Sredinom devetnaestog vijeka u Sokocu nije bilo ni jedne kuće. To zemljište pripadalo je selu Baltićima. Na lokalitetu Sokoca, godine 1852. ulogorilo se 16 bataljona turske vojske. Tada je podignut prvi han (ili današnja kafana), a austrougarska okupacija 1878. godine zatekla je tri hana. Oko hanova se polako razvijalo naselje koje je postalo središtem za cijeli kraj.
Tome su najviše doprinijeli snažni izvori na Sokocu. Tu je glavno vrelo Sokolac, veoma snažno, i nalazi se u sredini Sokoca (preko puta Supermarketa). Niže crkve su Gračansko vrelo i Ploča. Nad Sokocem je vrelo Kamenik, koje ljeti presuši, kao i potok Rešetnica, koji nastaje pod Gradcem, od nekoliko manjih potoka.
Crkva u Sokocu, odnosno na Gradcu, podignuta je 1876. godine. Gradnja je započeta 1873. godine, a osvećena je 1881. godine. Nekoliko godina ranije, 1871. godine, na Sokocu je otvorena škola čiji je prvi učitelj bio Risto Čajkanović, koji je za pisanu kulturu tadašnjeg vremena bio veoma značajan čovjek. Kasnije je Sokolac postao glavno sastajalište naroda Glasinca, pa su pojedinci počeli stalno da se naseljavaju.
Tridesetih godina 20. vijeka Sokolac je izrastao u drumsko naselje. Najveći dio kuća nalazi se s obje strane druma Sarajevo-Beograd, a manje grupe kuća na uzvišenju Meljači i na glavici Gradcu, oko ulice koja vodi crkvi. Tada je srušen posljednji han na Sokocu. Sokolac je postao središtem za cio Glasinac, važna stanica i odmorište za putnike. Godine 1930. Sokolac je imao 46 kuća i porodica stalno nastanjenih pravoslavnih Srba. Pored crkve i škole Sokolac je imao žandarmerijsku stanicu, opštinu, jednu strugaru (tj.pilanu), nekoliko trgovačkih i zanatskih radnji i više gostionica i kafana.
Ime samog grada potiče od groba ,,bega Sokolovića“, koji se nalazi na današnjem mjestu spomen kosturnice. Taj grob, kao i nadgrobna obilježja usklonjena su poslije Drugog svjetskog rata, radi izgradnje spomen kosturnice. Ostaci nisu sačuvani. Inače beg Sokolović potiče iz poznate porodice Sokolovića i potomak je Mehmed paše Sokolovića. Kosti je ostavio svojoj majci zemlji, možda kao dug i kajanje za prelazak u drugu vjeru. Potomke na pravoj vjeri ostavio je brat Mehmed paše Sokolovića, Makarije Sokolović, čuvaj vjere i pravoslavlja. Dakle, Sokolovići su duboki i snažni korijeni od Romanije do Drine. Prezime su dobili po mjestima gdje su živjeli po visovima, kao ptice sokolovi. Zbog toga naš grad s ponosom nosi to ime.
Tekst: Mira Ćajić, Sokolačke informativne novine broj 36 (avgust 1997.)
Komentari 4
-
Srboljub 03.02.2024. 22:56
Vrlo dobar komentar od zavornja, sigurno je to da i riječ sokolović i riječ sokolac, kao i mnogo druge izvedenice i toponimi imaju korijen u nazivu za soko pticu. -
Zavoranj 03.02.2024. 13:11
Između riječi Sokolović i Sokolac ne bi mogao staviti znak jednakosti iako su riječi slične.
Selo Sokolovići, koje se nalazi na opštini Sokolac bi mogao povezati sa tim.
Druga stvar koja mi pada u oči je da Srbi povezuju većinu priča, dokaza, korjena sa Turskom ili ako nije Turska onda je Rim.
Zar ne bi bilo zanimljivo, ako smo “saznali” kako je nastalo ime Sokolac da saznamo kako se prije zvalo to mjesto. Ili nije ni postojalo dok Turci nisu došli.
Vjerujem da je namjera pisca bila dobra, ali ja je vidim manjkavom, čak bi se usudio reći i štetnom.
Zaključak bi mogao da bude isto ko i za pismo: da su nas opismenili Ćirilo i njegov brat.
Zašto? Da se ne bi naljutio onaj vladika Ćulibrk što priča da je Srba ubijeno 70.000 i ne smeti ni vlasti ni crkvi koje su se stopile u jedno. -
Realista 02.02.2024. 17:54
Beg Sokolović...sve rečeno...sem da je zemlju za pravoslavnu crkvu poklonio Beg Banda... -
RUS 02.02.2024. 14:29
I bijaše tako sve do naših dana. Pojavi se tip iz Brankovića, sa Borile, i uništi nam naš grad i dosadašnju istoriju, promijeni nam ime grada, iseli narod, useli se u Baltiće i sad nam se grad zove BIĆKO.
