Maja Žuža (rođ. Kojić) spada u red najznačajnijih ličnosti na polju muzike i muzičkog stvaralaštva u novijoj, poslijeratnoj istoriji opštine Pale. Bilo bi nam potrebno mnogo vremena da napišemo sve ono što je ona postigla tokom svoje muzičke karijere.

U intervjuu za Kateru, Maja Žuža govorila nam je o svojoj dosadašnjoj karijeri, prvim počecima na polju muzičkog stvaralaštva, kako je i zašto odabrala ili kako ona kaže, kako je „klavir odabrao nju“. Razgovarali smo i o brojnim nastupima, festivalima, nagradama i priznanjima koje je stekla uz mnogo rada i truda.

Osnovnu školu i Gimnaziju završila je u Palama, kao vukovac sa prosjekom 5.00. U istom periodu pohađala je i završila osnovno i srednje muzičko obrazovanje u Istočnom Sarajevu. Muzičku akademiju završila je 2008. godine kao najbolji student Univerziteta, za šta je nagrađena nagradom „Vojin Komadina“ i ordenom Svetog Stefana drugog reda, od strane tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milana Jelića.

Kako se muzika pojavila u Vašem životu i kako su izgledali prvi počeci muzičkog školovanja?

Maja Žuža: U mome sjećanju ne postoji „veliki prasak“ nakon kojeg sam postala svjesna ljubavi prema muzici. Od kada pamtim, bila je dio svakodnevnice u roditeljskom domu. Muzički instrumenti – igračke, takođe. Rasla sam uz njih bez jasne svijesti o muzici kao profesionalnom pozivu. Nisam odabrala svoj instrument. Tvrdim da je klavir odabrao mene.

Prvobitna ideja, koja je rezultirala poklonom za peti rođendan, bila je klasična gitara. Hipnotišuće dejstvo rok muzike bivše Jugoslavije kojoj su me (između ostalog) izlagali roditelji, nesumnjivo je učinilo svoje. Međutim, desio se sudbonosni odlazak u goste kod rođaka koji su imali klavijature...i, dogodilo se!

Počeci školovanja datiraju iz 1993. godine. Bilo je to teško vrijeme za svakoga. Vrijeme opstajanja, a ne vrijeme novih početaka. Međutim, u mom životu se dogodio početak nečega što će obilježiti cijeli moj život. Upisala sam Osnovnu muzičku školu na Ilidži, smjer za klavir.

Koliko je bilo teško u tom ratnom periodu se koncentrisati na muziku i odlaziti na časove u muzičku školu?

Maja Žuža: Moja sjećanja na rat su sjećanja djeteta. Nisam tada poimala težinu situacije u kojoj smo se nalazili. Sem inicijalnog straha za sigurnost i život članova porodice, godine školovanja su proticale naizgled lako. Pravi teret žrtve i odricanja osjetili su moji roditelji. Ti ljudi su od ničega stvarali uslove za moj rad i napredak. Zahvaljujući njima, pohađala sam školu, vježbala klavir i borila se sa iskušenjima malih pijanista onako kako bih to radila i u normalnim okolnostima.

Sa vremenske distance od skoro trideset godina mislim da nam je muzika u tim vremenima pomogla više nego što smo i sami bili svjesni. Ne sumnjam da smo u očima okoline izgledali u najmanju ruku smiješni: „Zaboga, rat je, a oni vode dijete na klavir!“ Danas se smijem sjećanju na to.

Koliko značajno iskustvo ste stekli tokom osnovnog i srednjoškolskog muzičkog obrazovanja i da li je ono bilo dobra „odskočna daska“ za dalje obrazovanje?

Maja Žuža: I jeste i nije. Školovala sam se u ratnim i poslijeratnim godinama. Promijenila sam, sticajem okolnosti, mnogo obrazovnih ustanova i profesora instrumenta. Pedagoški pristup i kvalitet znanja koji su mi pružali neki od profesora su bili izuzetni, dok neki drugi nisu. Učila sam i od jednih i od drugih, jer od svakoga se ima šta naučiti. Čak i kada učimo kako NE treba, taložimo iskustvo za budućnost.

Možda je moja priprema za akademske studije mogla biti bolja, međutim takva kakva je bila (u datim okolnostima), naučila me je upornosti, snalažljivosti, otimanju znanja i iskustava i maksimalnom iskorištavanju sopstvenih potencijala u rješavanju problema.

Kako su izgledali studentski dani na Muzičkoj akademiji i koliko ste zadovoljni stečenim znanjem i iskustvom u tom periodu?

Maja Žuža: Studije klavira na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu pamtim kao jedan od najljepših perioda u svom životu. Bilo je neprocjenjivo posjećivati i slušati predavanja najeminentnijih profesora iz BiH i Srbije koji su bili angažovani kod nas. Ti ljudi su nas učili i struci i životu. Svaki savjet koji su nam uputili, bio je više nego dragocjen.

O posvećenosti i kvalitetu znanja koje su nam nesebično prenosili izlišno je govoriti. Ti su ljudi bili istinski zaljubljenici u muzičku umjetnost i mnogo od te ljubavi prenijeli su na naše generacije. Mnogi, na žalost, više nisu među živima, ali sjećanje na njih i danas živi u našim studentskim anegdotama i kroz naše umjetničko i pedagoško djelovanje.

Koliko su Vam značajne sve nagrade i priznanja koje ste dobili tokom dosadašnje karijere, poput nagrade „Vojin Komadina“ ili ordena Svetog Stefana?

Maja Žuža: Svakoj nagradi i priznanju koje sam ikada dobila, prethodio je ogroman rad i žrtva. Sebi sam uvijek postavljala visoke ciljeve i zalagala sam se da ih u predviđenom roku ostvarim. Urođena ambicija i takmičarski duh vukli su me naprijed u trenucima kada je bilo zaista teško, a takvih trenutaka je bilo mnogo tokom školovanja.

Čovjek koji se mnogo ulaže u nešto, mnogo se i potroši. Vjerovatno je to razlog što sam svako uručenje nagrade ili priznanja doživljavala normalnim. Zaista se ne sjećam nekih naročito naglašenih emocija u vezi sa tim događajima. Priznanja i nagrade iz perioda školovanja bile su mi važnije zbog mojih roditelja, nego zbog mene. Znala sam da se raduju. Za mene je to bio način da im se, barem tako, odužim za sve što su za mene učinili u vrijeme mojih početaka.

Kako je izgledao Vaš prvi solistički koncert i da li ipak možete da izdvojite neke nagrade koje su posebne i značajne za Vas?

Maja Žuža: Prvi solistički koncert odsvirala sam u četvrtom razredu Srednje muzičke škole. Sjećam se koliko mi je to bilo ogromno i važno u tom trenutku, i zaista sam se potrudila da to iznesem na najbolji mogući način. Sjajno sam se osjećala potpuno sama na sceni tih sat vremena.

Isti taj pozitivni osjećaj imam i danas prilikom svakog nastupa. Nešto drugačija situacija je bila na takmičenjima. Na koncertnim nastupima je preovladavao osjećaj kreativnosti, a na takmičenjima odgovornosti. Nosim lijepe uspomene vezane za oba iskustva, ali uvijek bih radije birala da sviram koncert nego da se takmičim.

Tokom školovanja osvojila sam veći broj nagrada na republičkim takmičenjima u kategorijama solo klavira i klavirskog dua (dvije specijalne, jednu prvu i jednu drugu). Nastupala sam na brojnim festivalima u zemlji i regionu. Pohađala sam majstorske kurseve iz klavira kod eminentnih pijanista poput Jurija Kota (Ukrajina), Aleksandre Romanić (Njemačka), Hinko Haasa (Slovenija), Jokut Mihajilović (Srbija), Aleksandra Serdara (Srbija), Mihala Rezeka (Češka), itd.

Svaku osvojenu nagradu i svaki odsvirani koncert pamtim po nečemu. Jako mi je teško izdvojiti i jedno od tih iskustava...Ako baš moram, u naročito lijepoj uspomeni nosim specijalnu nagradu iz solo klavira iz četvrtog razreda srednje škole, koncert klavirskog dua M&M održan u Beču 05.03.2020. (sa mojom koleginicom Majom Đogo) i koncertni nastup u Skupštini grada Beograda iz oktobra prošle godine na Šopenfestu, sa profesorima i studentima Katedre za klavir Muzičke akademje Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a povodom obilježavanja 20 godina smjera za klavir.

Koje poteze ili odluke smatrate za najkorisnije na dosadašnjim rukovodećim pozicijama na Muzičkoj akademiji?  Koji su Vam ciljevi u budućem periodu sa pozicije mjesta dekana?

Maja Žuža: Teško pitanje. Bilo koja rukovodeća pozicija podrazumijeva jako puno razmišljanja, planiranja i preispitivanja od strane onoga ko je u ulozi rukovodioca. Odgovornost je velika i odluke koje donosite se ne tiču samo vas. Neophodno je da imate jasnu viziju i cilj, a korake da usklađujete sa mnoštvom pratećih faktora. Ne smijete nikada da zaboravite da radite sa ljudima. To podrazumijeva njegovanje uzajamnog poštovanja, povjerenja, jednakosti itd..

U budućem mandatnom periodu bih željela da dovedemo do kraja rekonstrukciju i nadogradnju nove zgrade Rektorata i Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Problem adekvatnog prostora koji bi u mnogome poboljšao uslove studiranja na našem fakultetu, zaista je jedan od gorućih problema.

Željela bih da unaprijedimo nastavne planove i programe, uvedemo nove smjerove, licenciramo treći ciklus studija, itd... Trudiću se da zajedničkkim zalaganjem realizujemo sve što je predviđeno, vodeći računa da u svemu navedenom ne izgubimo suštinu naše ustanove, a to je stvaranje umjetnosti.

Biografija:

Maja Žuža (rođ. Kojić) rođena je 1984. godine u Sarajevu. Osnovnu školu i Gimnaziju završila je u Palama. Osnovnu muzičku školu je započela na Ilidži 1993. godine, a završila je u Srpskom Sarajevu, kao i srednju muzičku školu nešto kasnije. Studije na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu, odsjek za klavir, upisala je 2003. godine, a prosječnom ocjenom 10,00 završila iste 2008. godine.

Tokom studija bila je stipendista Ministarstva prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske. Iza sebe je ostavila veliki broj solističkih koncerata, koncerata kamerne muzike, saradničkih nastupa sa studentima i profesorima Muzičke akademije, nastupa na takmičenjima i festivalima i nastupa na gradskim i državnim manifestacijama.

Zvanje magistra umjetnosti je stekla 2012. godine. Kao nastavnik klavira u Nižoj muzičkoj školi Istočna Ilidža, odjeljenje Pale, radila je dvije godine, a od 2008. godine počinje da radi na Muzičkoj akademiji kao umjetnički saradnik na odsjeku za gudače i duvače.

Od mjeseca maja 2020. godine Odlukom Rektora Univerziteta u Istočnom Sarajevu, obavlja funkciju v.d. Dekana Muzičke akademije. 

Novinar: Miljan Rašević