"Najljepše dane svoga mlađanog života provela sam u Srbiji. Dio sebe ostavila sam u Srbiji. Dio Srbije živi sa mnom u Londonu, rekla je o Srbiji dr Izabel Emsli Haton, žena čije je ime upisano zlatnim slovima u istoriji grada Vranja.

Za sedam mjeseci boravka u Vranju, jedinica "Amerika", bolnice žena Škotske, na čelu sa tridesetogodišnjom dr Izabel Emsli Haton, liječila je skoro 2.600 ranjenika i 11.000 civila. Zabilježeno je da se uspješno borila sa tifusom i španskom groznicom, a Vranju ostavila prvu "ozbiljnu bolnicu". Zbog svog nesebičnog zalaganja i rada dr Haton je dobila Orden Svetog Save i Orden belog orla. Zanimljivo je da se njen lik našao na poštanskoj markici koja je objavljena 2015. u seriji "Britanske heroine Prvog svjetskog rata u Srbiji".

- Po oslobođenju Vranja od Bugara, 4. oktobra 1918. godine, dolazi i do pokušaja normalizacije stanja u gradu. Uslovi života poslije tri godine okupacije su bili veoma teški i nedostajalo je svega. Jedna od posljedica rata je bilo izbijanje novih epidemija tifusa, kao i pojava španske groznice - kaže istoričar Nenad Stojiljković.

Prema njegovim riječima, istorijski podaci pokazuju da je upravo u takvim uslovima u Vranju radilo samo nekoliko lekara i medicinskih sestara, a trebalo je zbrinuti veliki dio bolesnog i ratom iscrpljenog stanovništva. Upravo zbog toga je Bolnica škotskih žena - jednica "Amerika", predvođena dr Izabel Emsli Haton, bila upućena u Vranje, gdje je svečano dočekana sredinom oktobra 1918. godine.

- Jedinica sastavljena od 11 ljekara i 40 medicinskih sestara radila je godinu dana i pomagala je Vranjancima onda kad je bilo najpotrebnije, prvenstveno u suzbijanju španske groznice i tifusa. Kasnije su radili i na pružanju opšte medicinske, hirurške, ginekološke, pedijatrijske i infektivne pomoći stanovništvu. Dr Haton je osnovala rendgenološko odjeljenje, operacionu salu, laboratoriju i apoteku - nabraja Stojiljković.

Na inicijativu ove doktorice, jedinica sastavljena od žena uspjela je da od stare kasarne oronulih soba iz pepela podigne bolnicu nalik na one u Britaniji. Jedinica "Amerika" napustila je Vranje 16. oktobra 1919. godine. Međutim, prije odlaska, gotovo cijela bolnica sa opremom, hirurškim instrumentima, laboratorijom poklonjena je Vranju.

Doktorica koja je sa svojih trideset godina radila danonoćno, dajući nemjerljiv doprinos u borbi za svaki ljudski život, svoj ratni angažman je završila na komandnoj poziciji u jedinici stacioniranoj u Beogradu, 1920. godine.

Poslije rata Izabel je kratko vrijeme radila na njegovanju djece na Krimu. Odatle je preuzela upravu nad bolnicom u Sevastopolju, ali je tu aktivnost prekinuo Ruski građanski rat. Povukla se u Konstantinopolj, odakle je vodila kampanju pomoći ruskim izbjeglicama. Tu je i upoznala svog budućeg supruga Tomasa Hatona. Tokom Drugog svjetskog rata, zajedno sa svojim suprugom lordom Hatonom, bila je stacionirana u Indiji. Tu je upravljala organizacijom Crvenog krsta.

Medicinska škola u Vranju već dvije i po decenije nosi ime čuvene doktorice, a nove generacije medicinara koje se obrazuju u ovoj ustanovi najprije nauče lekciju humanosti i nesebičnosti koju je u ovom gradu svojim radom održala doktorica Haton. Ispred Doma zdravlja podignut je spomenik ženama Škotske, gdje se u njihovu čast svake godine polažu vijenci.

Ozdrave, pa odmah zapjevaju

Doktorica Haton je rado dijelila svoje utiske o Srbiji i mnogo je zanimljivosti o srpskom narodu zabilježeno u literaturi. Jedna od njih se odnosi i na pjesmu "Tamo daleko".

- Čim se Srbin oporavi, on pjeva i igra. To je bilo u njegovoj prirodi, sastavni dio njegovog života, kao što je bila prirodna stvar obrađivati zemlju. Njihova omiljena pjesma bila je "Tamo daleko". Pjesma govori o tome kako su napustili svoju zemlju i izražava čežnju za kućom. Neke od nas žena pjevale su zajedno s vojnicima, i kroz tu pjesmu s mnogobrojnim stihovima zavoljela sam taj lijepi jezik - zabilježila je dr Haton.