U intervjuu za Slaviju kandidat SDS-a za gradonačelnika Istočnog Sarajeva Miroslav Lučić, kroz prizmu turizma, govorio je o Srbima Sarajlijama, o potrebi očuvanja tradicije i uspomene na naš prvi građanski stalež nakon vijekova okupacije.

Govorio je o turistima iz Srbije i Crne Gore, koji su sve češće gosti Sarajeva, ali i o potrebi organizovanog rada na tome da oni tom prilikom posjete i Istočno Sarajevo, kako Srpsku ne bi napuštali pod utiskom onoga što su čuli u Federaciji BiH.

Podsjetio nas je na Staku Skenderovu, na njeno i djelo velike Mis Irbi, na prvu sarajevsku glumicu Jelenu Kešeljević, na čuvene Despiće, Jeftanoviće i Cekoviće. Pozvao nas da obilazimo naša groblja rasuta širom Sarajevskog polja i uzvišenja nad njim.

Gospodine Lučiću, hvala Vam što govorite za Slaviju. Turizam je okosnica razvoja Istočnog Sarajeva. Pored zimskih atrakcija i planina, po kojima smo regionalno poznati, na teritoriji našeg grada brojni su neiskorišteni turistički potencijali. Kako grad Istočno Sarajevo može unaprijediti turističku ponudu i na koji način povećati broj gostiju?

Nakon što smo izgradili institucije, stambene zgrade, naselja, neophodnu infrastrukturu, smatram da je došlo vrijeme za novu fazu u razvoju našeg grada. Kad to kažem mislim, zapravo, na razvoj kulture, jačanje svijesti naših građana o važnosti očuvanja našeg identiteta, naše istorijske i kulturne baštine, na razvoj umjetnosti i svih sadržaja koji urbanu sredinu čine gradom. Ljudi koji me poznaju i koji su pratili moj rad znaju koliko sam vezan za Istočno Sarajevo, koliko mi je stalo da naš grad postane sinonim za srpsku tradiciju i kulturu, da postane jedan od vodećih u Republici Srpskoj kad je riječ o obrazovanju, turizmu, umjetnosti, sportu. Istočno Sarajevo treba da naslijedi sve vrijednosti koje su Srbi Sarajlije stvarali kroz vijekove. Turizam je velika razvojna šansa Istočnog Sarajeva. Promocija naših turističkih destinacija i jačanje saradnje s privatnim preduzetnicima, koji svoj kapital ulažu u razvoj turizma, biće jedan od mojih prioriteta. Mislim da smo se značajno pozicionirali na regionalnoj turističkoj mapi, ali u narednom periodu moramo da, u saradnji s Turističkom organizacijom „Jahorina-Grad Istočno Sarajevo“, turističkim organizacijama i agencijama iz okruženja, kreiramo nov turistički proizvod koji je interesantan stranim turistima. Jahorinu i ostale turističke destinacije trebalo bi da povežemo s turističkim centrima iz okruženja, kako bismo turistima mogli da ponudimo višednevni, zajednički paket-aranžman.

Državljani Srbije među najbrojnijim su turistima koji posjećuju Sarajevo. Kako naše sunarodnike iz Srbije i Crne Gore dovesti u Istočno Sarajevo i  upoznati ih s tradicijom i kulturom Srba Sarajlija?

Moramo pratiti protok turista kroz našu teritoriju. Prije epidemije virusa korona, na mjesečnom nivou, desetine autobusa s turistima iz Srbije i Crne Gore stizale su u Sarajevo, a kao polazišnu tačku turisti su imali Baščaršiju. Možemo samo zamisliti šta su mogli čuti o Sarajevu. Insistiraću na čvršćem povezivanju sa Srbijom i Crnom Gorom u oblasti turizma. Zašto je to važno? Smatram da nije dobro da turisti ili đačke ekskurzije iz naše matice Srbije dolaze u susjedno Sarajevo i obilaze muzeje, Gradsku vijećnicu, te da na tim mjestima slušaju o „opsadi i srpskoj agresiji“. Naša djeca i naš narod iz Srbije za polazišnu tačku moraju imati Istočno Sarajevo, kako bi nakon obilaska našeg grada, Vojničkog groblja „Mali Zejtinlik“ na Sokocu, gdje počiva više od 1000 poginulih srpskih boraca i civila Sarajevsko-romanijske regije, krenuli u obilazak Stare baščaršijske crkve, njenog muzeja, Saborne crkve, Despića kuće, Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, objekta u kojem je rođen Vladislav Škarić, a koji je porodica Despić, kao svoju drugu kuću, poklonila Gradu Sarajevu. Nedopustivo je da naši sunarodnici iz Srbije i Crne Gore borave na Vrelu Bosne, a da tokom tog boravka ne saznaju da je srpski narod, kao starosjedilac u tom dijelu Sarajevskog polja, junački odbranio svoja ognjišta i da je nakon rata bio prinuđen napustiti tu teritoriju. Posljedica odlaska sarajevskih Srba jeste izgradnja Istočnog Sarajeva, koje oni moraju posjetiti. Očekivao sam da će tu vrstu saradnje da dogovori Vlada Republike Srpske, u okviru Sporazuma o specijalnim i paralelnim vezama sa Srbijom. Međutim, ne čudi me što se to nije dogodilo, jer nijedan visoki zvaničnik Republike Srpske nije nikada posjetio Mali Zejtinlik.

Šta Grad Istočno Sarajevo može da uradi kako bi se zaštitilo naše kulturno-istorijsko naslijeđe u Sarajevu?

Naši vjerski objekti često su meta vandala. Na svaki napad blagovremeno sam reagovao i sve napade oštro osudio, pozivajući nadležne u Sarajevu da otkriju i najstrože kazne počinioce. Svojim prisustvom u trenucima nakon napada hrabrio sam sveštenstvo i stanovništvo da ostanu na svojim ognjištima, tražeći zaštitu za njih. Naši drugi kulturno-istorijski objekti, koji su preostali, nisu fizički, u smislu bezbjednosti ugroženi, ali je ugrožena naša istorija, naročito naslijeđe prvog građanskog staleža, samim nepostojanjem srpskog naroda u tom gradu. Istoriju i tradiciju Srba Sarajlija, ako ne budemo baštinili mi u Istočnom Sarajevu, sigurno neće niko drugi. Nekoliko značajnih objekata, porodičnih kuća znamenitih Srba Sarajlija, nalazi se u očajnom stanju. Bilo bi lijepo da jedan od tih objekata u Starom gradu postane muzej. Nastojaću da razgovaram s nadležnima za te objekte, kako bismo pronašli način da se obnove i prilagode za potrebe kulture, s ciljem očuvanja srpske tradicije u Sarajevu. Neshvatljivo je da do danas nije riješeno pitanje vraćanja imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi, o čemu sam više puta govorio. Nastojaću da, kroz kontakte s predstavnicima gradske i kantonalne vlasti u Sarajevu, intenziviramo rješavanje tog problema. To je ogromno materijalno bogatstvo koje je oduzeto našoj vjerskoj zajednici i mislim da je to jedan od osnovnih razloga zbog kojeg ovaj proces koče u Sarajevu.

Kada je u pitanju istorija i tradicija sarajevskih Srba, šta je moguće uraditi na teritoriji Istočnog Sarajeva?

Zahvalan sam rukovodstvu i članovima svih kulturno-umjetničkih društava koji baštine tradiciju Srba Sarajlija, a koliko bude u mojoj nadležnosti nastojaću da pomognem. Nastaviću aktivnosti na izgradnji Kapije grada, svojevrsnog spomen-obilježja koje će stajati na ulazu u Istočno Sarajevo, a simbolisaće egzodus sarajevskih Srba, svjedočiti događajima iz naše skorije istorije. I Kapija grada može biti  neka vrsta turističke atrakcije pored koje će posjetioci, đačke ekskurzije, turisti, moći da čuju istinu o stradanju sarajevskih Srba. Srbi koji danas žive u Istočnom Sarajevu nikada se neće odreći svog istorijskog i kulturnog naslijeđa i svojih svetinja. Idealno bi bilo da u Istočnom Sarajevu nikne objekat ili graditeljska cjelina s nekoliko objekata, pored koje bismo baštinili kulturu Srba Sarajlija. Bitno je da ono što bi se gradilo ima temelj u istoriji Sarajeva.

Koliko su naši mladi upoznati s imenima i djelima pravoslavnih Srba koji su zadužili Sarajevo?

To pitanje treba postaviti Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske, ali odgovornost je i na građanima. Moramo da istražujemo i da se interesujemo. Dovoljno je da posjetimo naše groblje na Koševu, pa da vidimo koliko značajnih ljudi iz istorije Sarajeva počiva na tom mjestu. Pored vidovdanskih heroja i najznačajnih sarajevskih porodica: Jeftanovića, Despića, Cekovića, Besarovića i drugih, tu je sahranjena i Staka Skenderova, prva sarajevska učiteljica i prosvetiteljka, kojoj dugujemo prvu srpsku školu u Sarajevu. Tu su i zemni ostaci njene prijateljice Adeline Pauline Irbi, velike dobrotvorke srpskog naroda. Bila je jedan od najvećih legatora Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“. O tome koliko je voljela srpski narod govori činjenica da je, po svojoj želji, kao protestantkinja sahranjena na tom pravoslavnom groblju, pored svoje prijateljice Stake Skenderove. Na tom groblju sahranjena je i prva sarajevska glumica Jelena Kešeljević. Sigurno je da su te žene zadužile, ne samo Srbe Sarajlije, već i sve stanovnike Sarajeva. Naš grad raste, a ja ću nastojati da ulice, koje se budu gradile u budućnosti, krase table s njihovim imenima. Na taj način sačuvaćemo sjećanje na sve o kojima sam sada govorio, ali i sjećanje na mnoge znamenite ljude, koje, uz dužno poštovanje, ovom prilikom nisam pomenuo. Do tada, najmanje što možemo da učinimo jeste da obilazimo naša groblja širom Sarajeva, održavamo spomenike, okolinu, da se pomolimo za duše naših predaka i onih koji su nas zadužili. Primjer za to nam može biti Sveti Petar Dabrobosanski, kojeg u Istočnom Sarajevu dostojanstveno slavimo i kojeg se, ponosni na njegovo djelo, s radošću sjećamo.

Da li je dovoljno promovisano kulturno-istorijsko blago, odnosno lokaliteti na teritoriji grada Istočno Sarajevo, ono bogatstvo kojim raspolažemo na teritoriji Srpske?

Naši građani moraju da budu upoznati i s bogatim istorijskom naslijeđem koje imamo na području Istočnog Sarajeva, s lokalitetima na kojima se nalaze ostaci nekropola, stećak kneza Pavla Radinovića, najveći stećak u Bosni i Hercegovini, crkvište na Ilinjači, ostaci crkve iz 10. vijeka, nekadašnja Katera. Tu su i stećci i nekropole na Sokocu i Palama. Na području našeg grada imamo brojne kulturno-istorijske vrijednosti koje su dokaz našeg vijekovnog postojanja na ovim prostorima. Moj zadatak biće da zaštitim naše kulturno i istorijsko naslijeđe od daljeg propadanja, da ukažem široj javnosti na ove vrijednosti, ali i da podstaknem mlađe generacije da uče o našoj istoriji.