Istorijski dragulj, za sva pokolenja srpskog naroda, smješten je među zidovima “Famosa”, nekadašnjeg giganta, na Palama. Stoji nedirnut već 25 godina, gotovo zaboravljen. Baš tu, u Upravnoj zgradi firme “Koran”, poslednji je kabinet dr Radovana Karadžića, prvog predsjednika Republike Srpske. Tu je od 1994. do 1996. vodio Srpsku prema međunarodnom priznavanju.

Ekipa “Novosti” je prva posjetila ovaj objekat. Kabinet se nalazi na prvom spratu zgrade. Odmah po ulasku u oči upada slika Belog anđela na zidu iznad stola gdje je sjedio Radovan. Prašina na stolovima je stara koliko i vrijeme od kada je Karadžić napustio kabinet.

Foto: S. Mišljenović

Crni teški stolovi samo doprinose mistici kojom odiše ovaj prostor.

Na prvom spratu ove zgrade na Palama nalazi se Karadžićev kabinet.

U sali do Radovanove ogroman je sto gdje su održavani sastanci najužeg rukovodstva RS i odlučivano s kojim će zahtjevima delegacija Republike Srpske krenuti put Dejtona.

 U ćošku sale veliki sef. Neko je očito pokušao da ga obije. Valjda su “stručnjaci” koji su ga brenerom obijali očekivali veliki plijen, ali su se razočarali kad su vidjeli samo knjige.

Foto: S. Mišljenović

Upravo u ovim prostorijama su skovani zahtjevi za Dejtonski sporazum i, praktično, udaren pečat na stvaranje Republike Srpske. Iz ovog kabineta krenulo se krajem septembra 1995. na put prema bazi Rajt-Peterson kod Dejtona, u američkoj državi Ohajo.

– Održali smo nekoliko važnih sastanaka pred polazak u Dejton. Poslednji na tu temu uveče, pred sam polazak za Beograd. Izašli smo iz kabineta predsjednika Karadžića u “Famosu” oko 18 sati i krenuli put Beograda, odakle smo sutra rano ujutro letjeli za Dejton – prisjeća se, za “Novosti”, profesor na Pravnom fakultetu u Istočnom Sarajevu Radomir Lukić, tada najmlađi član delegacije Republike Srpske na pregovorima u Dejtonu. – Na poslednjem sastanku prije odlaska u Dejton bili su Radovan, Momčilo, Biljana, Nikola, Buha… Izašli smo iz kabineta, sjeli u automobile, i otišli u Beograd. Radovan je ostao.

Do prelaska u kabinet u fabričkom krugu “Famosa”, kabinet Karadžića se nalazio u depadansu hotela “Panorama” na Palama, u kojem je sjednice održala i Vlada Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. Te prostorije bile su neuslovne, nedovoljne površine i broja prostorija za aktivnosti predsjednika Republike Srpske i njegovog kabineta.

Pred polazak za Ameriku održan je sastanak za ovim stolom.

Foto: S. Mišljenović

U planu sređivanje

Kako saznajemo, priprema se sređivanje poslednjeg kabineta Radovana Karadžića. Ovo je za “Novosti” potvrdio Nedeljko Elek, počasni konzul Belorusije u BiH, jer će zgrada u kojoj se nalazi kabinet biti i konzulat Republike Belorusije u BiH.

– Planiramo da kabinet predsjednika Karadžića dovedemo u red. Nikakve velike radove nećemo izvoditi. Namjera je da ostane kakav je i bio uz, naravno, čišćenje i sređivanje. Plan je da se to sve završi do kraja godine i da kabinet bude dostupan svima koji žele da vide gdje je dvije godine radio prvi predsjednik Republike Srpske – pojašnjava Elek.

– Karadžić je u kabinet u “Famosu” došao negdje pred kraj 1994. godine, i tu je bio sve do povlačenja iz javnosti i sa mjesta predsjednika Srpske – ističe prof. Lukić.

Prisustvovao je, kaže, u tom kabinetu sastancima koji su se odnosili na mirovne pregovore…

– Bili su to sastanci koje je predsjednik Karadžić vodio umješno, strpljivo, taktično. Veoma rijetko bi bivao nešto formalniji i oštriji. Znao je da čuje svakog od prisutnih, nije bio ni isključiv, ni agresivan. Znao je i da veoma taktično izrazi drugačije mišljenje. Vodeći uvijek računa o ličnosti sagovornika. Brojni od njih počinjali su relativno kasno i trajali do duboko u noć – sjeća se profesor Lukić.

Jedan od najbližih Radovanovih saradnika svih ratnih godina bio je Milovan Cicko Bjelica, aktuelni načelnik opštine Sokolac i visoki funkcioner SDS. U ratu je imao nekoliko funkcija. Između ostalih bio je i član Glavnog odbora SDS i predsjednik opštine Srpsko Sarajevo.

– Često sam dolazio u kabinet Radovana u “Famosu”. Lično sam dovodio političare iz Srbije, Crne Gore i Srpske koji su dolazili kod Radovana na razgovore – prisjeća se Bjelica.

Posebno se sjeća teških vremena kada su bili nešto lošiji odnosi između Srbije i Republike Srpske.

– U više navrata je dolazio i patrijarh Pavle, tadašnji poglavar SPC. Obišao bi mitropolita Nikolaja na Sokocu pa bi dolazili zajedno kod Radovana.

Bjelica kaže da mu je u sjećanju ostao sastanak u kabinetu i riječi koje mu je uputio Karadžić jedne večeri dok su pravili plan za pregovore u Dejtonu.

– Samo da mi je dočekati da na Si-En-Enu vidim kartu BiH gde je linija razgraničenja između Republike Srpske i Federacije BiH. Pa nek samo bude jedan dan. To će biti značajno za srpski narod! – rekao je Karadžić tada, a Bjelica nam prenosi.

Bjelica se prisjeća teških dana posle potpisivanja “Dejtona” kada su Srbi počeli da napuštaju vjekovna ognjišta u djelovima Sarajeva koji su pripali Federaciji. Počeli su da iskopavaju grobove svojih predaka i prenose u Srpsku.

– Radovan mi je tada naredio da se na Sokocu obezbjedi mjesto za groblje… Bio je veoma potresen zbog svega toga. Obezbjedili smo lokaciju. Danas to groblje nosi naziv “Mali Zejtilnik” – kaže Bjelica.

On priča i da su mnogi razgovori u kabinetu kod Radovana trajali dugo u noć i nije bilo teme koja se nije otvarala.

– U Hagu, kad sam svjedočio u korist predsjednika Karadžića, tužilaštvo je puštalo prisluškivane razgovore koje smo vodili oko kabineta. Nije bilo ništa konkretno, taj kabinet je očito bio stalna meta neprijatelja!

 Hapšenje i mučenje

Milovan Cicko Bjelica je optužen od OHR da je krio Radovana i obezbjeđivao sredstva dok je bio u bjekstvu. Uhapšen je 2004. godine i prebačen u NATO bazu u Tuzli. Tamo je 60 dana ispitivan i, kako kaže, psihološki mučen da prizna gde je Karadžić.

– Muzika 24 sata u kontejneru. Neonska svjetla stalno. Samo da priznam gdje je Radovan – prisjeća se Bjelica.