Iako legalni priređivači igara na sreću plaćaju sve svoje obaveze prema državi, poštuju sve zakonske propise, te ne dozvoljavaju kockanje mlađim od 18 godina, problem i dalje postoji jer je često moguće čuti da je maloljetnicima kockanje nadohvat ruke.
Međutim, to nije moguće u objektima legalnih priređivača igara na sreću, već isključivo na terminalima u ugostiteljskim objektima kojima zakonodavac gleda kroz prste, zbog čega trpi cijela industrija.
Zakonska odredba kojom je definisana minimalna udaljenost između kockarnica i škola nije riješila problem maloljetničkog kockanja. Taj problem, po svim istraživanjima, nigdje u svijetu nije riješen udaljenošću objekata legalnih priređivača igara na sreću, već isključivo zabranom ulaska u objekte gdje postoje igre na sreću i uz strogu kontrolu.
To je propisano i u članu 7 Pravilnika o primjeni standarda odgovornog priređivanja igara na sreću prema kojem su priređivači dužni da spriječe ulaz maloljetnicima u objekte gdje se priređuju igre na sreću.
Ovaj Pravilnik se poštuje u poslovnicama legalnih priređivača igara na sreću u kojima je ulazak mlađim od 18 godina zabranjen. Međutim, najveći problem su ugostiteljski objekti u koje maloljetnici mogu da uđu kada žele, a njihovo nestručno osoblje ne provjerava dob igrača, niti su adekvatno opremljeni.
Maloljetnici ulaze u kafiće, bez obzira na koliko su udaljeni od škole, gdje se priređuju igre na sreću na terminalima na kojima nema zaštite za maloljetnike. Osoblje u tim objektima nije stručno osposobljeno, od maloljetnika ne traže na uvid ličnu kartu.
Zakonodavac je odredio i da je terminale za igre na sreću obavezno opremiti softverom i hardverom koji služi za čitanje podataka o starosnoj dobi iz lične karte igrača, ali to ni godinu dana od stupanja odredbe na snagu u ugostiteljskim objektima nisu ispoštovali!
Zbog svega navedenog, stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja upozoravaju na opasnost da maloljetnici razviju simptome patološkog kockanja i postanu zavisnici od kocke.
– Posebno su rizični adolescenti kada je klađenje u pitanju. Maloljetnike je zahtjevnije liječiti zbog neizgrađenih socijalnih vrijednosnih sistema, ali i specifičnosti tog perioda, koji je opterećen burnim emocionalnim sazrijevanjem. Što problem razvijanja zavisnosti od kocke ranije krene, teže su i posljedice, a i proces liječenja – upozorava subspecijalista sudske psihijatrije i načelnik Klinike za psihijatriju UKC RS, dr Nera Zivlak Radulović.
Sa ovim činjenicama dobro su upoznati legalni priređivači igara na sreću koji poštuju zakonske odredbe. U njihovim poslovnicama ulazak maloljetnicima je zabranjen. Osoblje je stručno osposobljeno, vrši se kontrola ličnih karata, te su adekvatno opremljeni za ovu djelatnost.
Dakle, bez obzira na to koliko je objekat legalnih priređivača igara na sreću udaljen od škole, maloljetnici u njega ne mogu ući.
To bi mogao da bude slučaj i sa ugostiteljskim objektima ukoliko zakonodavac prestane da ih favorizuje i izvrši izmjenu zakonskih propisa na način da maloljetnicima apsolutno bude zabranjen ulazak u objekte u kojima se nalaze terminali na kojima se priređuju igre na sreću, pa i ugostiteljske.
A.E.
