen sin koji su tokom rata proveli tri godine u loguru, dožive da ih izbace iz sopstvenog stana, pa da im još, poslije svih muka i stresova, naplaćuju izbacivanje.
-Ne dao Bog da se nešto slično ikome dogodi, vjerujte da još nisam ni svjesna šta smo mi preživjeli. Hvala svim dobrim ljudima koji su nam pomogli u teškim trenucima, možda i težim nego za vrijeme rata - kazala je Borka Petković.
Stan u kojem su Petkovići živjeli bio je u vlasništvu pokojnog očuha Borke Petković i njene pokojne majke, a deložacija je izvršena po nalogu Osnovnog suda u Banjaluci.
Prvostepenom presudom Borki Petković je dozvoljen otkup stana u kojem živi, ali je to drugostepenom poništeno. Borka Petković pretpostavlja da je neko dao novac da ovaj slučaj završi ovako, a da oni ostanu bez stana.