Jedan broj bivših logoraša, koji su bili u logoru "Silos" u Tarčinu, položio je danas cvijeće na kapije logora, uoči obilježavanja godišnjice njegovog zatvaranja.

Bivši logoraš Slobodan Mrkajić rekao je da je ukupno prošao sedam logora, a u "Silosu" je bio 16 dana, nakon čega je prebačen za Čelebiće.

On je naveo i da pravda za bivše zatočenike "Silosa" nije zadovoljena, navodeći da je Tužilaštvo BiH procesuiralo samo dio odgovornih.

Bivši zatočenik u "Silosu" Savo Mrkajić rekao je novinarima da je u ovom logoru proveo tri godine, tri mjeseca i tri dana, a da je pobjegao 31. avgusta 1995. godine.

Prema njegovim riječima, dolaskom do mjesta na kojem je bio zatočen vraćaju se strašne slike, ali da je, ipak, srećan što je poslije svega ostao priseban.

- Nikoga ne mrzim i zahvalan sam Bogu i svojoj majci što sam takav i što mogu mirno da spavam i da mi je savjest čista. Preživjeli smo glad, prebijanja, mučenja i ponižavanje - naglasio je Mrkajić.

Još jedan od bivših logoraša Slavko Krstić istakao je da je zatočen na svoj rođendan 20. juna 1992. godine sa 106 kilograma, a da je izašao 8. novembra iste godine u prvoj razmjeni sa 49 kilograma.

On je naveo da je veliki problem što nisu osuđeni oni koji su bili glavni u logoru, već su samo osuđeni "mali". Boli ga, kaže, što nikada nije čuo izvinjenje.

U logoru "Silos" je više od 600 srpskih civila prošlo najstrašniju torturu, fizičko i psihičko zlostavljanje, prebijanje i mučenje glađu, od kojih 24 nije preživjelo.

Ovaj logor ostaće upamćen kao jedan od tri najveća logora na teritoriji sadašnje Federacije BiH, ali i jedan od 126 kazamata za Srbe na području ratnog Sarajeva.

Većina logoraša koji su dočekali slobodu danas živi u prekookeanskim zemljama, daleko od mjesta zločina i zloglasnog logora koji je zatvoren na Svetog Savu - 27. januara 1996. godine, dva mjeseca nakon parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma i predviđenog roka za raspuštanje logora u BiH.

U njemu su uglavnom bili zatočeni civili sa područja Tarčina, Pazarića i okolnih mjesta, muškarci od 14 do 85 godina, kao i 11 žena od kojih je jedna bila u šestom mjesecu trudnoće, te 11 rezervnih vojnika, zarobljenih na borbenoj liniji u Hadžićima.

Najmlađi među njima bio je četrnaestogodišnji Leo Kapetanović, a najstariji osamdesetpetogodišnji Vaso Šarenac koji je umro u "Silosu" na temperaturi koja je uvijek bila za 10 stepeni niža od spoljašnje.