Egzodus sarajevskih Srba, njih oko 150.000, koji se desio krajem februara i početkom marta 1996. godine, ostao je jedna od najpotresnijih slika moderne istorije srpskog naroda. Herojski braneći svoja ognjišta tokom rata, Srbi su, iako pobjednici na bojnom polju, bili prinuđeni da napuste Sarajevo, podnoseći najveću žrtvu u stvaranju Republike Srpske.

Napuštajući odbranjene opštine i naselja Srpskog Sarajeva - Grbavicu, Nedžariće, Ilidžu, Ilijaš, Hadžiće, Vogošću, Rajlovac i okolna sela, Srbi su u izbjegličkim kolonama, kroz snežne oluje, ostavljali svoje domove, njive, voćnjake i vjekovna ognjišta. Egzodus sarajevskih Srba zato ostaje trajna rana i svjedočanstvo istorije, kao i simbol borbe za očuvanje identiteta i slobode. Jadranka Regoje, profesor u penziji, sa bolom se za "Novosti" prisjetila najtežih dana u životu.

- Kad je u Dejtonu dogovoren mir, svi smo tu vijest sa radošću dočekali. Nas, sarajevske Srbe, u toj radosti je kao nož posjekla vijest da je Sarajevo "dato muslimanima". Ne želeći da svoju i budućnost svoje djece sputavaju i ograničavaju neslobodom i potčinjenošću, Srbi u strašnom egzodusu napuštaju svoja vjekovna staništa i kreću u potpunu neizvjesnost.

Naša sagovornica dodaje i da je kao supruga borca VRS i majka troje dece bila uplašena pred pitanjima gdje će, šta ih čeka, kako dalje...

- Ježim se pri pomisli na majke, supruge, djecu koji su tih dana iz grobova, iz te svete, krvlju natopljene srpske zemlje, vadili posmrtne ostatke svojih najdražih da ih ne ostave dušmanima. Pred tom jezom i užasom, nisam imala pravo na suze - dodaje sagovornica.

Trebalo je mnogo hrabrosti, ali i fizičke snage da kolona nevoljnika koji su bili i ožalošćeni i ratom napaćeni, krene ka nepoznatom.

- A eto, smogli smo tu snagu, iselili smo sve što smo mogli, ispraznili svoje kuće i stanove, škole, ustanove, fabrike. Što smo mogli ponijeti, ponijeli smo. Ali, nemerljivo je to prema vrijednosti onoga što smo ostavili. A ostavili smo ogromno bogatstvo, i materijalno i duhovno. Danas, 29 godina nakon februarskog egzodusa mogu da kažem da je bio to strašan, ali jedini ispravan put - završava bolnu ispovijest profesor Jadranka Regoje.

Međunarodna zajednica, predvođena visokim predstavnikom Karlom Biltom i njegovim zamjenikom Mihaelom Štajnerom, pokušala je da uvjeri Srbe da ostanu, dijelivši letke sa stihovima Alekse Šantića "Ostajte ovde". No, istovremeno, tadašnji muslimanski lider Alija Izetbegović putem medija poručio je da će "svaki Srbin koji je nosio pušku biti izveden pred sud". To je značilo da bi, osim žena i djece, gotovo svi Srbi završili u zatvorima. Tokom egzodusa, brojna preduzeća, obrazovne i kulturne ustanove preseljene su na teritoriju Republike Srpske.

Fabrike i firme poput "Tehničkog remontnog zavoda" iz Hadžića, "Intala" iz Ilijaša, "Orla" iz Rajlovca i "Famosa" iz Hrasnice, pronašli su novi dom u Bratuncu, Milićima, Bijeljini i Lukavici. Isto se dogodilo sa školama i fakultetima - obrazovne institucije iz Novog Sarajeva i Ilidže preseljene su u dijelove Srpskog Sarajeva koji su pripali Republici Srpskoj. Sarajevsko-romanijska regija dala je ogroman doprinos u ratu - srpski borci su odbranili domove od 35 neprijateljskih ofanziva. Više od 4.000 boraca dalo je živote, oko 3.500 ih je ranjeno, a oko 1.000 sahranjeno na vojničkom groblju "Novi Zejtinlik" na Sokocu. Ovo vojničko spomen-groblje osnovano je nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma o miru u BiH. Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić, povodom obeležavanja 29 godina od egzodusa, istakao je nemerljiv doprinos sarajevskih Srba u stvaranju Republike Srpske.

- Njihova žrtva omogućila je razvoj i napredak. Oni su pokazali da mogu da grade nove opštine i gradove. Njihov dolazak u druge dijelove Republike Srpske dao je doprinos napretku i učinio da Srpska danas izgleda drugačije - rekao je Ćosić.